Knjižnica Centra za kulturu Čepin: Predavanje "Od mene do nas: Most između osobne odgovornosti i odgovornosti za odnos"

U suradnji s Obiteljskim centrom, Područnom službom Osječko-baranjskom, u utorak, 21. travnja 2026. s početkom u 18:00 sati predavanje "Od mene do nas: Most između osobne odgovornosti i odgovornosti za odnos" održat će Alenka Aladrović Deklman, mag.act.soc., univ.spec.act.soc. Predavanje će se održati u Knjižnici Centra za kulturu, Čepin.

Predavanje je namijenjeno široj javnosti zainteresiranoj za osobni razvoj, odnose i komunikaciju.

Bavi se pitanjima osobne odgovornosti u odnosima, granicama, komunikacijom i načinima na koje možemo svjesno graditi zdrave i autentične odnose uz očuvanje vlastitog integriteta. Kroz razgovor i primjere iz svakodnevnog života sudionici će promišljati gdje završava osobna odgovornost, a gdje počinje odgovornost za odnos s drugima.

Program je planiran u okviru prve KREAkcije - nove platforme kreativnosti u Hrvatskoj. KREAkcija je nacionalna platforma koja na Svjetski dan kreativnosti i inovativnosti povezuje gradove, institucije i kreativce diljem Hrvatske kroz radionice, izložbe, predavanja i kreativne programe u javnom prostoru. To je dan kada Hrvatska stvara.

Program najavljuje i središnju temu Noći knjige 2026. (23. travnja) "Pobratimstvo lica u svemiru". Kao protutežu podijeljenom i opterećenom svijetu, ovogodišnju Noć knjige posvećuju miru, zajedništvu, nježnosti, dijalogu, razumijevanju, solidarnosti i empatiji – temeljima zdravog pojedinca i društva.

Misao vodilju pronašli su u pjesmi Pobratimstvo lica u svemiru velikog Tina Ujevića. Njegova ideja duhovne srodnosti među ljudima svevremena je i snažna, podsjećajući nas da smo, unatoč razlikama, upućeni jedni na druge.

Pobratimstvo lica u svemiru / Tin Ujević
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku, mi smo svi jednako lutali u znaku traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti, kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele, i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele, i sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša, a naša krv, i poraz svih nas, u klanju, opet je samo jedna historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti, no vrlo srećno za očajničku sreću, da svi smo isti u zloći i radosti, i da nam breme kobi počiva na pleću.
Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti, u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema, ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi; o vasiono! Ja živim i umirem u svjema; ja bezimeno ustrajem u braći. (Hrvatska revija, 1932.)