Stanarsko pravo izgubljeno 1991. godine dobilo 300 osoba

nisam ja nikad nista dobila niti sam u necijem stanu. je da nam je za vrijeme juge oduzeto sve sto je prelazilo cenzus, i jos nije vraceno, ali o tome nismo ni upola glasni koliko srbi oko stanarskog prava koje im je i tad bilo poklonjeno..

Zanimljivo je kako ljevičarski forumaši ovdje optužuju za desničarske floskule (to im je u nedostatku argumenata i česti odgovor), a s druge pak strane svoje lijeve bajke bratstva i jedinstva, "ko nas bre zavadi" i izjednačavanja krivice s jedne i s druge strane rasipaju na kvadrat više.
Kad čitam mungosa ili felta, kao da slušam Pusićku

Evo jedan javno poznati primjer kako se to u Srbiji rješava (da ne bi bilo da mungos nikad nije čuo za nijedan primjer):
http://www.tportal.hr/showtime/tv/34207/Goranu-Milicu-oduzeli-stan-u-centru-Beograda.html

Usput rečeno, potpuno shvaćam da je bilo i slučajeva gdje su zaista lojalni Srbi ove države bivali izbačenima iz svojih stanova (na kraju krajeva, i hrvatske obitelji su znale imati istu sudbinu). Te nepravda svakako treba ispraviti. Ali bih ja to radio kada nam Srbija plati ratnu odštetu. Pošto se to nikad neće dogoditi, zašto mi jednostavno i na ovaj način ne bi naplaćivali nekoliko milijardi koliko nam Srbija duguje? Što je par stanova u usporedbi s tom nepravdom?

Brick Top je napisao/la (Pogledaj post): › Usput rečeno, potpuno shvaćam da je bilo i slučajeva gdje su zaista lojalni Srbi ove države bivali izbačenima iz svojih stanova (na kraju krajeva, i hrvatske obitelji su znale imati istu sudbinu). Te nepravda svakako treba ispraviti. Ali bih ja to radio kada nam Srbija plati ratnu odštetu. Pošto se to nikad neće dogoditi, zašto mi jednostavno i na ovaj način ne bi naplaćivali nekoliko milijardi koliko nam Srbija duguje? Što je par stanova u usporedbi s tom nepravdom?

kakve veze imaju lojalni Srbi sa Srbijom?

Kad će Srbija obnoviti srušene kuće hrvatima?
Kad će Hrvatska dobiti odštetu za sva razaranja?
ma mrš!

padobranac je napisao/la (Pogledaj post): › kakve veze imaju lojalni Srbi sa Srbijom?

Očito se nismo razumjeli. Htjedoh reći da shvaćam da je bilo nepravdi u ratno, a i poslijeratno vrijeme i da su mnogi ni krivi ni dužni bivali izbačeni iz svojih stanova (samo zato što su Srbi). I neke Hrvate su ostala braća Hrvati izbacili, na kraju krajeva.

Ali kako dokazati tko je bio lojalan, a tko je bio instrumentaliziran od strane Beograda, tko je pucao po svojim dojučerašnjim susjedima, tko je iz Srbije bodrio srbočetničke agresore u njihovoj paleži po Hrvatskoj?

Malo sam još pretražio net i došao do podatka da su Srbi već izgubili u Strasbourgu pravnu bitku po ovom pitanju http://www.vjesnik.hr/html/2004/07/30/Clanak.asp?r=sss&c=1
tako da se shodno tome nameće zaključak da smo mi kao država stvarno vic - ruglo.
Valjda smo jedini i zadnji na svijetu koji ne samo da od agresora nismo dobili ni lipe ratne odšete, nego još čak snosimo i trošak štete koju je stvorio taj isti agresor u napadu na nas.
Bilo bi zanimljivo pitati Sudetske Nijemce i Čehe što oni misle o ovome

