Bruno Eržić – Iskustvo s istoka Europe – Ukrajina

Jeste li se ikada zapitali kako je na mjestu gdje se suđaraju istočna i zapadna europska kultura, koje obiluje duhovnošću, religijskom i srednjovjekovnom kulturom te čistim Crnim i Azovskim morem, jezerima, rijekama i prirodnim ljepotama? Lokalni odbor AIESEC-a u Osijeku, ogranak najveće međunarodne studentske organizacije koja studentima pruža mogućnost odlaska na međunarodne razmjene te rad u timovima i na projektima, donosi upravo jednu takvu priču, ravno s istoka Europe, iz države koja je bila domaćin ovogodišnjeg Europskog prvenstva u nogometu. Dakako, riječ je o Ukrajini.

Na avanturu istočno od Hrvatske hrabro se odlučio Bruno Eržić, student Ekonomskog fakulteta u Osijeku ovog ljeta. Bruno je jedan od rijetkih studenata koji je odlučio zamijeniti standardne ljetne praznike na plavom Jadranu odlaskom u nepoznato. 15. srpnja 2012. godine je započela njegova praksa, a prvih pet dana je bio smješten u udomiteljsku obitelj zajedno s još jednom volonterkom, Mindo, djevojkom iz Indonezije.

Projekt na kojem je Bruno radio, pod nazivom “Summer camp” održavao se u blizini Kijeva, gdje je radio s još dvoje praktikanata, Kinezom i cimerom Wellsonom te Rumunjkom Ellom. Njihov zadatak je bio provoditi sate engleskog jezika kroz igre i druge interaktivne aktivnosti. Međutim, nije sve išlo prema planu.

– Najveći je problem od svega bio što gotovo nitko u kampu, pa čak ni većina odgajatelja nije znalo engleski, čak niti na najjednostavnijoj razini. Sati su se svodili na to da ja pričam nešto na engleskom predstavljajući sebe i državu iz koje dolazim, a odgajatelji uz dosta muke to prevode djeci na ruski – priča Bruno.

Po završetku projekta, Bruno i njegov cimer Wellson su posjetili Odessu te posljednjih nekoliko dana su proveli u Donetsku, čekajući letove.

– Samo još želim reći koliko je vrijedno iskustvo koje sam takvom praksom stekao- nastavlja Bruno i za kraj poručuje – Ovo je iskustvo koje se ne može opisati niti s milijun riječi, to je ono što me je izgradilo i što ću zauvijek pamtiti. –

Ovim riječima završava još jedna AIESEC-ova praksa, i još jedno vrijedno životno iskustvo. Vaša iskustva vas čekaju, samo se trebate odvažiti na njih.