Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
čet 28. 03. 2024.
Državna cesta DC...
GISKO: Izložba p...
GISKO: Izložba r...
GISKO: Izložba s...
Proljetni dani D...
pet 29. 03. 2024.
Državna cesta DC...
GISKO: Izložba p...
GISKO: Izložba r...
GISKO: Izložba s...
Proljetni dani D...
sub 30. 03. 2024.
Državna cesta DC...
Motozeke stižu u...
GISKO: Izložba r...
Poziv izlagačima...
Proljetni dani D...
ned 31. 03. 2024.
Državna cesta DC...
Uskoro kreće lje...
GISKO: Izložba r...
pon 01. 04. 2024.
Državna cesta DC...
DOKKICA: Klubić ...
uto 02. 04. 2024.
Državna cesta DC...
GISKO: Proljetni...
9. Proljeće u Do...
Donjogradska caf...
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Program Barutana 012, kao i u svom prethodnom izdanju, izmješta se iz Barutane te će se održati u novim privremenim prostorima – u prostoru bivšeg kina Zvečevo (Šamačka 5) i u hotelu Royal (Kapucinska 34). Od 23. do 27. listopada 2012. godine ugostit će filmsku večer, koncerte, plesne i scenske izvedbe. Ulaz je besplatan. Program Barutana 012 realizira se sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, u organizaciji Udruge M-art iz Osijeka.

Program:

Utorak, 23. listopada 2012.
Hotel Royal (Kapucinska 34), 20 sati
Tko si ti i otkud ti pravo
Vilim Matula, Irma Omerzo, Stanko Kovačić
Skriveno: 
Predstava "Tko si ti i otkud ti pravo" autorski je projekt Vilima Matule, Irme Omerzo i Stanka Kovačića, inspiriran stihovima iz zbirke "Vertigo" Branka Maleša, jednog od najutjecajnijih hrvatskih postmodernističkih pjesnika. Autori i izvođači ove zapažene dramsko-plesno-glazbene predstave kažu:

- Zovem se Vili, ja sam glumac. Pozvao sam Irmu i Stanka na suradnju, oslonio se na Brankovu poeziju, kako biti simbolički učinkovit, djelotvoran, kako razvrgnuti vrzino kolo kapitala, partitokracije, medija i mafije, kako otrcanu predstavu predstavničke demokracije zamijeniti novim izvedbama izravne demokracije. Kazalište danas može i mora nanovo osloboditi svoj politički potencijal. Upravo je izrazita političnost otvarala svaku novu epohu kazališta.

- Tko sam ja i otkud mi pravo? Ja sam Irma, bivša plesačica suvremenog plesa koja si je, na Vilijev poticaj, uzela za pravo stati ponovno na scenu i pokrenuti se u svrhu protesta, u svrhu nemirenja s trenutnim stanjem, u svrhu smislenosti bavljenja plesom (kojeg sistem ne prepoznaje kao nešto vrijedno), u svrhu stvaranja procjepa u bolnoj tematici koju ova predstava dotiče.

- Ja sam Stanko i uzeo sam si za pravo, uz Vilijev i Irmin poticaj, izići iz mišje rupe i pred ljudima progovoriti o nemoći malog čovjeka koji se je našao u žrvnju velikih, proždrljivih i krvožednih moćnika. Sad je krajnje vrijeme da razne vrste umjetnosti, (a ja ću progovoriti kroz glazbenu), udruže svoje snage i zajedno pokažu koliko su jake u borbi protiv nepravde i neučinkovitosti. Možda pomak može izgledati malen, ali on će od sada biti samo kapljica u bujici koja se već pokreće.

Srijeda, 24. listopada 2012.
Bivše kino Zvečevo (Šamačka 5), 19 sati
Američki underground film / New American Cinema
Ivan Paić
Skriveno: 
Ni jedan filmski pravac, osim francuskog novog vala, nije toliko uzdrmao kanone kinematografije, kao što je to učinio New American Cinema, u potpunosti promijenivši percepciju filmske umjetnosti, vrativši je njenim estetskim korijenima i eksperimentu. Buntovni artistički pokret nastao početkom 60-ih godina prošlog stoljeća u Americi, tvorili su i autori prisutni u ovom programu: Stan Brakhage (1933. - 2003.), umjetnik i teoretičar koji se smatra jednim od najznačajnijih svjetskih avangardnih filmaša; Jonas Mekas (rođen 1922), nezaobilazna figura američke filmske avangarde i američkog underground filma, suosnivač jedne od najutjecajnijh filmskih institucija, Anthology Film Archive u New Yorku te Hollis Frampton (1936-1984), uz Stana Brakhagea, Michaela Snowa, Tonya Conrada, jedan od najznačajnijih autora newyorške avangardne scene i redatelj brojnih strukturalističkih filmova.

