Uspoređujem glas rijeke koja prolazi pored tebe sa sjećanjima svojih koraka. Nešto se ipak promijenilo. Osjećam tišinu nekako nepojmljivo svečano. Pitam te što se to s njom dogodilo, jer koliko pamtim danas nije ostalo ništa od one tišine koja mi se prije dosta godina činila neobično nervozna. Pet je sati ujutro i vrijeme je neopisivo tiho i spokojno. Gledam valove kako s vremena ... nastavak >>

Večeras se lijepo pleše na tvojim ulicama. Lijepe žene su ukrasile tvoj pogled. Umjesto asfalta po zrelosti tvojih ulica razlijeva se osunčana koža prekrasne mladosti. Okreće se zajedno s iskrama naših tirkiznih koraka. Od tolike ljepote oči su ti pomalo zasanjane i zato namiguješ poput kakvog fakina, jer si negdje duboko u duši ostao bećar. U vrijeme kad nam je život okružen bet ... nastavak >>

Iako mnogi svojataju ljubav, ona je samostalna. Kao takva odvija se jasno i glasno. Usprkos tome što nam se čini da je u ovom našem vremenu ogoljela do te mjere da se često bez ideje javlja u nama, ljubav nije rob naših navika. Od samih svojih početaka ponaša se savršeno. Univerzalna u svom trajanju, dragocjeni je barometar našeg duhovnog zdravlja. Samo okorjeli skeptici negira ... nastavak >>

Dan još cijedi zadnje kapi sunca iz sebe i negdje na pola puta od tvog ruba i udaljenih obrisa sumraka ulazim u predvečerje. Naslonjen na mirnog stogodišnjaka upijam iskustvo bezbrojnih godova i slušam šuštanje njegovih krošnji. Zrak me opkoljava i poput povjetarca miješa u meni mirise zemlje i vode. Plavo nebo Slavonije otvara moju dušu i otiskujem se pogledom podno samog svoda. T ... nastavak >>

Sakrijemo li glavu u pijesak, ostat ćemo ipak cijelim tijelom na vjetrometini pogleda. Dušu ne možemo prevariti, moj lega, jer kad god zažmirimo i pomislimo kako smo privremeno obrisali svoj odraz, on se i dalje u ogledalu oslanja na izvor našeg obraza. Nesvjesnim bježanjem ustvari, izlažemo naš lik promatranju, a koliko dugo će ta naša prividna slika biti usamljena u prostoru i vre ... nastavak >>

Vrela je želja u meni za povratkom na staze odakle sam dječački krenuo. Postoji oduvijek i stalno pokušava uokviriti slike djetinjstva, ali sve što me nekada podsjećalo na dunje, odavno je nestalo i danas leži u snu, pokraj odbačenih ormara. Zato ne smijem izazivati vrijeme, jer ispod ukočenog ponosa još imam potrebu dokučiti zaboravljene mirise tradicije. Za početak, način mog ... nastavak >>

Siguran sam koliko si upućen u to kako me večeras, zbog nekih nedovršenih razgovora s tobom, sve jače obuzima pritajeno drhtanje. Zato postavljaš okrutan zahtjev prema sebi i preuzimaš moju usamljenost, ne kao obavezu, već je iskreno prihvaćaš i prepuštaš se njezinom ispovijedanju. Slutiš kako do tebe ponovno dopirem sam, s onom vrstom samozatajnosti čija se dostojanstvenost uspinje ... nastavak >>

Pomisao na Dravu uz tebe; tanka, izvijena, mokra, tiha, tvoja i smirena. Pomisao na tebe uz Dravu; zagrljen, nježan, siguran, ispunjen i zadovoljan. Pomisao na vas dvoje: znatiželjne, svjetlucave, zamišljene, zvjezdane, zemaljske i vatrene. Ne mogu vas razdvajati, moje lega, jer ste kao par ruku ili još bolje nezamislivi jedno bez drugoga. Drava je krvotok tvoga srce, a ti si duša n ... nastavak >>

Do sada mi se više puta učinilo da progovaraš na poseban način i u pravu sam. Na primjer, kad se mučna tišina kriomice uvuče u mene ti joj se bez ikakvog razmišljanja suprotstaviš. N ... nastavak >>

Promatram tvoj odraz kako paralelno vijuga s tokom Drave, a vlastita me radoznalost odvodi u tajanstvenost vodenih dubina i tamo otkrivam mjesto naših izvora. U takvim malim sklonostima lutanju, intenzivno osjećanje prostora zapravo je zahvala za tvoje raspoloženje. Koliko nas okružuješ i prihvaćaš ono naše bestjelesno s pravom se ponekad zapitam, otkuda toliko tamnih prikaza u n ... nastavak >>

Stvari se na očigled svih nas po svemu sudeći ponavljaju. Činjenica je da se s godinama neprekidno nakuplja umor po fasadama, da kroz prozore ulaze maglovita iščekivanja, a sivilo postaje sve češća boja svakodnevnice. Sastajalište ptica na kojima smo se nekada uzdizali i sada postoje, ali naši davni letovi sad su zamijenjeni mladalačkim zanosom. Jednim dijelom to je i naša za ... nastavak >>

Oduvijek sam oslonjen na vlastiti pogled prema zvijezdama, ali ovih dana uz tvoju pomoć osjećam koliko smo se ti i ja zaista na tom trnovitom putu upoznavanja približili. Valjda zbog razloga koji naknadno trebam otkriti, sve više primjećujem kako me u nekom smislu češće zaustavljaš, kao da želiš usporiti moje nestrpljenje i potkrijepiti dio znanja o sebi. Priznajem, opisujem t ... nastavak >>

Pored svih dobro poznatih tjeskobnih trenutaka koji nas naporno poput sablasti svakodnevno obuzimaju, postoje i ljepši trenuci ove naše žive sadašnjosti. U njima se naša svijest ponekad našali, ali nas i oraspoloži. Pristanemo li nakratko odlutati u njezina nesvjesna prostranstva, osjetit ćemo kako nam se obećava njena bezvremena iluzija, ali za uzvrat i jamči nam našu jednostav ... nastavak >>

Razum ima ponekad takve običaje s kojima nas, blago rečeno, u rijetkim trenucima upozna. Otkrivajući nedavno unutrašnjost Esseker centra, odmah sam primijetio njegovu čudnovato osmišljenu sredinu. Ljepota zaokruženog prostora me uvjerila kako jednostavnost, u najboljem smislu, neprimjetno može zauzeti svaku nit misli. Ne osvrćući se na vrijeme, kretao sam se istom rijekom kojom ... nastavak >>

Ponekad smo nagurani u gužvi tvojih ulica i povremeno nam se dogodi da zaboravimo uživati u spletu različitog zelenila, ali kad nas tvoji parkovi, kao ovih dana, posebno obilno napajaju harmonijom zelene rose, sve češće se zatičemo pod njihovim krošnjama. Doduše, njihov posao i jeste da dočekaju naš ulazak u bujno šuštanje lišća, i rastope sve naše nerede u jedinstvu prekrasnih t ... nastavak >>