Miris sunca na tvojim ulicama ovih dana i mekani obrisi vjetra po trgovima kao dobro poznati znakovi tvoje osobnosti, uspijevaju s mirnoćom parkova probuditi čežnju za vremenom kad su pokraj mene još odzvanjale lepršave crte kukuruzišta sa čijim sam obrisima odrastao. U traženju nekakvih vidljivih promjena koje bi me na trenutak zaustavile u pamćenju primijetio sam koliko si nara ... nastavak >>

Preda mnom je rukopis moje 2007. godine, 300-tinjak ispisanih stranica. Sjeo sam s namjerom da ih pročitam na miru, ali ove stranice ne mogu iščitati u dahu samo jedanput. Moram se stalno vraćati i priznajem već duže vrijeme se pripremam kako bih svakoj stranici posvetio dovoljno pažnje, ali svaka me od njih iznenađuje, jer nosi u sebi svoj poseban zapis vremena. Začuđuje lak ... nastavak >>

Razgovarat ćemo o boji života ne kao ukrasu, već iskreno opipljivom zanosu koji je daleko od one istine u kojoj prevladava tmurno sivilo. Dakle, postavljam ti pitanje, moj lega, kad naviru slike treba li zaustaviti njihovo bujanje? Ljudska slikovnica je prepuna razočaranja i loših impresija, da njene depresivne stranice dovoljno loše djeluju na nas. Desno od sunca nalazi se sjev ... nastavak >>

Smatram naš večerašnji razgovor obavezom svoje duše i srca. Postoje u meni nekakva imaginarna godišnja doba koja se stalno izmjenjuju. Najčešće su prisutna kroz jesen čije boje čine najveći dio palet ... nastavak >>

Toliko često puta razmišljam kako ću se jednom napokon uspjeti zaustaviti pogled u tišini. Uvijek mi nedostaje pogled. Kao roditelj svakako čeznem za pogledom djeteta, kao čovjek tražim pogled druge osobe, a kao muškarac željan sam pogleda žene. U tim se pogledima skriva jednostavna mudrost svijeta. Topla i nježna, a ponekad tako nedostižna. Vrijeme koje čini da smo i mi njegovi mil ... nastavak >>

Nesumnjivo, osobina s kojom se ponosno uzdižeš iznad svoga vremena jest tvoja neuništiva mladost. U njoj ima neke posebne neobuzdane lepršavosti a istovremeno i smirujuće zrelosti. Povijest je izmjerila sva ... nastavak >>

Promijenio si mnoge navike u svom postojanju, moj lega, ali neke su i tebe promijenile. Jedna od takvih je skučenost tvojih ulica i tjeskoba parkova. Danas su ulice široke a parkovi pitomi i prostrani. Toliko si se puta susretao s novim navikama da više i ne pamtiš vrijeme kada su se tvoje ulice u prvim večernjim satima praznile. Ne pamtiš ni vrijeme kad se umjesto današnjih ... nastavak >>

Ušao si u zlatno srce jeseni a nebo se razvuklo dužinom tvojih ulica. Mi šetači uronjeni u svoje obrve sad više ne mjerimo korake i nitko nikuda ne žuri. Drava s Pampasa polako ulazi u tvoja njedra i kao po nepisanom pravilu oblaci nadlijeću tišinu parkova. Ova se jesen proteže zlatom svojih nebeskih vodopada i po tko zna koji puta ih razmazuje po krovovima nudeći golubovima nesv ... nastavak >>

To što hodam ulicom često puta pognute glave ne znači ništa posebno, jednostavno sam zamišljen i na takav način lakše pronalazim potrebno vrijeme. Netko može pomisliti, podsvjesno se bojim ako mi se neka slika usput dopadne da ću morati zastati. Naprotiv, uglavnom i kad usporim, većinom ih samo pogledom dotaknem. Nije u pitanju sigurnost u tebe, jer pokazalo se točnim koliko su tv ... nastavak >>

Gledam kako zvijezde preda mnom nestaju s krila ptica. Sa žice praskozorja uzlijeću strasni mirisi zore i nadlijeću ravnicu tvog struka. Pažljivo pazeći pri tom na tvoje snove, po tebi razlijevaju zagrljaje plavetnog neba i uvode u proplanke drhtave rose. Na tvom drugom kraju rujan šutke veže maglu i odlaže u snoplje tragove noći. Pružam svoje korake prema tim zlatnim obrazim ... nastavak >>

Ulice smo napravili kako bismo barem djelomično vladali iskonskim neredom, a prirodu uokvirili u parkove zbog lakšeg održavanja mašte. Stalno trebamo opipljivu potvrdu našoj neugasivoj želji za promjenama i dobro znamo da strpljenje iziskuje oslonac u stvarnim događajima koje na taj način pokušavamo prisvojiti. Ako pokatkad i nemamo dovoljno razloga biti zadovoljni, jer su gr ... nastavak >>

Čudan je to osjećaj kad pamćenje nije istinito, ali na sreću njegov duboki zvuk nije uvijek odlučan. Ponekad, blago rečeno, ponaša se stidljivo, jer penjući se nesigurnim stepenicama našeg sjećanja odavno shvaća kako nema onu nekadašnju oštrinu zanosa. U njemu su se nepovratno izgubili i zauvijek nestali bezbrojni trenuci. I kao da nikada nisu ni postojali tako ih se i mi ne sjeća ... nastavak >>

Kada se u naše tjelesne potrebe uvuče navika za većim zalogajom, pa se još ponadamo kako ćemo i uživati u tome, tada za svaku slijedeću namjeru samo nudimo opravdanje. Međutim, s tim činom nezasitnosti nesvjesno gubimo toplinu rječitosti. Koliko smo puta samo bespotrebno prešli rub gomilajući sve i svašta. Pokušavajući izaći iz okvira dovoljnoga, svaki puta smo sami sebe uvjerav ... nastavak >>

Utopljen u bezbrojne mirise boja odzvanjaš vrlinama i manama naših malih svjetova. Raznolika izmiješanost tonova neprimjetno upotpunjava ritam tvojih ulica, i naše hodanje na svakom uglu upućuje na pravilniji takt. S bojama tvojih krovova povezuje nas princip neodoljive snage crvenila, a smeđa nas zemlja bogata godišnjim dobima i znojem naših ruku, spaja s ulicama što izviru i ... nastavak >>

Moj lega, i večeras blistaš kao nit mjesečine, a tvoj sjaj intenzivno reže noć u mirnoj vodi Drave. Svaku večer tako, čim se mrak nadvije nad obalom, zgusnutim svjetlucanjem polako silaziš rubovima parkova. Stižeš na zamišljena sastajališta i zajedno sa šuštanjem lišća zaranjaš u šumove rijeke. Sve ukazuje na to kako ćeš čudesnim sjajem ponovno zaviriti u jednostavnu mirnoću v ... nastavak >>