Stan Brakhage: "I... dreaming" (1988.), 16 mm, 7 min

Film Stana Brakhagea "I... dreaming" nastao je u jednom tmurnom i mučnom razdoblju autorova života te je u jednom općem smislu prihvaćen kao "ekstremno autobiografski". Za razliku od ogromne većine njegovih filmova, a snimio ih je gotovo 400, film je ozvučen, međutim zvučni zapis nije linearan i povremeno tijekom filma "preskače" iz prizora u prizor, od jedne do druge glazbene fraze. U filmu Brakhage fizički, grebanjem intervenira na emulziju filmske vrpce, pišući određene stihove i pojmove kao štu su "praznina", "tamna praznina", "slatki duh" itd. Film je ispresijecan nezgrapnim bilježnjem kamere, u intervalima pojavom samog autora. Komponiran je od minimalističkih prizora, snimjenih na neobičan način.

Jonas Mekas: "As I was Moving Ahead Occasionally I Saw Brief Glimpses of Beauty" (2000.), 16mm, 285 min (insert, trajanje 10 min)

"Kretanjem kroz svijet, nailazio sam na kratke bljeskove ljepote" ustvari je bilježenje dubokih i istančanih osjećaja, emotivnih zbivanja, običnih ljudi, moje obitelji, ljudi koje sam susreo, njihovih i naših lijepih i manje lijepih trenutaka svakodnevice - svega onoga što sam uspio zapaziti tijekom tih silnih godina od kako sam započeo snimati kamerom."

Hollis Frampton: "Nostalgija" (1971.), 16 mm, 36 min

Hollis Frampton u "Nostalgiji" generira očaravajući, zamršen i nejasan odraz prolaznosti vremena, sjaćanja, smrtnosti, materijalnosti fotografije i filma, koristeći vrlo jednostavnu metodu. Polagano polaže fotografije na užareno električno kuhalo, jednu za drugom, dopuštajući filmskoj kameri da snimi sporo destruiranje pojedine slike. Dok svaka fotografija izgara, on se prisjeća okolnosti u kojima je fotografija nastala. Mnoge od tih priča govore o izgubljenom prijateljstvu i ljudskoj otuđenosti, no tijekom razvijanja filmske priče, postat će jasno kako glas ne opisuje fotografiju koju trenutno vidimo, nego tek onu koja slijedi (glas naratora pripada kanadskom filmašu Michaelu Snowu). Dok prethodna fotografija nestaje u plamenu i dimu, gledatelj je prisiljen anticipirati međuprostor uništenja fotografije koja još u tom trenutku nije viđena, uz prisjećanje na događaje sa slike koja se sada uništava pred našim očima, odlazeći u dim i pepeo, na filmskom ekranu.

Četvrtak, 25. listopada 2012.
Hotel Royal (Kapucinska 34), 20 sati
Love will tear us apart / Boys don't cry
Saša Božić
Skriveno: 
"Love will tear us apart" / "Boys don't cry" prva su dva dijela trilogije posvećene odnosu plesa i specifičnog žanra pop glazbe.

"Love will tear us apart", solo za Petru Hrašćanec, ujedno i prvi dio trilogije, bavi se pitanjem vlasništva nad izvedbom u umjetničkom i socijalnom okviru. Riječ ljubav iz naslova, ali i odabranih pop-rock pjesama korištenih u predstavi, prenesena je u ljubav spram plesa, čina plesa samog, dok rad raspravlja razliku između plesa i njegove realizacije kao društvenog događanja kroz konstituciju pojma same izvođačice. Sam rad žanrovski vrluda između rock-koncerta, ispovjedne forme i apstraktnog plesa.

Drugi dio trilogije, "Boys don't cry", istražuje naslijeđe ženskih kantautorica iz razdoblja 60-ih godina prošlog stoljeća te s njima povezana pitanja ženskog identiteta na sceni i skrivenih političkih poruka koje takva glazba i ples na nju, posjeduje. Ženski identitet u predstavi razložen je na glas i pogled, a vlasništvo nad njim raspravlja se kroz fikcionalnu biografiju plesačice Petre Hrašćanec, koja je na sceni uprizorena u formi dueta s Markom Jastrevskim.

Procedura obiju predstava je ista, izvođači izvode plesne brojeve, dok u pauzama saznajemo naoko nebitne detalje o nastanku same produkcije. U "Boys don't cry" situacija se multiplicira, jer plesači imaju različite odgovore na zadane zadatke, dok sama dramaturgija predstave dovodi u pitanje unisonost na sceni, kreaciju plesnog identiteta i vlastitite plesne i osobne umjetničke povijesti.

Koreografiju potpisuju Saša Božić i Petra Hrašćanec.

21 sat
299th day of the year
Nenad Sinkauz / Alen Sinkauz / Miroslav Piškulić
Skriveno: 
"299th day of the year" je novi glazbeni projekt osnivača East Rodea, Alena Sinkauza i Nenada Sinkauza. Duet koji kroz improvizaciju i live sampling istražuje i pokazuje proces nastajanja instant compositiona u elektro dub noise maniri. Komuniciraju postavljeni jedan nasuprot drugog, a tenzija održavanja i daljnje izgradnje glazbenih materijala ima gotovo kazališnu napetost. Kao treći član
projekta priključuje se Miroslav Piškulić koji uživo oblikuje i dodatno manipulira zvukovima. Glazbeni rezultat stoji na granici urbanih dance struktura koje kroz vrijeme, improvizacijom, mutiraju u neočekivane forme dekonstrukcije zvuka. Naziv projekta se mijenja prema rednom broju dana u godini na dan zvedbe.

