Slavonce truju metali iz zaostalog oružja i mina

I 20 godina nakon ratnih zbivanja Slavonci ne samo da osjećaju posljedice nego ih i trajno nose u sebi! Kosa je mjesto gdje se godinama talože teški metali, što nesumnjivo dovodi u pitanje mogućnost obolijevanja od kakve nepoznate ili rijetke bolesti pa čak i sumnjivih smrti, dok se kratko zadržavaju u urinu ili u krvi.

Zagrebački Zavod za javno zdravstvo pet godina je provodio istraživanje “Utjecaj ratnih zbivanja na zdravlje stanovništva istočne Hrvatske“. Istraživanje je rađeno u Ðurđenovcu, Našicama, Čepinu, Vladislavcima, Dalju, Osijeku i Bijelom Brdu, a provedeno je na 400 ispitanika. Pokazalo je da gotovo svi u tijelu imaju više metala poput vanadija, aluminija, kroma, titana, arsena, kobalta… od normalne količine. Pronađeni elementi su uglavnom tzv. ratni metali koji su se zbog granatiranja i druge upotrebe oružja taložili u tlu i dospjeli hranom i vodom u organizam stanovnika. Najugroženiji su oni stanovnici koji su u ratno doba bili djeca, odnosno imali manje od 14 godina. Druga su najugroženija skupina branitelji.

Voditelj istraživanja, prof.dr. Dinko Puntarić iz zagrebačkog Zavoda za javno zdravstvo i predavač na osječkom Medicinskom fakultetu, međutim, naglašava da osnove na sumnju od obolijevanja od tzv. sumnjivih bolesti povezanih s ostacima “ratnih metala” i isto takvih smrtnih slučajeva – nema.

– “Poznato je da u sebi nosimo uobičajen broj elemenata koje možemo vezati uz ratna sredstva, poput oružja, granata ili metaka. No, istovremeno tu je i pogonsko gorivo, ulja pa i vojarne kao mjesta gdje takvih metala ima, no ne možemo govoriti o uzročno-posljedičnim vezama. Naime, činjenica je da su ljudi u ovih 20 godina živjeli i radili u različitim područjima poput blizine obilaznice, uz benzinske crpke, a mnogi konzumiraju i alkohol ili puše pa sve to možemo dovesti u vezu s pojavom neke bolesti” – kaže dr. Puntarić.

No, da bi se eventualne bolesti poput leukemije, raznih tumora i sl. blisko vezale isključivo uz tzv. ratne metale potrebno je, dodaje naš sugovornik, napraviti istraživanje i u drugim regijama u Hrvatskoj te u Vojvodini ili u rubnim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Važno je također napomenuti, kaže dr. Puntarić, da su količine metala pronađene kod osoba koje su sudjelovale u višegodišnjem istraživanju daleko od propisanih toksičnih doza.

– “Pitate li me doslovce jesu li se pojavile kakve neobične bolesti ili smrti isključivo vezane uz metale utvrđene kod ispitanika, moj odgovor je negativan. Ipak, sugeriram da ljudi koji su u vrijeme rata bili maloljetni tijekom sistematskih pregleda povremeno uključe i analizu opterećenosti metalima. No to ne znači da se netko treba zabrinuti ima li ih u tragovima”, kaže dr. Puntarić, dodajući kako su tijekom istraživanja i ispitanici upozoreni da, pronađe li se kod njih kakav indikator, odnosno povišene koncentracije metala, ne budu zabrinuti jer nema izravne opasnosti da će oboljeti.

U Baranji pronađen uran?

Iako je tijekom istraživanja na području Baranje pronađeno, kaže dr. Puntarić, očigledno prirodno podrijetlo urana, istraživači ga nisu mogli pripisati ratnim zbivanjima.

– “Da bismo to mogli doista i potvrditi, morali bismo prethodno nekoliko puta ponoviti istraživanje i u ostalim regijama”, kaže dr. Puntarić.

Sumnjivo UN-ovo streljivo

Tibor Santo iz osječkog Zavoda za javno zdravstvo također kaže da se teže bolesti ne mogu izravno povezati s količinom metala taloženom u tlu nakon rata.

– “Struktura pobola od kardiovaskularnih bolesti ili pak malignih ne pokazuje da bi upućivala na rat kao uzrok. Bilo je pokušaja da se pokuša utvrditi je li streljivo s niskom radioaktivnošću koje je imao UN vezano uz veći broj oboljelih od leukemije, no ništa se nije utvrdilo”, podsjeća Santo.

Autor: Marija Mihelić/Glas-Slavonije.hr
Foto: Cacan/foto-arhiv 031