GISKO: Izložba knjižne građe “Nobelovci u knjižnici”

U povodu Mjeseca hrvatske knjige 2026., u organizaciji Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, od utorka, 3. studenog 2026. u izložbenoj auli na katu može se pogledati izložba knjižne građe nobelovaca Kazua Ishigura i Eliasa Canettija pod nazivom “Nobelovci u knjižnici“.

Britanski spisatelj Kazuo Ishiguro rođen je 1954. u Nagasakiju (Japan), no od svoje pete godine živi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Književnik spaja suptilnosti velikih kultura rodnog Japana i svoje domovine Ujedinjenog Kraljevstva u jedan od najistančanijih proznih opusa današnjice. Posvećen temama idealizma i postojanosti pamćenja, osobnog kao i društvenog, iznimno je cijenjen diljem svijeta, dok je u Britaniji nositelj ključnih nagrada za lijepu književnost, Booker i Whitbread. Za svoje zasluge u kulturi uvršten je i u britanske viteške redove Order of the British Empire i Knight Bachelor, francuski red Ordre des Arts et des Lettres te japanski Red izlazećeg Sunca. Spada u krug književnika postmodernističkog senzibiliteta. Piše jasnim jezikom i profinjenim stilom. U romanima kombinira teme nostalgičnih sjećanja, samoobmana, propuštenih životnih šansi, posljedica povijesnih događaja i drugih silnica što oblikuju ljudske sudbine. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 2017. godinu. Uz prozu, Ishiguro piše scenarije i pjesme.

Književnik Elias Canetti rođen je 1905. u Ruščuku (danas Ruse, Bugarska). Odrastao je u višejezičnoj židovskoj obitelji te je u djetinjstvu, uz njemački na kojem je pisao, usvojio židovskošpanjolski, engleski i francuski. Iz rodnog grada 1911. godine preselio se obitelji u Manchester, odakle nakon iznenadne očeve smrti odlazi 1913. u Lausanneu pa u Beč, gdje je rane formativne poticaje stekao na javnim predavanjima Karla Krausa, zanoseći se idejama moralističkoga idealizma i borbe protiv konvencija građanskoga društva. Bio je književnik njemačkog govornog izričaja. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1981. godine. Umro je u Zürichu (Švicarska) 1994. godine. Austrijski ga izvori s ponosom smatraju iznimno važnim dijelom austrijske moderne književnosti i kulture zbog jezika na kojem je pisao i bečkog kruga u kojem je umjetnički sazrio.