”Pošto vam dođe Sveti Otac”

Danas sam se probudio nekako bezvoljan. Znate ono, kada ne želite nikoga primiti u goste. Kada niste za priču. Ipak, kako si mogu priuštiti slobodno prijepodne (povremeno ”nabasam” na neku šljaku, i to honorarno), odlučim malo prošetati gradom. I baš mi se u to vrijeme, dok sam hodao Radićevom i gledao na terasama studente koji nemaju para, sms-om javi jedan prijatelj kojeg nisam dugo vidio. Živi i radi u Češkoj. Pitam ga kako je, jel mu ide posao (starci su mu tamo poduzetnici). On mi ubrzo odgovara kako su zatvorili radnju na par dana zbog Pape.

I tu nekako, uz još par istrošenih fraza tipa ”joj kad dođeš moramo se nalit”, završi naše dopisivanje.

Taman sam živnuo i odlučio popiti kavu s prijateljicom. Ali prije toga ću se promuvati pijom i usput platiti račun za telefon (ej, pa možda je on razlog bezvoljnosti???). I to je bila greška. Možda i nije, ali u svakom slučaju jedna starica me motivirala da danas nešto i napišem.

Prolazim ja tako malo pijom i gledam cijene zelene salate, dobro priznajem -bacio sam škic i na svježa jaja (tamanim kajganu ko’ nespašen), i onako načujem u blizini jednu baku kako nešto priča. Više jeca, nego priča. ”Joj mladiću, sad kad je i on umro i meni se više ne živi” – držala je baka kraći, nadasve tužni monolog prodavaču.

Još je nešto dodala kako joj je muž umro prije par godina, te kako djecu slabo viđa. A onda je baka ispalila: ”Pošto vam dođe Sveti Otac”?. Paf! Mislim, ja sam ostao paf. U trenutku sam odvrtio film. Ali da se razumijemo, nije baka krivac za moj gnjev, nego društvo općenito.

Ljudi moji, u kojem mi to svijetu živimo…u onom u kojem ništa nije za džabe. Nažalost, ni smrt Svetog Oca nije se mogla oduprijeti komercijalizaciji. I dok je trgovac u bakinim suzama ”klepao” računicu, meni su se u vijugama ”vrzmale” teze o moralu i kršćanskim načelima.

Mislim, nisam ja ”Finska” da se razumijemo, ali ako danas sve ima svoj bar-kod, onda od danas više slijedim ničija načela. Samo svoja, prijatelji! I molio bi da me netko od vas uvjeri u suprotno. Ali teško. Pa razmislite malo, samo dva dana nakon smrti Pape, na TV-u su nas izbombardirali reklamama koje vas onako ”štrecnu” u dušu…

I tako smo čovjeka koji nas je toliko zadužio, rasprodali u 48 sati. Različite novine nude nam biografiju Pape za ”samo” toliko i toliko kuna. U prodaju su i DVD izdanja koja prate lik i djelo Ivana Pavla II. Ako budemo ”dobri” kupci možda uskoro dobijemo i krunicu u najlonu, plus set najnovijih ”šogun” noževa.

Ali na kraju balade, shvaćam i staricu s početka priče, koja bi da može, otpisala državi sve svoje neisplaćene mirovine. Samo da sutra može pohoditi sprovod.
Ovako, barem je kupila ”slikicu” na vrijeme. I svi sretni…i baka i prodavač…

Morales