Vezano za članak: ovdje je sud presudio kako nema povrede ljudskih prava jer nije riječ o povredi vlasništva. No, dobro: stvar je političke volje da se u tom smislu ne zakida nitko, jer je većina takvih istih korisnika stanova već otkupila stanove itd.
Samo mi jedna stvar pada u oči: o jednoj Subotici (spomenutoj gore) nikad i nitko ne govori i ne politizira iako je jedna od najrazvijenijih i gospodarski najbolje stojećih regija u susjednoj državi, a o Kninu, na primjer i sličnim regijama koje su u gospodarskom k...u u kojem su uvijek i bile, uključujući sve režime, raspravljaju parlamenti, međunarodni sudovi, predmet su međudržavnih pregovora itd. Ispada da su ljudi u Subotici baš glupi: šute i rade pa nitko za njih ne zna, a ovi se samo busaju u prsa izgubljenim povlasticama, namagarčeni od matice-države koja ih i dan-danas po potrebi koristi u dnevnopolitičke svrhe. Pa im je sad svatko kriv. Samo oni nisu, ni sebi ni nikome. Malo sutra!

inace, ovom clanku manjka podataka..
nekako je stur i selektivan, recimo postoji samo brojka koliko ih je podnijelo zahtjev, a ne pise koliko je bilo uopce korisnika stanarskih prava prije 1991., koliko ih je od toga bilo Srba, koliko je ukupno ljudi uopce otkupilo stan na podrucju Osijeka..

ako pomnozimo 701 stan sa prosjekom od 3 osobe dolazimo do brojke od 2.100 Srba?!
sto je negdje oko 1,3 % stanovnistva
je li to uopce stimaju te brojke..

nakon toga se možda može dobiti i status branitelja
gratis

Malo ste se izgubili u pojmovima. Tema "stanarska prava u Hrvatskoj" nema nikakve veze s ratom i ratnim razaranjima, nema nikakve veze sa državom Srbijom, niti sa državom Jugoslavijom i ondašnjom nacionalizacijom.

Strašno je čitati neke komentare ljudi koji još uvijek pišu u kategorijama "mi" i "oni", misleći na Hrvate i Srbe u cjelini, neovisno o pojedincu, državljanstvu i mjestu življenja. Gadan primitivizam. Ja ne znam tko smo to "mi". Puno mi je draži pošteni Srbin, koji nikad nikome nije učinio ništa nažao, nego Hrvat koji je oteo stan.

Problem je ovdje vrlo jednostavan. Čak je i nebitno kome su oteta stanarska prava - zaboravimo na to da su oteta mahom Srbima. Važno je ono što je uslijedilo - otimačina i pljačka. Jer oteta stanarska prava dodijeljena su otimačima i pljačkašima, a možemo zanemariti i to da se mahom radi o Hrvatima. No ipak je ljepše pisati kroz nacionalističke parole, iako nacija ovdje ne igra ulogu.

Kome su otimači i pljačkaši Hrvati oteli stan? Ne Srbima. Stanove su oteli Hrvatskoj. Ljudi sa stanarskim pravom nisu bili vlasnici tih stanova, vlasnik je bila država (preciznije, narod - to je bilo društveno vlasništvo).

Te su stanove sagradili porezni obveznici, još u bivšoj Jugoslaviji. Kako je društveno postalo državno, državni su trebali postati i stanovi. No, nositelji stanarskog prava dobili su mogućnost da stanove otkupe i postanu vlasnici, za neku tragično malu lovu. Tako je Jadranka Kosor dobila stan od 90 kvadrata. Cijeli problem sa ljudima kojima je oteto stanarsko pravo jest da su vlasnici stanova mogli postati oni. No nitko nije trebao postati vlasnik tih stanova - trebali su ostati državni, pa nek ih ljudi kupuju po tržišnim cijenama.

