Još su samo dva dana ostala do početka
gimnastičkog spektakla u Osijeku –
17. DOBRO World Cupa kojemu je dvorana
Gradski vrt domaćin od četvrtka do nedjelje (kvalifikacije 9. i 10., finala 11. i 12. travnja).
Rekordna
51 zemlja imat će svoje predstavnike na
najjačem ovogodišnjem turniru Svjetskog kupa (Antalya 41 zemlja, Cottbus 38, Cairo 34, Baku 33), a osmero članova hrvatske reprezentacije predvodit će osječki olimpijac
Aurel Benović.
„
Izazovan je period iza mene, ali nadam se da ćemo ovog tjedna okrenuti neku ljepšu stranicu“, u uvodu će 25-godišnji specijalist za parter i preskok.
„
Svima nama u reprezentaciji Osijek je najdraže natjecanje, a možete zamisliti onda kako je meni, ovo je moj grad. Kod kuće sam. I mnogi misle da imam neki dodatni pritisak, ali iskreno, nemam. Meni je čak manji pritisak nastupati u mom Osijeku nego na nekom drugom turniru Svjetskog kupa. Atmosfera je savršena, dođe puno ljudi… I nekako imam osjećaj da kako god odradim, kako god završio, nitko me neće osuđivati, opet ću dobiti pljesak. Ali, naravno, osjećam posebnu odgovornost prema tim ljudima koji dođu i ne želim kiksati.“
Zato prošle godine
nije htio odustati u finalu preskoka, iako se
ozlijedio na zagrijavanju.
„
Stisnuo sam zube i sam sebi rekao 'moraš ovo odraditi do kraja'. Pa ne mogu pred punom dvoranom reći odustajem. Mogao sam, ali nisam želio razočarati ih. Jasno, nisu oni došli gledati samo mene, nego sve nas, ali osjećam neku veću odgovornost jer ipak nastupam u svom gradu.“
Na kraju ne samo da je nastupio nego je i
osvojio drugo uzastopno zlato na preskoku u Osijeku.
„
Ove godine nažalost neću raditi preskok nego samo parter. Sedam mjeseci sam imao pauzu zbog ozljede. Ne samo da nisam nastupao, nego nisam ni trenirao normalno do prije tri mjeseca. Nisam se mogao dovoljno dobro ni pripremiti za Svjetske kupove koji su iza mene. Prošle godine u Varni sam prilikom doskoka zeznuo metatarzalnu kost, načeo sam desnu nogu, a već od prije sam lijevu zeznuo na isti način. Nije se činilo kao neka ozbiljna ozljeda, rekli su doktori da su nategnuti ligamenti, ali da nije strašno. Očekivao sam da ću se puno brže vratiti, ali pretjerao sam s očekivanjima. Iskreno, jedva sam se uspio pripremiti za ove Svjetske kupove.“
Odradio je Cottbus (15. na tlu i 19. na preskoku), Baku (4. na tlu) i Antalyju (16. na tlu) te odlučio prije Osijeka propustiti Cairo i „
maksimalno se fokusirati na Osijek“.
„
Nije to na startu u Cottbusu ni bilo toliko loše s obzirom koliko dugo nisam natjecao niti dovoljno trenirao, ali svejedno sam očekivao više. Nažalost, na preskoku u Cottbusu opet su se javili bolovi u nozi i odlučili smo se da ćemo se okrenuti samo parteru u ovom dijelu sezone i preko njega izboriti plasman na Svjetsko prvenstvo. Meni je u biti parter uvijek bila primarna disciplina, preskok je tu uletio slučajno, prije Olimpijskih igara u Parizu otkrio sam da imam talent i na preskoku.“
Toliki da je u tom Parizu baš na preskoku ušao u
olimpijsko finale i u njemu bio peti.
„
Onda sam nekako sebi u glavi kreirao da je parter sekundarna disciplina. Da se više ne trebam toliko fokusirati na njega, ali naravno da je trener Vladimir Mađarević rekao da ne može“, nasmijao se.
„
Rekao je da svakako trebam nastaviti raditi parter i iskoristiti talent na njemu. S parterom sam se i kvalificirao na Igre, nije to nešto što se smije zanemariti.“
Aurel je do sada izborio
25 finala Svjetskog kupa (
10 medalja), a čak 7 ih je ostvario u svom gradu. Iz njega ima tri zlata, posljednje dvije godine na preskoku, 2022. na tlu, te srebro 2021. na istoj spravi.
„
Ove godine ni puno jačim imenima od mene neće biti lako u Osijeku. Fascinantan mi je taj rekord od 51 zemlje. Mi smo realno mali grad, a napravili smo čudo u svijetu gimnastike. Ponosan sam na cijeli naš organizacijski tim i volio bih im zahvaliti dobrim nastupom. Za početak da se plasiram u finale. Bit će strašna konkurencija, ali opet, sve je u mojim rukama. Moram odraditi odličnu vježbu. Bitno mi je ne samo zbog nastupa u mom gradu nego je svaki bod koji skupim vrijedan za kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo.“
Prije tog SP-a na jesen, imat će još jedan veliki ispit i to u svojoj zemlji. U kolovozu na
Europskom prvenstvu u Zagrebu.
