FFOS: Otvoreni četvrtak "Jedno zdravlje"

U četvrtak, 11. prosinca 2025. održat će se treće popularno-znanstveno događanje u sklopu 14. ciklusa Otvorenog četvrtka kao dijela projekta popularizacije znanosti FUZ&JA Filozofskog fakulteta u Osijeku. Predavanje, naslovljeno Jedno zdravlje, održat će prof. dr. sc. Marija Heffer s Medicinskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Predavanje će se održati u učionici 39 na Filozofskom fakultetu u Osijeku (Lorenza Jägera 9) s početkom u 18 sati te je otvoreno za javnost.

O PREDAVANJU:
Domesticirane životinje i biljke omogućile su nastanak suvremene civilizacije. Velike civilizacije svoj su uspjeh zasnivale na primjeni uspješnih agrotehničkih metoda – od navodnjavanja i obrade zemlje do selekcije i hranidbe domaćih životinja. Dobar je primjer porast veličine goveda, ovaca i koza za vrijeme Rimskog Carstva, koji stagnira nakon njegova pada (zahvaljujući prenesenom znanju kroz nekoliko generacija), a zatim pada u 8. i 9. stoljeću. Mada je renesansa doprinijela oporavku, stvarni napredak počinje s konceptom znanstvene metodologije u 18. stoljeću, Darwinovom teorijom evolucije u 19. stoljeću i prihvaćanjem Mendelovih postulata nasljeđivanja u 20. stoljeću. Tako je, primjerice, u 1950-ima prosječna težina brojlera bila oko jedan kilogram nakon približno 10 tjedana rasta. Do kraja 20. stoljeća, genetskom selekcijom i masovnom industrijskom proizvodnjom, prosječna težina brojlera povećala se na oko 2,5 do 3 kilograma nakon samo 6-7 tjedana rasta. Slično se dogodilo sa svim ostalim vrstama, a osobito svinjama i govedima. Proizvodnja je postala jeftinija, istovremeno su pale cijene hrane, ali oboje nauštrb dobrobiti životinja. Industrijska proizvodnja biljaka i životinja pri tome je ugrozila opstanak ekosustava. Pa tako, ako u obzir uzmemo samo sisavce, ljudi čine 34% Zemljine biomase, ali zato domesticirane vrste koje koristimo u vlastitoj prehrani čine čak 62% preostale biomase (goveda 35%, svinje 12%, bivoli 5%, ovce 3%, koze 3%, konji 2%, magarci 1% i deve 1%). Na divlje životinje iz reda sisavaca otpada samo 4%. Ništa bolja situacija nije s pticama, kod kojih čak 71% biomase otpada na domaću perad, a samo 29% na divlje vrste. Kroz 100.000 godina rasta populacije hominida populacija divljih vrsta pala je za 85% te se suzila na zone koje su nedostupne, ekstremne ili ekonomski neisplative za čovjeka. Industrijska je proizvodnja napravila brojne kompromise nauštrb prirode. Jedan je od njih, s potencijalno najozbiljnijim posljedicama, razdvajanje proizvodnje industrijskih biljaka od proizvodnje životinja i prekidanje prirodnog kruženja ugljika i dušika u ekosustavu. Drugi je promjena hranidbe s ciljem ubrzanja rasta. Primjerice, osim sijena i žitarica, što je originalna hrana preživača, smjesa za hranjenje sadržava kukuruz i melasu, izvore fruktoze i aminokiselina razgranatog lanca koji djeluju obesogeno na ove životinje, ali i na ljude koji ih konzumiraju. Dodavanje antibiotika snižava rizik od zaraze u industrijskoj proizvodnji, ali ujedno snižava bioraznolikost mikrobioma tako uzgojenih životinja s neposrednim učinkom na njihovo zdravlje. Tragovi antibiotika nalaz se u cijelom nizu proizvoda životinjskog podrijetla i veći su problem od upotrebe antibiotika u suvremenoj medicini. Snižavanje bioraznolikosti mikrobioma podloga je cijelog niza kroničnih bolesti čovjeka kao što su pretilost, dijabetes i demencija. Dodatno, masovni uzgoj domaćih životinja povećava opasnost od širenja zoonoza i generiranja pandemija.

Industrijska proizvodnja domaćih životinja i biljaka bila je preduvjet za rast ljudske populacije i porast kvalitete života. Istovremeno je ugrozila ekološki sustav i smanjila zone za obitavanje divljih životinja. Mada je hrana koja dolazi s današnjih farmi i iz prerađivačke industrije ekonomski isplativa (jeftina), ona doprinosi debljanju i pojavi metaboličkog sindroma u ljudskoj populaciji, a time i skupoći medicinskog sustava. Ljudsko zdravlje neraskidivo je povezano sa zdravljem ekološkog sustava pa dugoročna strategija poboljšanja ljudskog zdravlja mora uključivati holističku brigu za bioraznolikost i zdravlje svih sastavnica biocenoze.

O PREDAVAČICI:
Prof. dr. sc. Marija Heffer stekla je diplomu doktora medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1989. godine, a doktorat iz prirodnih znanosti i matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine. Od 1997. do 1998. godine kao poslijedoktorand boravi na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins, Baltimore (SAD). Trenutno je profesorica medicinske biologije, genetike i neuroznanosti na Medicinskom fakultetu u Osijeku. Stalna je članica Hrvatske akademije medicinskih znanosti i dobitnica Godišnje državne nagrade za popularizaciju znanosti (2015. godine). Njezin istraživački rad usmjeren je na spolno specifične mehanizme razvoja metaboličkog sindroma i neurodegeneracije uzrokovane prehranom. Zajedno s prof. Ladislavom Galetom osnivačica je pokreta permakulture u Hrvatskoj i strastvena vrtlarica.