NK Osijek: Cibaliji polufinale Kupa, Osijeku neizbrisiva sramota!

NK Osijek – HNK Cibalia 1 : 3 (0:1)
Lešković 51. minuta; Koledić 1. minuta, Puljić 53. minuta, Bartolović 93. minuta

Od svih izgubite samo od Cibalije nemojte..., razmišljanje je jednog od redovnih mazohista s istoka Gradskog vrta. Osijeku je danas uspjelo i to, na domaćem terenu, pred oko 4.000 navijača. Ne samo da je izmaklo polufinale Kupa, već su se Osječani uspjeli pošteno izblamirati ne napravivši niti jednu pravu priliku u cijeloj utakmici. Krivi su podjednako svi, od trenera Mršića koji je u potpunosti promašio koncepciju igre, pa sve do igrača koji pate od nekih dječjih bolesti kakve ozbiljni nogometaši liječe još u pionirima. Zaslužuje li ova ekipa 4.000 navijača koji su danas pohrlili na bespla upad? Ne zaslužuje, niti će ih imati, jer ovakvom predstavom ne može privući niti one koji uživaju u patnji. Osim nas 1.500, za čije se mentalno zdravlje već iskreno bojim. Reći ćete da je lako sada sipati drvlje i kamenje, ali ako gospoda na terenu svojom igrom ne zaslužuje nositi dres kluba kojeg sigurno volimo više od njih, onda ću si priuštiti to pravo i „zahvaliti“ im se ovakvim tekstom.



Jer kako drugačije objasniti anomalije poput Kvržićevog igranja neke vlastite utakmice već nekoliko kola, Kurtovićeve igre „ni na nebu ni na zemlji“, Vargićevih pacerskih golova kojih je ove sezone primio preko nekoliko, Lukićevog izbjegavanja kontakta kao da se čuva za Barcelonu, a tek mu je 18... Kako višenje u narodnjačkim klubovima može predstavljati vrhunac tjedna, a igra se Slavonski derbi?! Bijelo – plavi na današnju utakmicu nisu došli, barem ne s namjerom da ostave srce na terenu i pošteno zarade svoje plaće, a to je ono što najviše boli, jer većinom su to osječki klinci... Postoji li u nogometu što gore od ekipe bez karaktera? Teško... Obični radnici za svoj loš rad, nezainteresiranost i lijenost kod privatnika dobivaju otkaze, dok ovi radnici za sve navedeno dobivaju produljenje suradnje. Nogomet je u Hrvatskoj stvarno prestao imati ikakvog smisla...



Zasigurno tako ne misle Vinkovčani, koji su danas potpuno zasluženo dobili utakmicu, a prava je sreća što pobjeda nije bila izražena većom razlikom. Od prve do zadnje minute uspješno su se nosili s protivnikom i sucem Šimčićem koji je, za razliku od kolege Bebeka u subotu, cijelu utakmicu navlačio za domaćina. Dva puta smo u Kupu bili za dlaku uspješniji, ali danas im se nismo provukli... Kamo sreće da smo odigrali pravu utakmicu, okus zasigurno ne bi bio toliko gorak...



Vrijeme je da Mršić i igrači napokon preuzmu odgovornost za svoje posljednje predstave. Ozljede velikog broja igrača jednostavno ne smiju više biti alibi za šetanje po terenu, nedostatak trke i širenje ruku. Da bar imamo 11 Smoji u ekipi... Odgovorite na jedini mogući način, odgovorite igrom u posljednje dvije jesenjske utakmice ako ne želite izgubiti i ovih 1.500! Jer rijetke naznake nogometne ljepote su jedino što nas još drži, kada se ponovno ne borimo za ništa. I na tome vam hvala. Hvala vam što se od danas, po tko zna koji put, borimo za NIŠTA...




Tekst i foto: Mladen Kovačević