Ribe. Komadi. Djevojke. Trebe. Cure. Žene. Bez obzira kako ih nazvali, jedno je sigurno. One su definitivno najveći drive force za čitav muški rod. Kada smo imali oko 18 godina, jedan moj frend je dobro primjetio:

- Zašto ti u životu treba novac?!!

1. Da se lijepo obučeš – da bi bio privlačniji komadima.
2. Da kupiš dobar auto – da se pred komadim ... nastavak >>

Što imam? Za početak, imam ovu čašu vinjaka u desnoj ruci u kojoj mogu vidjeti svoj patetični odraz. Imam sat na polici čije je ritmično gibanje sekundare malo prije dotaknulo jedanaest sati navečer. Imam svjetložutu kožnu preskupu fotelju u koju sam uglavila svoju, još uvijek muškom rodu privlačnu guzu, unatoč trideset šest punih godina koje sam nabrojala u travnju ove god ... nastavak >>

“Dobro jutro.”, reče Aleksa promuklim i umornim glasom, krmeljajuci svoj put iz sobe na balkon, gdje sam uživao u toplom jutarnjem suncu.
“Dobro ti jutro”, odvratih, “Hoćeš bagle, još su topli?”
“Hoću, gladan sam kao vuk”.

Otpio sam još jedan gutljaj ... nastavak >>

…gledam kroz prozor polupraznog autobusa osvijetljene prozore tvorničkih hala putem od centra sivog velegrada sve do periferije u kojoj sada živim…pitam se da li su i radnicima treće smjene noćne misli tako filozofski teške kao i meni, o čemu razmišljaju dok automatski opslužuju svoje tekuće trake…najradije bi da sam Petar Pan i da me mogu ponijeti neke sretne misli – slike kao isli ... nastavak >>

Ne znam zašto sam se u trenutku kad sam ugledao fontanu na Bosutskom sjetio njezina smijeha. Smijala se glasno, zvonko, nepresušno. Kada sam ugledao kapljice vode koje lete iz fontane i raspršuju se negdje u zraku, one koje po malo jačem vjetru možemo osjetiti i na koži, u glavi mi je počeo odzvanjati njezin smijeh. Da, fontana je z ... nastavak >>

Nemam pojma, al' moj se u zadnje vrijeme promijenio

Probudio sam se i ležao nekih petnaest minuta. Imao sam vježbe (programiranje, ako se dobro sjećam) za desetakak minuta i nisam se imao namjeru ustati i otići. Mislim da sam u tom trenutku odlučio odustati od studiranja...heck, starci bi me pokopali, al mislim da bi na kraju razumjeli. Im ... nastavak >>

Oni su iz Vinkovaca i iz Petrijevaca, ona je buduća pravnica, a on budući profesor matematike, oni su pisci poezije i proze, oni su mladi, duhoviti, pametni i nadareni, oni su pobjednici i oni su par u usponu, o kojem ćemo nesumnjivo još čitati i čuti.

Ono što je nama zanimljivo je to - što su oni već dvije godine jedn ... nastavak >>

Beatlesi su lupali svoj “Hard day’ s night” na zvučniku njenog crnog laptopa (malo prijenosno čudo koje je u posljednje vrijeme voljela više od ičega). I ona se osjetila kao nakon “dugog, napornog dana”: iscrpljena, ispijena, kao da se više nema čemu veseliti, kao da je život duga čekaonica za smrt. No nije se rad ... nastavak >>

Danima sam lutao gradom bezvoljno i bezidejno. Razmišljajući o svome životu. O velikim planovima i snovima koje sam sanjao dok je život prolazio kraj mene. O prilikama koje su mi se ukazivale a nisam ih prepoznao ili me jednostavno bili strah iskoristiti ih. O tome kako već desetak godina stojim u mjestu. Sam, u onoj podstanarskoj garsonjerici na Jugu ... nastavak >>

…tamo gdje sam nekada imala sve, sad nemam gotovo više ništa…u maloj mirnoj uličici još je kuća, ali nisam više ja…s vremena na vrijeme dođem u Grad, pa s noge na nogu krenem putevima koje možda još uvijek pamte moje korake, jer bezbroj puta sam ih pregazila…iz male uličice skrenem desno prema piji, pa prvo na kavu kod zabranjenog Njega ... nastavak >>

Kao i gotovo svake godine u to doba, tog maglovitog ljetnog jutra devedeset i pete, sletio sam Airbusom 320 na tlo pariške zračne luke Roissy-Charles de Gaulle. Iako sam često putovao njima, avione sam oduvijek prezirao. Ne zbog straha od letenja, već zbog njihove bezličnosti. Nikada nisam nikoga upozna ... nastavak >>

12. prosinca 2002.
Otvorio sam oči, probudio me zvuk teškog čovjeka. Ne teškog karakterom, već čovjeka opterećenog kilogramima. Susjed Fabijan je upravo prošao ispred ulaznih vrata moga stana dok su njegovi usporeni i teški koraci po starom daščanom podu stvarali onaj ritmični i prigušeni zvuk. Stubište i moju spavaću s ... nastavak >>

- Dobar dan i dobrodošli u naš Drive In restoran. Izvolite?
-Tri porcije Oprosta grijeha i jedno Uskrsnuće.
- Uskrsnuće žene, ljubavnice ili drugog člana obitelji?
- Žene.
- Recite, tijelo žene je kod kuće ili u prtljažniku?
- U prtljažniku.
- Želite li kršćanski, muslimanski ili ze ... nastavak >>

Uvijek oko Božića sjetim se Dambe. Sjetim se birtije Jadran na Gajevom gdje sam prvi i zadnji put sjedio s njim dok smo ispijali kuhano vino za hladnog predblagdanskog popodneva devedeset i sedme.

Toga dana sam ga kao i obično sreo oko pije kako pokušava pronaći pokoju kunu pod klupama za komad kruha i pokoje pivo. Kao i uvijek bio je tužan i sam. Uvijek me dirnula ta ... nastavak >>

Sjedim za stolom u uglu bistroa hotela Esplanade, en face jednog razigranog indijskog oleandra, u društvu otmjene politrenke neotmjena vina, srebrne, napola izlizane, poluprazne doze za cigarete i jučerašnjih novina, posljednjih banknota svoje 'kraljevske' egzistencije. I dok svjesno sve više tonem u svoj supijani alter e ... nastavak >>