Ovo je priča o pljački državne imovine, ništa drugačija od privatizacije firmi. Neki su si sredili stanarsko pravo, a nakon toga i stan. Taj im je stan država zapravo poklonila. Drugima država nije ništa pokolnila. Jedni, zaslužnici, Hdz-ovci, Jadranka Kosor, dobili su preko noći ono za što drugi rade cijeli život. I da stvar bude gora, sada će država opet kupovati i graditi stanove ne bi li zbrinula ljude kojima je skandalozno otela stanarsko pravo.

Šlag na tortu su novci od otkupa - ne zna se gdje su, i na što su potrošeni. No to je već druga tema, tema o zločinačkoj organizaciji Hdz.

Eto ti; opet dolazimo na isto: svaka država je imala nekakav fond stanova koji je dodjeljivala nekakvim korisnicima po nekakvim kriterijima i oni su to poslije otkupljivali za smiješne novce. Dakle, riječ je o privilegiranom rješavanju stambenog pitanja. A što s ljudima koji su se morali sami pobrinuti za svoj krov nad glavom i po tržišnim cijenama plaćati skupe kvadrate, graditi kuće materijalom po maloprodajnoj cijeni i grcati 2/3 života u kreditima do guše a ostalu trećinu da napune te kuće pokućstvom? Nikome nisu zanimljivi nego se govori o ovim tipovima koji se sad pojavljuju i dolaze po svoje zaostale privilegije iz onog sistema. A mjerilo demokratičnosti društva je u tome koliko će im privilegija vratiti nazad. No, kad su mnogi dobili - nek ide lanac livade i za to... Ovi jadnici pod kreditima su ti kao oni Subotičani koji cijelog svog života rade i šute i nitko ni ne zna za njih, a ovi vječiti dizači buke iz pasivnih krajeva koje je svaka država morala nositi na grbi - oni su predmet javne pažnje i rasprava i opet nekakve raspodjele privilegija... Tako je to u životu. Jedni rade, a drugi se bave politikom. Lošom.

Ako mi dozvolite, gospodo, ja bih glede ovoga rekla par riječi. Moj muž (Tenjac, Srbin) i ja smo s dvije bebe izbjegli iz Tenja 1991. I da ne bi ne daj Bože, unišli u nečiji stan, smjestili se kod mojih roditelja na Jugu 2. Onda jednog lijepog dana u kolovozu dođoše po mog moža. Srećom nije bio kod kuće. Kad već nema njega uzeše mi auto, naravno ni potvrde ni ničega. Kad se muž vratio dogovorili smo se da odmah bježi. A gdje će pobjeći nego u Srbiju, jer je jedino tamo imao rodbinu. Puške se nije hvatao.
I tako nam u Osijeku "moji" razjebaše ono što smo imali, auto, a u Tenji "njegovi" ono što je tamo ostalo.

pa zar nije bila vojna obveza 91 za sve muskarce.. mozda su dosli po njega da ide u hr vojsku posto je hr drzavljanin?? a on pobjegao u srbiju.. pa jel znate vi koja kazna za to inace prije bila u vojsci...? on je cisti dezerter, i jos na krivu stranu

j@dr@ je napisao/la: › pa zar nije bila vojna obveza 91 za sve muskarce..

Bila je propisana radna obveza.

"Vojna obveza" ne predstavlja ono sto mislis da predstavlja.

ti mislis na redovnu vojnu obvezu koja sad vise ne postoji.

mislila sam na to da muskarac sposoban za vojsku tad nije smio izaci iz drzave. i ako ga se pozove, mora u vojsku.

j@dr@ je napisao/la: › mislila sam na to da muskarac sposoban za vojsku tad nije smio izaci iz drzave. i ako ga se pozove, mora u vojsku.

Dobro sam shvatio to si rekla/natipkala, odnosno "mislila" jos u prosloj poruci.

AFAIR, Nije postojala takva obveza ni propis.

Jedino sto je postojalo je radna obveza - sto da se radno aktivni muskarci zadrze u gradu u slucaju opce mobilizacije, sto da Srbi ostanu bez posla.