„
Do tada je ključan plan zaliječiti ozljedu tog stopala desne noge, vratiti se u pravu formu i pokušati vratiti preskok. Imati EP u svojoj zemlji je ogromna stvar za naš sport. To natjecanje mi je veliki motiv. Htio bih iskoristiti tu priliku i uhvatiti finale. Bilo bi mi jako drago nastupati u finalu, to će biti sigurno luda atmosfera kao kod nas u Osijeku.“
U Zagrebu neće biti jedini predstavnik svog
GK Osijek Žita. Hrvatska reprezentacija pojačala se s njegovim klupskim kolegom, olimpijskim srebrom iz Pariza, Ilijom Kovtunom, koji će veliku premijeru u hrvatskom dresu imati upravo na tom EP-u.
„
Meni je sve postalo lakše od kad je on došao u moj klub. Dugo sam trenirao praktički sam, a uz njega sam dobio ne samo super sparing partnera i prijatelja, nego sam postao i bolji gimnastičar. I ne gledam ga kao konkurenciju, on je postao naš osječki lega. Dobro je imati u svojoj dvorani nekoga od koga možeš učiti. Njegova trenerica Irina ima puno znanja, pomogla mi je puno na preskoku. Sretan sam što ću do kraja karijere u dvorani pored sebe imati nekoga s kim ću moći sparirati, zezati se pod treningom, koga ću moći bodriti i tko će mene bodriti. A to što je odabrao hrvatsku reprezentaciju bila mu je najpametnija odluka koju je mogao donijeti. S obzirom na to da mi imamo veliku potporu od Hrvatskog gimnastičkog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, sa svih strana, imamo sve što nam treba, svu skrb koja je potrebna u vrhunskom sportu. I financijsku, zdravstvenu, sve što trebamo - osigura nam se. Imamo i dobre uvjete za treninge, super sprave i vjerujem da će se dobro osjećati u hrvatskom timu.“
Tko zna, možda ovaj dvojac budemo zajedno gledali i na Igrama.
„
Za sada gledam prema Los Angelesu, ne bih pričao dalje od njega. Nisam ni Pariz još zaboravio, ne usudim se predaleko planirati.
Priznaje „često se sjetim Pariza“.
„
Često gledam snimku svog finala preskoka. Ne mogu biti neskroman i reći da sam očekivao puno više od toga što sam napravio. Zato što je preskok bio sekundarna disciplina, nisam računao da ću na preskoku zablistati na OI, a na kraju sam sam sebe šokirao. Da mi je netko rekao da ću samo otići na OI, rekao bih mu da nisam baš siguran. Jer na posljednjem kvalifikacijskom turniru za OI, u Dohi, bilo je da mi se moraju poklopiti sve zvijezde da bih izborio Pariz. A poklopilo mi se. I odem na Igre, uđem u finale na spravi koja mi je praktički bila nepoznanica… Ali, žao mi je što nisam došao do medalje, jer bio sam blizu i to je bila životna prilika. Ali ponosan sam zbog tog 5. mjesta i što sam imao priliku nastupiti u olimpijskom finalu, u prepunoj Bercy Areni. To je u biti ogroman uspjeh za mene. Ali i motiv da pokušam izboriti sljedeće OI i da tamo napadnem medalju.“
Do tada će mu
najdraža biti medalja…
„
Zlato sa Svjetskog kupa iz Varne 2021. Pobijedio sam Artema Dolgopyata taman prije Igara u Tokiju gdje je on osvojio zlato na parteru. Iako imam srebro s EP-a iz Mersina 2020. Ta je druga najdraža, a onda Osijek, zlato s preskoka prošle godine.“
I
Dolgopyat dolazi u Osijek, jedan je od čak
12 olimpijskih medaljaša koji dolaze. Možda se dogodi repriza Varne pa osječka medalja postane broj jedan za Aurela.
„
Uh kakva bi to priča bila! Volio bih samo da ljudi opet napune Gradski vrt, da dođu vidjet sva ta velika svjetska imena i da uživaju u vrhunskoj gimnastici. A i meni će onda biti lakše nastupati, imat ću motiv više da opet stisnem zube.“
Kvalifikacije u Gradskom vrtu startaju u četvrtak od
14 sati, a uz Aurela na parteru će nastupiti i
Marko Jovičić, naši predstavnici na konju s hvataljkama
Mateo Žugec i Jakov Vlahek, Tijana Korent i Mila Prpić na preskoku te
Sofia Mešter na dvovisinskim ručama. U petak od 14 sati u lov na finala će
Christina Zwicker na gredi te
Mila Prpić na tlu i gredi.
Finalni programi u subotu i nedjelju kreću od 13:40 sati, a ulaznice su dostupne na
Eventim.hr te u finalne dane na blagajnama ispred Gradskog vrta (jednodnevna ulaznica stoji
10, a dvodnevna
15 eura).
Foto: Marko Banić/Reroot
Nebitno
