NK Osijek: Kerže: „Pomirili smo se s činjenicom da smo drugorazredan klub!“

- U Vinkovcima ćemo nastupiti bez dva standardna prvotimca, Gorana Ljubojevića i Dine Špehara. Poraz protiv Dinama nas je malo poljuljao, ali već protiv Cibalie imamo priliku vratiti pozitivnu atmosferu u svlačionicu... Čekaj, čekaj, koga uopće zanima nadolazeća utakmica u Vinkovcima kada je doslovno preko noći prodan „najveći osječki talent u posljednjih 10 godina“?! A na pressici koja je već standardno počela u četvrtak točno u podne... Nikoga! Niti predsjednika kluba, niti direktora kluba, čak ni kapetana. Pred okupljenim novinarima se znoje glasnogovornik Dado Kasač, koji nema svježih informacija, već standardno ležeran trener Vlado Bilić i Branko Vrgoč, osječki branič koji tek sada saznaje da je Dino Špehar prodan u Dinamo...

Čovjek se zapita kakav smo mi to klub!? Jedno je kada duboko u sebi shvaćaš da si daleko od ozbiljnog kluba, ali svejedno ga bezrezervno podržavaš i gutaš informacije o njemu na svakom koraku, a i nemjerljivo ti je stalo do njega. Drugo je kada pospremiš svu ljubav, neutemeljenu ambiciju i drage uspomene u ormar i zatvoriš vrata iza sebe... Ovakav NK Osijek ne treba nikome, jer se po profesionalnosti i pristupu ne razlikuje u mnogočemu od Osijeka kakav bi bio da završi u stečaju i 5. ligi.

Nakon što je u uvodu glasnogovornik kluba Dalibor Kasač poručio kako i dalje nema konkretnijih informacija o transferu Dine Špehara, počelo se s pričom o stanju u svlačionici, ozljedama i utakmici s Cibaliom. Upitnike nad glavama okupljenih novinara i nevjericu na licu prekinuo je najiskusniji među nama, Dragutin Kerže:
- Mislite li stvarno da je u ovom trenutku ikoga briga za subotnju utakmicu u Vinkovcima? Rečeno nam je da ćemo informacije o transferu Dine Špehara moći dobiti tijekom sutrašnjeg dana!? Do tada ćemo sve već moći pročitati u sutrašnjem izdanju Sportskih novosti. Pomirili smo se s činjenicom da smo drugorazredni klub bez ikakve ambicije. Ovaj transfer se odigrao preko noći bez da je o njemu službeno obaviješten ijedan osječki sportski novinar!

Dalibor Kasač, Vlado Bilić, Branko Vrgoč: Lica koja govore sve...

Trenutna situacija u klubu doista podsjeća na kokošinjac, a igrači NK Osijeka na kokoši pred klanje. Koji je sljedeći na redu da bi se isplatile plaće igračima? Moj pik nekako pada na Šoršu, ipak njega već godinama smatram najboljom osječkom kokom. Ili će možda red prvo pasti na Jugovića? Karduma? Kako sam već više puta spomenuo, kada je NK Osijek u pitanju, ništa nije sigurno, pa ni to da ćete sutra nositi njegov dres. Ipak, Osijekovi igrači se od kokoši razlikuju u tome što je bijeg iz kokošinjca za njih svojevrstan spas. Vjerojatno se već i među sobom klade koji će se prvi izvući s broda koji tone, a u skoroj budućnosti će možda poput Luke Modrića kucati na vrata predsjednika Špehara s pismenom molbom za transferom u rukama. Kada nema novca za plaće, tada je najlakše utopiti igrača za 250.000 eura (neslužbeno). Istog onoga za kojeg se tvrdilo da će u budućnosti Osijeku donijeti prve ozbiljnije novce. Istog onoga za kojeg su se „trgali“ Bayern, Manchester United i Arsenal. Priča oko Dine Špehara dobila je svoj tužni epilog. Iako će mnogi od vas biti sretni što je klub prestao biti talac jednog igrača, koji objektivno po svojim igrama i zrelosti još uvijek nije zaslužio punu minutažu, ali ni zvižduke, koji su trebali biti adresirani negdje drugdje, žalosno je što nanovo jedan mladi igrač, nakon braće Plum, odlazi iz NK Osijeka preko noći, bez puno pompe, i kao da se radi o najnormalnijoj stvari na svijetu.

Predsjednik Špehar je spasio svog sina, i to mu mislim nitko ne može zamjeriti, ali pitanje je što dalje? Igrači će nakratko moći trenirati u miru, zadovoljni s jednom i pol ili dvije isplaćene plaće, ali neće proći puno vremena dok se ponovo ne isprazni kasa. A što onda? Ovaj klub više ne tone u provaliju lagano i sigurno, kao što je to bio slučaj posljednjih deset godina, ovaj klub je otpustio sve kočnice i juri prema stečaju, amaterizmu i 5. ligi. Valjda će tada svi oni koji su ga mogli spasiti biti sretni. I pritom ne mislim na Grad...



Nameće se pitanje kome je u cijeloj priči uopće stalo? Teško da je igračima, oni su ipak profesionalci s kratkim radnim vijekom i ne mogu si priuštiti da trunu u klubu koji ne isplaćuje plaće. Koliko god oni bili sentimentalno vezani za Osijek, vezat će se još brže za onoga koji uredno isplaćuje plaće (vidi primjer Domagoja Vide, najvećeg Dinamovca na Plesu, op. a.). Upravi kluba? Trebalo bi vidjeti klupske račune, jer samo ćemo tako doznati je li istina da su si isplaćivali plaće dok su igrači nosili kopačke kod postolara. Stoga budimo do kraja otvoreni, do ovog je kluba stalo jedino navijačima! Šteta što ih nema više na terenu i u klubu, što tavore tamo na istoku, jugoistoku i zapadu... Ali koga briga za navijače, njih se ionako ništa ne pita, tek ih se kurtoazno spomene pred derbije. A oni bi i dalje bili uz taj Osijek i da je u 5. ligi. I zato gospodo, ključ u bravu, pa kud koji...



Tekst i foto: Mladen Kovačević