Nakon početka studentske blokade referade
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ponovno se otvaraju pitanja financiranja visokog obrazovanja, studentskih participacija u troškovima studija, daljnje reforme sektora znanosti i visokog obrazovanja te strategije razvoja znanosti i visokog obrazovanja. U medijskom praćenju tih temata u
Slavoniji i Baranji primijetili smo nekoliko napose skandaloznih i problematičnih izjava na koje želimo ukazati te ih ispraviti i komentirati. Te su izjave prenesene u
Glasu Slavonije, u člancima
Zbog neriješenih zakona o visokom školstvu sve više zaostajemo za svijetom(www.glas-slavonije. hr, 3. 10.) i
Besplatno školovanje vodi nas u bankrot(www.glas-slavonije.hr, 4. 10.).
Prije svega, oba su članka tendenciozno naslovljena
protiv (1) borbe akademske zajednice protiv netransparentnog donošenja paketa zakona u sektoru znanosti i visokog obrazovanja, a za inkluzivan zakonodavni proces, očuvanje praktične primjene ustavnog načela autonomije sveučilišta i punu participaciju akademskih radnika i studenata u izradi novih zakonskih rješenja, te (2) u potpunosti javno financiranog obrazovanja kao civilizacijske stečevine.
U prvom tekstu novi predsjednik Rektorskog zbora
Ante Uglešić izjavljuje kako je nužno što prije donijeti novi paket zakona i afirmirati programske ugovore koji su se pokazali kao najbolji način alokacije proračunskih sredstava visokoobrazovnim ustanovama, jer je to standard u svijetu i način na koji ćemo sa svijetom uhvatiti korak. Koliko god programski ugovori bili svjetski
standard, suština prigovora koji su iz akademske zajednice upućeni prijedlogu paketa zakona su:
(1)
nedemokratska i netransparentna procedura pisanja prijedloga zakona iz koje su,
unatoč ustavnoj odredbi o autonomiji sveučilišta, akademski radnici i studenti isključeni, a funkciju njihovih tobožnjih predstavnika su obnašala od MZOŠ-a oktroirana povjerenstva, dok su primjedbe širokog spektra znanstvenih i visokoobrazovnih ustanova, udruga i sindikata te studentskih organizacija odbačene, prezrene i ismijane;
(2)
etatizacija visokog obrazovanja i posredno ukidanje praktične primjene ustavnog načela autonomije sveučilišta uvođenjem institucije sveučilišnog vijeća na mjesto senata;
(3)
komercijalizacija znanosti i visokog obrazovanja uvođenjem tržišnog principa u svrhu djelovanja koja se u nizu europskih zemalja pokazala kao razarajuća prema humanističkim i društvenim znanostima čija istraživanja nisu komercijalno isplativa;
(4) predložena zakonska rješenja, upravo suprotno od onoga što proklamiraju ministar Fuchs i njegovi ađutanti, neće donijeti ‘
besplatno obrazovanje’ nego omogućavaju čak povećanje studentskih participacija u financiranju visokog obrazovanja kroz koncept tzv. upisnina.
Zabrinjavajuće je kako nastupajući predsjednik Rektorskog zbora
Uglešić prepreku napretku naše znanosti i visokog obrazovanja vidi u socijalnim pravima i civilizacijskim stečevinama, a ne u činjenici da je naš sustav demokratski potkapacitiran pa je moguće da njegova prethodnica, osječka rektorica
Kralik Gordana, bude na dužnosti već 14 godina, a njihov splitski kolega rektor Pavić Ivan tek nešto kraće.
Pitanje je aspirira li i rektor
Uglešić na faraonski dugačak mandat na čelu svoga sveučilišta budući da predloženi zakoni omogućuju političkim poslušnicima da doživotno ostanu na dužnosti rektora.
Uglešićeva potpuna nesposobnost da sagleda cjelokupnu situaciju i da kompetentnu ocjenu i konstruktivan prijedlog očituje se i u njegovom iskrenom priznanju da nikada nije razmišljao o problemima studenata iako je od 1997. do 2002. bio prodekan, od 2003. do 2007. prorektor, a od 2007. je rektor Sveučilišta u Zadru.
U članku
Besplatno školovanje vodi nas u bankrot prorektor osječkog sveučilišta
Drago Žagar kaže:
(1) da je aktualni linearni model na više razina ocijenjen kao pravedan; i
(2) da je studij besplatan “
za redovite studente koji ove jeseni budu uspješno prvi put upisali prvu i drugu godinu diplomskog studija, odnosno četvrtu, petu i šestu godinu integriranih preddiplomskih i diplomskih studija” na temelju ugovora Sveučilišta i MZOŠ-a.
Kao prvo, jedini pravedan model financiranja visokog obrazovanja je u potpunosti
javno financiranje visokog obrazovanja što je koncept koji zagovaraju studentski pokreti od studenoga 2008. godine. To što je studentski zbor podržao
linearni model u potpunosti je beznačajno kada se uzme u obzir instrumentaliziranost tog studentskog predstavničkog tijela od uprave sveučilišta i vladajuće političke partije iz redova čije mladeži se najčešće regrutiraju studentski predstavnici u
Senat. Kao drugo, besplatno obrazovanje se ne ustanovljuje činom predizbornog milosrđa prema jednoj generaciji studenata, nego zakonskim rješenjem koje zabranjuje i onemogućava financiranje ustanova visokog obrazovanja i studentskih participacija!
Za kraj, želimo podržati stav
Branka Kune, voditelja Odsjeka za hrvatski jezik i književnost
Filozofskog fakulteta Osijek, da obrazovanje treba biti besplatno od najniže razine do doktorskog studija, te njegovom prijedlogu da se studentima omogući pet ili šest godina besplatnog studija nakon čega tek treba penalizirati studente po osnovi neuspješnosti dodati da aktualna regulativa uređuje da studentska prava mogu trajati najdulje za trećinu dulje od nominalnog trajanja studija.
Akademska solidarnost Osijek najavljuje da će se za u potpunosti javno financirano besplatno obrazovanje, autonomiju i demokratizaciju sveučilišta kao cjeline i njegovih sastavnica beskompromisno boriti.
Pozivamo akademske radnike i radnice, studente i studentice, nenastavno osoblje sveučilišta, kao i zainteresirane građane i građanke da nam se pridruže u borbi za socijalna prava i dostupnost obrazovanja svima bez obzira na financijsku moć.
Jedan svijet - Jedna borba!
Vezani članci
Besplatno školovanje vodi nas u propast [04.10.2011.]
Nebolonjci studij moraju završiti do jeseni 2012. [23.09.2011.]
Pali godinu, fakultet će ubuduće morati plaćati! [21.09.2011.]
Nebitno
Muško
