Bilošev Osimpex kupuje i OLT

Osimpex, tvrtka Željka Biloša za proizvodnju i trgovinu crnom i obojenom metalurgijom, kupit će do kraja mjeseca 39,37 posto dionica Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva (OLT) od Slavonske banke. Kao jedini ponuđač na natječaju iz srpnja, Osimpex je za paket dionica ponudio nešto više od 21,6 milijuna kuna, koliko je banka odredila kao početnu cijenu.

OLT seli u Vladislavce

Vlasnik i direktor Osimpexa, Željko Biloš, rekao nam je da će potreban novac dijelom osigurati iz sredstava tvrtke, a dijelom iz kredita kod Slavonske banke, nakon čega će objaviti javnu ponudu kako bi kupio i preostale dionice po istoj cijeni. Otkupi li od malih dioničara približno 18 posto dionica, među kojima 9,9 posto ima bivši direktor i stečajni upravitelj OLT-a, Ante Ćerluka, problema ne bi trebao imati niti s preuzimanjem preostalih gotovo 43 posto dionica s kojima će HFP morati izići na burzu.

- U roku godine i pol dana tvornicu namjeravamo premjestiti u Vladislavce, gdje smo za to pripremili 45.000 četvornih metara bivšeg skladišta Obnove, kaže Biloš i zaključuje kako nakon preuzimanja OLT-a i završetka trgovačkog centra Portanova, ne planira nove akvizicije.

Pokretanjem proizvodnje na novoj lokaciji zaokružit će poslovanje sa željezom i opremom od teških metala, jer osim Osimpexa, vlasnik je i Feroimpexa u Vukovaru, Zavarenih posuda Đure Đakovića u Slavonskom Brodu i Lifama u Staroj Pazovi u Srbiji.

- U selidbu i nadopunu strojnog parka u Vladislavce morat ćemo uložiti još tri do četiri milijuna eura. Jedino na taj način moći ćemo provesti poslovni program i godišnje izlaziti na tržište barem s dva nova priključka za poljoprivredne strojeve i naše komitente promptno opskrbljivati rezervnim dijelovima, dodaje Marin Pajić, financijski direktor Osimpexa, koji očekuje kako će za tri godine i udvostručiti broj zaposlenih, koji danas jedva prelazi stotinu.

Vratio se na stara tržišta

OLT je na području bivše Jugoslavije i istočnih zemalja poznat po proizvodnji priključaka, opreme i rezervnih dijelova za poljoprivredne strojeve. Uoči izlaska iz stečaja vratio se na stara tržišta i izvozio u zemlje bivšeg SSSR-a, u Srbiju, Sloveniju, BiH i Bugarsku i po stotinu komada pneumatskih sijačica godišnje, u vrijednosti milijun dolara.



Opeka ispala iz igre

OLT je u najboljim godinama u Osijeku zapošljavao tri i pol tisuće ljudi, ali je zbog ratnih razaranja, zastoja u proizvodnji i gubitka tržišta zapao u teškoće. Hrvatska ga je vlada nekoliko puta do 2000. godine sanirala, ali je zbog nemogućnosti podmirenja duga od 25 milijuna kuna ipak otišao u stečaj i gotovo ostao bez radnika.

Najveće potraživanje bilo je ono Slavonske banke, do kojega je došla uračunavajući inflaciju u kamate, pri čemu se pozvala na mišljenje Ministarstva financija koje je to odobrilo. OLT se na to nikad nije žalio, ali Pivovara d.d. Osijek takav je obračun osporila kao nezakonit u vlastitu slučaju na Trgovačkom sudu.

OLT je iz stečaja uspješno izišao 23. lipnja 2006. godine. Ne znajući da je stečajni postupak pravomoćno obustavljen, u srpnju su ga pokušali preuzeti tadašnji stečajni upravitelj i direktor tvrtke kćeri, OLT Transa, Ante Ćerluka i njegov kum, odvjetnik i formalni stečajni upravitelj Marko Dumančić, jer Ćerluka koji je taj posao praktički obavljao, nije za to imao položen ispit. Financijski moćnog partnera pronašli su u građevinskoj tvrtki Opeka i s njezinim vlasnikom, Josipom Šimićem, pripremili program oporavka u kojega su navodno namjeravali uložiti 50 milijuna kuna, te od Slavonske banke otkupili dionice OLT-a.

Međutim Nadzorni odbor, u kojem su dva od tri člana predstavljala HFP, nije to prihvatio ustvrdivši kako je stečajni postupak završen, pa treba sazvati skupštinu i izabrati upravu, a s obzirom na to kupoprodaja dionica morala se obaviti javnom ponudom. Opeka je vratila dionice Slavonskoj banci, a Šimić se povukao rekavši kako ne želi ulaziti u sporove s politikom.



Bogatstvo u zemljištu

Otkud toliko interes za OLT, jasno je ako se zna da je zemljište na kojem je smješten u širem središtu grada veličine 59.000 kvadrata, u građevinskoj zoni neposredno uz najnaseljenije gradske četvrti i neopterećeno hipotekama, pa mu stručnjaci vrijednost procjenjuju na približno 150 milijuna kuna.

Novi vlasnik morat će sačuvati jednu od upravnih zgrada zbog njezine kulturne vrijednosti, pa je planira obnoviti u skladu s projektom zaštite, a preostalo zemljište veće od pet hektara otvorit će mu velike mogućnosti, od kojih će moći birati samo između dobrih i boljih.

Autor: Goran Flauder