U srcu
Baranje, u mjestu poznatom po
kulenu i tradiciji svinjogojstva, posljednjih tjedana odvija se
drama čije se posljedice osjećaju daleko izvan granica
općine Jagodnjak. Afrička svinjska kuga (ASK), virusna bolest protiv koje
nemamo lijek ni cjepivo, ušla je u ovo plodno i ponosno baranjsko područje – i odmah izazvala
lavinu reakcija, poluistina i optužbi. No, u svemu ovome postoji jedno pitanje koje nadilazi brojke, eutanazije i dnevne naslove: možemo li napokon kao društvo stati uz struku, umjesto da nas vode emocije, teorije i lokalne taštine?
Činjenica da je tamo više svinja nego što je prijavljeno.
Prema službenim podacima, u Jagodnjaku je registrirano oko
1.500 svinja, a veterinarske službe su zatekle
više od 3.000 jedinki na terenu. Taj nesrazmjer odmah je otvorio prostor za sumnje:
je li riječ o neregistriranoj proizvodnji?
Je li moguće da je dio stoke ilegalno uvezen, možda i iz susjedne Bosne i Hercegovine (Republike Srpske) s kojom neki njeguju dobre odnose? I što ako se, pod krinkom protesta protiv „uništavanja zdravih svinja“, zapravo pokušava zataškati ilegalna trgovina koja godinama sustavno uništava i konkurenciju i povjerenje u sustav?
Suze za medije, a stvarnost šuti hmm..
Odmah po pojavi bolesti krenuli su medijski istupi: „
Ubijaju nam zdrave svinje!“, „
Nema zaraze, to je politička odluka!“ i slično. No, istina je da afrička svinjska kuga ne pita je li vam stoka registrirana, ni koliko volite svoje životinje. Ona ubija –
brzo i brutalno. A jedina obrana su – biosigurnosne mjere, izolacija, nadzor i eutanazija zaraženih i izloženih životinja.
Ne zato što to netko želi, nego zato što stručnjaci to znaju i imaju praksu rada kao i u drugim članicama EU. Neki moraju prihvatiti da mi nismo ni BIH(RS), a ni Srbija!
Vjerujmo veterinarima, a ne viralnim statusima nekima koji nedovoljno spominju
ŠVERC!
Naši
veterinari, epidemiolozi i stručnjaci za stočarstvo nisu birokrati iza pulta. To su ljudi koji po
najvećim vrućinama ulaze na kontaminirana imanja, nadziru tisuće jedinki, komuniciraju s ogorčenim vlasnicima i – donose teške, ali znanstveno utemeljene odluke. Oni ne rade po dojmu, nego po proceduri.
U ovom trenutku
nema cjepiva za afričku svinjsku kugu, i ne postoji “blaža” metoda borbe. Ono što postoji jest
znanje, iskustvo i protokol koji se primjenjuje diljem Europske unije. Hrvatska, kao odgovorna članica, ne može i ne smije zažmiriti zbog nečijih suza u kadru televizije.
Pošteni proizvođači
nisu meta – oni su partneri i trebaju prestati šutjeti u strahu od nekih grupacija ljudi!
Ogromna većina stočara u Baranji radi
pošteno, odgovorno i transparentno. Njima najviše štete donose upravo oni koji
ilegalno posluju, skrivaju brojke, švercaju i onda, kada sustav reagira, prvi vrište pred kamerama.
Zar zbog njih trebamo riskirati sve ono što su drugi desetljećima gradili?
Zar ćemo dopustiti da, zbog šačice nesavjesnih, perjanica hrvatskog svinjogojstva – Baranja –
izgubi svoje ime, status i povjerenje tržišta?
Povjerenje u sustav, a ne improvizacija je ključna.
Ova situacija
nije samo test veterinarskih službi – to je test našeg društva. J
esmo li u stanju vjerovati ljudima koji su školovani, iskusni i zaduženi da nas zaštite? Ili ćemo i dalje radije slušati glasne neistine, teorije zavjere i populističke narative?
Baranja
ne smije postati talac ničijih osobnih interesa, lokalnih taština ili medijskih spektakala. Pošteni stočari, njihove obitelji i cijela regija
zaslužuju istinu, a ne manipulaciju.
Afrička svinjska kuga
nije političko pitanje, nego
zdravstveno, gospodarsko i etičko. U borbi protiv nje nemamo luksuz biranja simpatičnih priča – imamo jedino znanje, protokol i struku, a stručnjake naglašavam imamo.
Zato neka poruka iz Baranje bude jasna:
Vjerujmo veterinarima, slušajmo struku – i zaštitimo ono što vrijedi.
Završit ću citatom
Krunoslava Kiće Slabinca:
Još me bole duga lutanja
Dan bez nade i bez svitanja
Cijelom svijetu ja sam tada rek’o
Baranje se ne bih odrek’o
Tekst: Filip Kuštro
Foto: Pexels.com/Ilustracija
Nebitno
