Ne, neću moći, ne vjerujem da sam tu riječ tebi izrekla, gledaš u mene i ne vjeruješ što čuješ, skrivam pogled da ne vidiš moje suze, a potom pokušavam onako bezbrižno ti reći da ću ti se priključiti kasnije, da pođeš na taj daleki put bez mene, a za neko ... nastavak >>

Stigao mi je poziv i moram poći odmah k obitelji, planirali smo zajedno kasnije ići, k mojima i tvojima, kao i svake godine, ali se uvijek nešto dogodi i uvijek nešto se kao mač podigne iznad naših glava svaki trenutak koji nismo zajedno, teško podnosimo, n ... nastavak >>

- Zamisli šta će onaj deda da ispriča svojoj babi kad danas dođe kući? - reče Oliver, ispijajući po tko zna koju čašu Malvazije, gledajući me kroz zamagljene lenonke, dok se borim s njima dvojicom u kadru istovremeno bezuspješno pokušavajući iskoristiti sve moje jebene multitasking ... nastavak >>

Arilyn je opet probudio težak grč u želucu. Košmarna razmišljanja u polusnu, prije konačna buđenja, bila su za nju već stara navika. Preintenzivne emocije, čudovišno jake, u to doba kuhale bi u njoj poput gejzira. Svaki put, tik prije orgazma tih nenormalno jakih osjećaja, ona bi se budila zadihana i u znoju ... nastavak >>

Jedne večeri pozvan sam u neko društvo na ispijanje pića koja ti nakon kraće ili duže uporabe izmjene percepciju svega oko tebe.

No međutim, prelistavajući dnevne tiskovine koje izlaze, znao sam da je povod okupljanju neka utakmica gdje neki frajeri moraju "vijati" gol zaostatka iz prve utakmice. Nisa ... nastavak >>

Grad je izgledao zlokobno i crno; mračna prijetnja u daljini poput naftne mrlje u moru. Justin je stajao na brdu, par kilometara od prvog niza razrušenih kuća i gledao na mjesto u kojem se uputio.

"Koji kurac radiš ovdje?", upita ga Glas. Glas nije imao lice. Nije imao ni tijelo, zapravo. Jednom se pokušao sjetiti ... nastavak >>

Gadna je stvar kada te puknu emocije. Pogotovo kada si pola svog života ledeno srce koje pušta malo toga van, a skuplja dok ne eksplodira. Čuo sam negdje da je ljubav jedina stvar koja se množi kada se dijeli. E ja sam vam jedan od onih koji tu ljubav ne zna dijeliti. Prema nikome. Ni prema curi, ni prema roditeljima, ni prema ... nastavak >>

Ljeto je bilo u punom jeku. Ljudi su žurili, svatko zabavljen vlastitim problemima, i nitko nije primjećivao dvije djevojke koje su sjedile u velikoj bašti. Onda je jedna od njih ustala: «Moram do toaleta» – požalila se prijateljici i uskoro nestala. Ema je kratko gledala za njom, i kada je ušla u ostakljeni kafić, vratila je pogled na šetalište. Udobno se zavalila u mekanu stolicu i p ... nastavak >>

Voda je bila kristalno čista. Ona se ponovo pogledala u ogledalo. Crvena tekućina je i dalje curila niz lice, od čela na dolje. Ponovo je zahvatila vodu rukama i umila se, rukama protrljala oči i otvorila ih. Opet je voda bila čista, a u ogledalu je vidjela crvene ostatke na obrazima. Iza sebe je napipala ručnik i obrisala lice. I njega je, savršeno čistog, pospremila na mjesto. ... nastavak >>

Da je Jovan htio, najvjerovatnije bi ostvario sve ono što je zamišljao, kakav je život htio zaživjeti. Ali se nikada nije ni potrudio. Nikada nije ni mali prst pomakao ne bi li ostvario bar milijunti djelić svoga zamišljenog nauma. I eto ga sada. I dalje je sanjao, u svojim je mislima živio idealan život. Ali su uz protok godina njegove misli i njegov um skrenuli s pravog puta.

Više nij ... nastavak >>

…Tako na struju, već 80 godina prolazi u samoj blizini kina i rasteže se "Donjikom" sve do "Gornjike", pa još malo dalje, a sad i šire. Ne mogu se sjetiti dana u kojem tramvaj nije bio prisutan, niti tebe pamtim drugačijeg. Ovakvog prepoznatljivog, sa stajalištima na kojima sam se toliko puta rješavao dosadne kiše. Neke tvoje dijelove drugačije i ne razumijem. Srasli su u meni kao i tramvajske pruge. Kad kraj njih prolazim, tramvaj ponekad uspori, ali njegova škripa protutnji, žureći prema slijedećem stajalištu. ... nastavak >>

Kroz maglovito jutro kasne jeseni probijao se tiho Ivan Grabar. Nošen nemirom usamljene duše, upustio se u dugu šetnju. Listopad je već odavno uvenuo, a studeni se krupnim koracima približavao kraju putovanja i grčevita borba jeseni sa nadolazećom zimom poprimila je karakter odlučne bitke u kojoj se nazirao pobjednik.

Tek što je izišao iz ... nastavak >>

Osjećao je toga dana neopisivu čežnju za vremenima svojih roditelja. Bila su to bolja vremena, mislio je, u skladu s dobrim starim ljudskim običajem veličanja prošlosti na uštrb sadašnjosti. Razdoblje bitangi i navodnih princeza kojima su očevi uglavnom bili prosvjetni miševi ili zemljoradnici, a majke mahom neuzorne domaćice koje nisu imale pojma da se njihove mile kćerkice troš ... nastavak >>

Ljudi često na samom početku nečega, bilo čega, doživljavaju krivo. Tako je bilo kad sam počeo prepričavati i ovu priču. Započinjao sam u stilu, bilo je jedne godine, ne tako davne. Ono što je uslijedilo svima je ukazivalo na nebitnost postojanja i liječenje životnih rana u opuštajućoj mirnoći inozemne destinacije. Ali očaj je uvijek tu negdje, na dohvat ruke, spreman je za ug ... nastavak >>

Prema važećim svjetskim standardima, optimalna temperatura za kancelarijski posao iznosi 22 ili 23 stupnja Celzijusa. Međutim, najnovija istraživanja pokazaju da zimi, većini ljudi odgovara opseg temperature od 20 do 24 stupnja, a ljeti od 23 do 26. U odsustvu strujanja zraka, kod zdravih ljudi se uglavnom ne pojavljuju štetni efekti pri rasponu temperatura o ... nastavak >>