U mjestu smo
Cernavoda. Rumunjska. Vrijeme stišće. Utakmica protiv Rusa je u devet. Na pristaništu
ne daju privezati brod. Šalju nas niže, iza mosta što spaja
rumjunsku i bugarsku obalu Dunava. Vežemo se za usidreni teretnjak. Na njemu likovi k´o ispali iz Leta iznad kukavičjeg gnijezda. Naliveni k´o letve. Jedan se nudi da nam pozove taksi. Gore. Na cestu. Usred ničega smo.
Staro željezo, otpad, sumor. Hvata se noć. Šumski put razlokan. Vodi uzbrdo. Kroz šikaru i razbacano smeće. Vlaga je. Hodamo uz prugu. Taksi nas vozi u prvi hotel. Nervoza raste. Utakmica je već počela. U hotelu svadba. Vozi nas u drugi hotel. I tamo svadba. Srećom ima slobodnih soba. U sobu pred televizor, svi mi i gajba piva. Utakmica je već pri kraju. Nastavci, penali, ostalo je legenda…
Za nama je nekoliko dana ranije bio ostao
bugarski Vidin. Na
Dunavskom limesu razvio se iz
rimske utvrde Bunonia u provinciji
Meziji, obuhvaćala je dijelove današnje Srbije i Rumjunske. Ostatke vidinske tvrđave danas od milja zovu „
Baba Vida“. U novijoj prošlosti prosperitetna luka, sada grad sablasti, pun nebodera socijalističke izgradnje. Po svoj prilici nikada obnavljanih. Kao u vremenskom stroju. Sedamdesete. Ili čak šezdesete. Nalazimo se na kavi s Ogijem, prijateljem jednog od članova posade. Ogi radi u Londonu. Mnogo se Bugara iselilo nakon ulaska Bugarske u EU, kaže. Plaća im u prosjeku dvjesto pedeset eura. Za naše prilike sve je jeftino. Noćenje u dobrom hotelu stoji između deset i petnaest eura. Ulice su puste. Ni kafića nema. Gdje su ljudi?
Sutradan isplovljavamo prema
gradu Ruse, kulturnom i admistrativnom središtu istoimene pokrajine. Vrijeme je ljetno, plovidba mirna. Pristajemo, pa na
kavu, hranu, pivo. Isprva mrzovoljna konobarica brzo je pala šarmom muškog dijela posade, usluga brza, ljubazna, hrana veoma ukusna, premda ne i kava. Uz lučku upravu već počinje grad. Daleko smo od industrijske zone, gdje se nalazi brodogradilište, a Lom utječe u Dunav. Na tom mjestu osnovana je prva bugarska pivovara „
Sveta Petka“, što u sklopu ovih bilježaka o plovidbi Dunavom do Crnog mora, ne bi bilo uputno izostaviti. I Ruse je, poput Vidina, nastao na rimskom Limesu, u sklopu obrambenog sustava duž rimske provincije Mezije. Rimsko ime naselja, Sextaginta Prista, znači „
Grad od šezdeset brodova“. Ovdje se nalazilo brodogradilište i luka. Ostaci utvrde mogu se vidjeti na uzvisini iznad Dunava, premda je prilično stradala tijekom Drugog svjetskog rata. U Ruseu se pitaš jesmo li pristigli u Beč ili Peštu? Barok, klasicizam, secesija, održavano, obnavljano. Posebnost su balkoni od umjetnički kovanog željeza, parkovi s vodoskocima, kafići.
U europskom riječnom sustavu Dunav teče sa zapada na istok, što mu je u prošlosti priskrbilo
monopol u trgovini s orijentom:
brokat, damast, staklo, tamjan, maslinovo ulje, šećer, začini, sandalovina. Grad se podigao na trgovini. Imućni su trgovci, nakon oslobađanja Bugarske od Osmanlija, angažirali arhitekte iz Italije, Austrije, Njemačke, kako bi grad ogrnuli europskim ruhom, i zvucima Straussovih valcera. Rodna kuća
Eliasa Canettija, književnika, nobelovca, što je u svojim memoarima opisao sjećanje na grad kakav je krajem 19. st. bio, nažalost je u ruševnom stanju. No, i danas život u Ruseu vri. Jedan od članova naše posade, dobar poznavatelj Bugarske, u neka je doba, u veoma razdraganom stanju, doveden u Hostel, gdje je kasnije ustvrdio da je ostao bez nekih osobnih stvari.
Nastavljamo…..
Tekst: Blanka Will
Foto: Ivan Peko
Propustili ste? Pročitajte..
Dravari: Dunavom do Crnog mora vol. 1
Nebitno