Petak, 26. listopada 2012.
Bivše kino Zvečevo (Šamačka 5), 20 sati
Sound & Vision
HB Session
Il Gruppo delle Azioni Progressive
Skriveno: 
Ciklus zvučnih događaja "Sound and Vision" istražuje granice suvremene glazbe kao i prepletanje glazbenih žanrova. Različito od sličnih zbivanja, ovaj se ciklus nije ograničio na predstavljanje glazbe određenog žanra, već je ravnopravno prezentirao elektroakustiku, improvizacijsku glazbu, free jazz, suvremenu elektroniku, glitch glazbu kao i video koji određeni glazbu prati.

HB Session - posvećeno savršenoj olovci

Improvizacija za osobni prostor tišine i instrumente različitog stupnja tvrdoće zvuka.

"HB Session" novi je samostalni autorski rad Bojana Gagića u kojem koristi dva noise boxa, Illuminist Garden i Insect (DIY by Folktek), Buddha Machine, looper, nekoliko analognih i digitalnih efekata. Odnos instrumenata postavljen je tako da naglašava ili briše pojedinačnu specifičnu 'tvrdoću' zvuka koja ovisno o prožimanju struktura varira u ukupnom zbiru tvoreći subjektivni prostor tonskog crteža.

U dosadašnjem radu Bojana Gagića ističu se projekti luminoakustike (pretvorba svjetla u zvuk korištenjem fotonaponskog efekta) s Miodragom Gladovićem (treća nagrada na Guthman New Musical Instrument Competition u Atlanti), intuitivne kompozicije i instalacije "Interieur" (Oto Cafe, Hilltown New Music Festival, Stian Gallery), "Remix Mangelos" (MSU, Muzičko Bienalle Zagreb, Mittelfest, crkva Sv. Dominika), "Pozitivan povrat elektroakustičnog signala" (emisija Slika od zvuka/3. program Hrvatskog radija), suradnja sa skupinama Azot, Moiré i Petit Bureau, rad na kazališnim i radijskim projektima, kao i suorganizacija zagrebačke platforme za umjetnost zvuka SineLinea.

Il Gruppo delle Azioni Progressive

Free jazz ansambl Il Gruppo delle Azioni Progressive (G.A.P.) djeluje od 1996. izvodeći potpuno improviziranu glazbu u dvije formacije: kao kvartet ili kao puhači duo. Riječ je o svojevrsnom slobodnom nastavku na tradiciju Čikaške škole energy playing improvizatora (AACM), američkog free jazza i improvizirane glazbene avangarde dvadesetog stoljeća. Surađivali su s mnogim domaćim i inozemnim glazbenicima kao što su Charles Gayle, Anthony Coleman (John Zorn quartet), Saša Nestorović, Sven Bujić, Antonio Hajdin, Dragan Pajić Pajo, Cul de Sac itd. Svirali su na festivalima i koncertima u Hrvatskoj i zemljama regije: Torneo Internazionale di musica (Perugia, Italija), International festival of film&video (Pecs, Madžarska), Cerkno Jazz Festival (Cerkono, Slovenija), Big Ear festival, Music Biennale Zagreb, Earwing jazz festival.

Subota, 27. listopada 2012.
Hotel Royal (Kapucinska 34), 19 sati
Jukebox
Ksenija Zec, Saša Božić
Skriveno: 
"Jukebox" je multimedijalni plesni projekt Ksenije Zec i Saše Božića smišljen za izložbeni prostor Laube u Zagrebu. Dvije plesačice, Petra Hrašćanec i Nikolina Bujas Pristaš, u radnom vremenu Laube izvode plesni performance koji započinje kada posjetitelj pokrene jukebox odabirom pjesme. Performance je prostorno definiran u odnosu na recentni postav i odvija se u interaktivnom susretu plesačica i posjetitelja.

Plesni performance zamišljen je kao koreografsko-dramaturški odgovor na 15 izabranih glazbenih brojeva koji propituju odnos intimnog odabira naspram kolektivne memorije slušanja i mitologiziranja glazbenih matrica. "Jukebox" kao plesni performance širi svoj izvedbeni okvir u interaktivni jer izvođačice funkcioniraju kao izlagački objekti, točnije one izvode glazbene brojeve koje izabiru posjetitelji izložbe biranjem glazbenih brojeva na jukeboxu.

Sam objekt, jukebox, skulptura je Igora Rufa, izrađena za potrebe projekta, no ostaje nakon njegovog izvedbenog dijela kao zaseban umjetnički produkt u izložbenom postavu galerije Lauba.


 Stranica prilagođena ispisu
Advertisement Advertisement





- Na prodaju plavi i m...
Dostupni štenci Bernsk...
NA JEDNOM MJESTU PONUD...
Ženkica mini čivave, t...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:344

Registrirani online (): Nitko