Delta Dunava rasprostire se na
pet tisuća i osamsto kvadratnih kilometara, većinom u Rumunjskoj, manjim dijelom u Ukrajini. Jedinstven
biorezervat, pod zaštitom
UNESCO-a kao svjetska prirodna baština. Rukavcem
Sfantul Gheorghe grabimo stodevet kilometara
do Crnog mora. Jedina naselja su
Mahmudia i Murighiol, negdje oko Mahmudie utrkujemo se s golemim brodom. Nadomak ušća u Crno More Sfantu Gheorghe, mjesto do kojeg se može doći samo vodenim putem. Pristajemo uz raskliman drveni mostić. Duž prašnjava seoskog puta drvene kuće u nijansama plave i zelene, na pročelju jedne kuće su dva delfina, vrtovi puni cvijeća, njegovani. S desna
Crkva sv. Jurja (Sfantu Gheorge), zaštitnika Delte. Zajedno s dvoje Nijemaca što smo ih negdje usput pokupili, žurimo u mjesnu krčmu na utakmicu
Hrvatska-Engleska. Gleda se u vrtu, projicirano na zid. Uzbuđenje, navijanje zajedno s Rumunjima i Nijemcima, provala euforije i piva nakon pobjede, slavlje. Jedan od članova posade "
prodao" je Rumunju svoj hrvatski dres, s tim da Rumunj časti sve u krčmi. Bila je to duga noć....
Tulcea, grad na sedam brežuljaka, gdje Dunav
oštrom okukom skreće ulijevo. Veduta grada izdaleka ne ostavlja neki dojam, ni izbliza. Sve što smo vidjeli su zgrade realsocijalističke izgradnje nagurane jedna uz drugu sve do obale. Beton, luka, i velika povijest. Spominje ga još
Herodot u 3. st. pr. kr. Pod nazivom
Castrum Aegyssus. Spominje ga Ovidije u svojim pismima iz progonstva na Crno more: Epistulae ex Ponto. U rimsko doba bio je uporište rimske flote i Obalne legije
Delta je labirint
rukavaca, kanala, jezera, šuma, ada prekrivenim trskom i šašom. Pruža stanište za oko tristodvadeset vrsta ptica, uz obalu krda konja i goveda. Komarci k'o krokodili. Petnaestak tisuća stanovnika uglavnom se bavi turizmom. Baš kao i obitelj s broda uz koji smo na povratku pristali u mjestu
Murghiol, u povratku s Ušća, zadnji dan plovidbe. Vode brod-hostel, organiziraju izlete u Deltu, i žive na brodu. Neplanirano, spontano, okupili smo se na njihovu brodu, krenula muzika, rumunjska kola, i zvijezda večeri, did obitelji, neiscrpne energije, željan zabave. Zgrabio je jedinog ženskog člana posade, k tomu povisokog za didov "uzrast", i krenuo je ples. Pridružuju se dvije Rumunjke, pa mic po mic svi članovi posade. Skakanje, toptanje' tutnjava, lom. Kapetan u jednom trenutku visi s konstrukcije broda! Odavna je sitni sat....
Kroz rukavac
Sfantul Gheorge bili smo uplovili u Crno more gotovo neprimjetno. Dunav se
valja, širok, spor, moćan, voda naoko dunavska, mutna. Na palubi uzbuđenje, plovimo dalje, ulazimo u Crno more do poprečne, ne znam zbog čega, zaista crne mrlje.
Skakanje, grljenje, uzbuđenje. Jel' mi se učinilo, ili se dogodilo samo meni, ili svima? Radost s malo knedle u grlu. Bez obzira na trzavice, doduše rijetke, ali neizbježne kada puno ljudi tri tjedna boravi na malom prostoru. One se zaboravljaju. Jer, naposljetku, manje je važan cilj, važan je put, van svake predvidivosti, zapis na vodi, i svjetlost na putu. Ili kako onaj vozač kamiona u Prahovu reče ženi koja ga upita:
- Ko su ovi?
- Putuju.
- A kuda?
- Na kraj sveta.
- Zašto?
- Da stignu i da se vrate.
Važan je put, i svjetlost na njemu.
Tekst: Blanka Will
Foto: Ivan Peko
Propustili ste? Pročitajte..
Dravari: Dunavom do Crnog mora vol. 1
Dravari: Dunavom do Crnog mora vol. 2 - Bugarskom stranom Dunava