Može li račun biti viši, a usluga jeftinija? Naizgled ne! Bilo bi to paradoksalno, zaključit ćete na prvu. No, mora li nužno biti tako? – pitat ćete se nakon istupa predstavnika vlasti na jučerašnjoj sjednici Gradskog vijeća, koji su na uporne prozivke kolega iz oporbe zbog poskupljenja komunalne naknade i odvoza kućnog otpada uprli dokazivati kako je ipak sve relativno.
Matematički gledano, komunalna naknada poskupjela je za gotovo 19 posto (s retroaktivnom primjenom od 1. siječnja), a računi za odvoz smeća porasli su i značajnije. Sadržajno stvari su ponešto drugačije. Pojasnili su to neki od najmjerodavnijih; pogledate li pozorno prvu u ciklusu novih emisija Osječke televizije „Grad po mjeri“, sve će vam biti jasno.
Stvar je, u biti, krajnje jednostavna i svodi se na onu: „Koliko para, toliko muzike“. Živjeti možete jeftino, poput vrhunskog atletskog trenera Nikole Borića koji se, nakon uspješne poduzetničke i sportske karijere odrekao luksuznog života i doselio u šumu u okolici Orahovice, gdje živi u sklepanoj drvenoj kućici bez struje, vodovoda i kanalizacije (bio mi je u emisiji „Karte na stol“ lani, 7. lipnja), a možete i skupo, na tuđi račun poput Roberta Ježića koji je, kaže, za Sanadera primio pet milijuna eura, a lova još postoji knjigovodstveno, ne i fizički.
Možete otkazati odvoz kućnog otpada i postati pustinjak poput Nikole pa vas porast cijena života u gradu neće opterećivati. Uživate li blagodati gradskog života, morate ih plaćati. Raste li vam životni standard, raste i njegova cijena.
Do prije nekoliko godina sav kućni otpad bacali smo u jednu kantu, a Unikom ga je odvozio na odlagalište. Danas izdvajamo papir, plastiku, staklo, željezo, organski-otpad, a i glomazni će nam jednom godišnje odvesti bez posebne naknade. U reciklažnom dvorištu prikupljaju 48 vrsta otpada i grade još tri takva! Zato smo im lani predali upola manje miješanog kućnog otpada u odnosu na prethodne godine.
Nekada smo kod kolodvora i Šećerane prelazili nathodnike i kisnuli hodajući po rasklimanim daskama. Potkraj prošle godine iz gradskog smo proračuna platili dvjestotinjak tisuća kuna samo za obnovu rasvjete onoga kod kolodvora, a slijede nam znatno skuplji zahvati na obnovi oba. Nekada smo promenadu mjerili u stotinama koraka, a uskoro ćemo njome moći od početka do kraja grada.
Danas pokojni Gradski radio Osijek imao je prije dvadesetak godina najjači novinarski i tehnički kadar u regiji. Kako god bi netko otišao – uglavnom zbog sukoba s tadašnjim konfliktnim direktorom – on bi trljao ruke koliko su mu zbog toga niži troškovi poslovanja. U jednom trenutku napokon je mogao reći da troškova više nema.
Pravo je pitanje, jesmo li gradsku vlast izabrali kako bi nam unaprijedila život u gradu ili nam smanjivala troškove i kvalitetu života. Budete li na sljedećim izborima birali one koji će vam obećavati višu kvalitetu uz niže troškove, dobit ćete upravo onakvu vlast kakvu zaslužujete.
Cijeli članak i video polaze od pretpostavke da se osječki gradski proračun te svi prihodi gradskih poduzeća troše racionalno te da nema rezervi novaca u postojećim budžetima. Nažalost to nije istina. Političke stranke su podijelile gradska poduzeća među sobom, povukle stotine ljudi koji primaju plaću, a ni blizu ne rade posao pa i same gradske službe grada Osijeka su to napravile.
Ako pogledate projekte koji se izvode u gradu, svaki ozbiljan projekt vezan je za vodni sektor koji je sufinanciran iz EUa i cestovni sektor koji je također sufinanciran. Gradski projekti uglavnom stoje, kasne ili se nikada nisu ni pokrenuli. Nažalost, ovakvo stanje u gradu jako odgovara svim političkim strankama jer su sve "na vlasti" u gradu.
Nebitno
Može li račun biti viši, a usluga 
