[Reljefi u pijesku] Darija Prša: Radim umjetnost koja prolazi, koja nestaje u trenu

Nakon jučerašnje vrlo popularne objave i fotografije Marina Franova te upita nekolicine naših čitatelja sa zamolbom da doznamo nešto više o autorici pješčanih reljefa koji se mogu vidjeti na obali Drave u blizini novog mosta koji se gradi, istržili smo o kome i čemu se radi. Vaša želja, naša zapovijed…

[fbembed:e4c8fb410f]https://www.facebook.com/portal.Osijek/photos/a.393742166425.179873.21998476425/10152767706896426/?type=1[/fbembed:e4c8fb410f]

Predmetni reljefi djelo su umjetnice Darije Prše koja živi i radi u Petrijevcima. Iako je po struci odgajateljica, odmalena ju je privlačila umjetnost u svim svojim oblicima: već dvadesetak godina slika, fotografira, oblikuje različite materijale od papira do slame… Renesansna osoba, jednom rječju.

Reljefi u pijesku nastali su, kako to najčešće i biva, sasvim slučajno. Darija je i pasionirana biciklistica koja svakog jutra odvozi nekoliko desetaka kilometara, i tako je došla na 32. kilometar Drave, u blizini gradilišta novog mosta, i otkrila da je vlažan riječni pijesak izvandredno sredstvo za rad i oblikovanje.

I to joj je postao gotovo svakodnevni hobi: uzeti nešto od literature od kuće i po modelu iz knjige napraviti neki reljef. Omiljeni motivi joj dolaze, kao što se po slikama može zaključiti, iz grčke mitologije.

Nažalost, njezina djela vrlo brzo nestanu. Ili ih poruše prolaznici i djeca, ili ih poruši ona sama. Darija za sebe kaže da radi umjetnost koja je prolazna, koja nestaje u trenutku: ako ju ne ulovite baš toga jutra dok radi, velika je vjerojatnost da će njezin rad do poslijepodneva već nestati. Nedavno je otkrila i snijeg za kojega kaže da je također fantastičan materijal za oblikovanje skulptura koje, kao i ove pješčane, imaju vrlo kratak „rok trajanja“.

Samozatajna i povučena, Darija se skriva od javnosti i voli kada njezina djela govore umjesto nje. Na pitanje o eventualnoj izložbi pješčanih radova, rekla je da je to pokušala jednom ali nije bila zadovoljna jer je morala raditi u zatvorenom prostoru što joj je teško palo. Ona kaže da najbolje funkcionira na otvorenom, prozračnom prostoru, s riječnim pijeskom kakav je pronašla na svojoj omiljenoj lokaciji.

Kao svoj najveći plan u ovom trenutku Darija navodi želju da oblikuje reljef na temu Berninijevog „Uspavanog fauna“.

Stoga, ako prolazite tim dijelom Drave i vidite žensku osobu kako marljivo oblikuje pijesak, zastanite na trenutak, jer svjedočite nečemu jedinstvenom, posebnom trenutku, izradi umjetničkog djela kojega već kroz nekoliko sati više neće biti…