Muzej likovnih umjetnosti Osijek: Predavanje u sklopu samostalne izložbe Mirana Blažeka - Alignment/ Poravnanje

U sklopu samostalne izložbe Mirana Blažeka – Alignment/ Poravnanje, Muzej likovnih umjetnosti i studentska udruga mladih Tardis organiziraju predavanje s temom poravnanja, no poravnanja u astronomskom smislu. Predavanje će se održati u četvrtak, 21. srpnja 2022., u Muzeju likovnih umjetnosti s početkom u 19 sati, uz obveznu prijavu. Prijaviti se možete putem e-maila [email protected] ili putem Facebook stranice Muzeja likovnih umjetnosti.

Predavanje će održati Matej Lučić, voditelj udruge; „Otkrit ćemo vam što se tada događa, koji značaj ima taj događaj. Upoznajte s nama tajne svemira, njegove ljepote i misterije. Dođite i poslušajte, obećavamo da nećete požaliti."

Studentska udruga Tardis okuplja mlade zaljubljenike u znanost, a cilj udruge je promicanje kulture i popularizacija znanosti kroz radionice, predavanja, kvizove, debate i sl. među svim uzrastima, pogotovo među djecom i mladima.

O izložbi:
U pripremama za izložbu u Muzeju likovnih umjetnosti – izložbu koju mu organiziramo kao dobitniku Nagrade „Vlastimir Kusik“ s 27. slavonskog biennala Slika kao virus – u jednom od razgovora između mene (kustosice) i njega (umjetnika) dotaknuli smo se i teme što je to doista poravnanje, iliti alignment na engleskom jeziku (lingua franca suvremenosti). U jednom trenutku shvatili smo da više nego o značenju naziva izložbe govorimo o instinktu i stvaranju, i onome što je dovelo do tih radova. O instinktu čovjeka da sve svoje znanje o sebi i svijetu poravna, sistematizira, akumulira i materijalizira. O stvaranju novoga Sunčeva sustava unutar bijele kocke izložbenog prostora i o trenucima prosvjetljenja koji nas vode na nove razine znanja/spoznaje. U spomenutom filmu na te više razine čovjekova postojanja odvode tajanstveni crni monoliti, čije nam podrijetlo nikad ne biva otkriveno, no pretpostavka je da se radi o rezultatu tehnologija nekog nadnaravnog i nadinteligentnog ekstraterestrijalnog bića. Uz takvog moćnog interstelarnog vodiča čovjek otkriva prostranstva svemira tako da se mentalno i fizički otisne u nepoznate paralelne egzistencije. Danas, u stvarnom 21. stoljeću, znanost je potvrdila neke od filmskih efekata kao realne mogućnosti te nam je jasno da izvan našega Sunčeva sustava ima bezbroj drugih, i tako u beskonačnost. Sama je ideja te beskonačnosti u određenim dionicama povijesti bila ne samo neshvatljiva, neprihvatljiva i netočna, već i za život opasna – ilustrativan je primjer talijanski svećenik, filozof, matematičar, mističar i astronom Giordano Bruno, koji je 1584. godine ustvrdio da je svemir beskonačan, s bezbroj zvijezda i s beskonačnim brojem planeta koji se jednako okreću oko njih kao i mi oko ovoga našeg Sunca, te ga je katolička inkvizicija proglasila heretikom i osudila na smrt. Nije bio ni prvi ni posljednji koji je zbog isticanje znanstvenih spoznaja platio previsoku cijenu. No bez obzira na vladajuće duhovne i misaone paradigme, čovjekov je pogled oduvijek bio uperen gore, u nebesa, tražeći istinu o svom podrijetlu i putokaz za budućnost. Navigiranje zemaljskih koraka po koracima zvjezdanih tijela, uspoređujući ono viđeno s onim slućenim i zamišljenim, sama je srž čovjekovih kreativnih procesa – bilo da govorimo o zamišljanju jednog Demijurga svega vidljivog i nevidljivog bilo da je riječ o umjetnikovoj gesti i iscrtavanju ugljenom kruga na zidu u muzeju

Iz predgovora kataloga
Valentina Radoš, viša kustosica