Štrajk nikad uspješniji, nastava svugdje otkazana

DonQuijote je napisao/la: › od drugova, učitelja, nastavnika i profesora koje sam imao čast ili "čast" upoznati tijekom svih mojih godina školovanja, otprilike bih polovicu odmah otpustio, ali bih zato drugoj polovici barem udvostručio plaće!

o tome i govorim. ima ih koji ne zaslužuju ni plaću koju primaju, ali svi su dio iste mase i ne znam na koji način bi izveo da bude nagrađena kvaliteta!?!

DanicaV je napisao/la: › o tome i govorim. ima ih koji ne zaslužuju ni plaću koju primaju, ali svi su dio iste mase i ne znam na koji način bi izveo da bude nagrađena kvaliteta!?!

to se mora s vremenom isfiltrirati, ali ne moraju zbog toga ispaštati i ovi koji zaslužuju puno veće plaće.

roditelji bi više trebali slušati djecu, pa kad čuju da se stalno žale na nekog od profesora to malo ispitati, i ako se stvarno pokaže da nije kompetentan, građanska inicijativa može biti moćna stvar, kada se pravilno usmjeri. pogotovo sad kad bi trebalo nastupiti to vrijeme obnavljanja profesorskih licenci. postoje više instance na koje se može vršiti pritisak.

samo što to iziskuje vremena i truda, a dijete će ionako za koju godinu prestati ići u tu školu, pa to više neće biti naš problem...

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › Živio Bilke! Kome da se žale oni iz privatnog sektora? Imaš godinama istu plaću i sretan si što imaš posao. A plaće ispod državnog prosjeka.

Osnujte sindikat, skupove, dogovorite sastanak sa poslodavcem, tražit povećanje plaća, pregovarajte, prijetite štrajkom i ako ništa ne bude od toga svega, štrajkajte. Ili radite ono što radite do sada - imajte godinama istu plaću, budite sretni što imate posao i pljujte po onima koji žele više.

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › Oni koji znaju svoj posao i vole svoj posao, rade ga jednako kvalitetno bez obzira koliko su plaćeni. Nisam za potplaćenost, ali ne mogu podržati štrajk ovog tipa.

Prvenstveno zbog medija, jedina stvar na koju se osvrće u ovom štrajku je povećanje plaća. Možda je to i najveći razlog, ali nije jedini. Lista zahtjeva je malo duža, od bolje tehničke opremljenosti, financiranja istraživačkčih projekata, gradnja i opremanje fakulteta kako bi se moglo primiti braniteljsku djecu koje je vlada ugurala na i onako skučene fakultete itd. Tko želi znati više od naslova u Jutarnjem, može vidjeti ovdje. Ima se novca za most prema Pelješcu, oprašta se dugovi nogometnim klubovima, financira se sveučilište u Mostaru, plaćaju se kino ulaznice, tko kaže da novca nema, nije nimalo svjestan onoga šta se događa oko njega....

@allein,

imaš ti neke veze, slučajno, sa školstvom?

(najbolje ti je ono "dogovorite sastanak sa poslodavcem", ne znam da li da se ili od muke)

btw, ja još uvijek štrajkam, i super mi je! i tamburaši su tu...

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › @allein, imaš ti neke veze, slučajno, sa školstvom?

Da, imam; ali ne mislim da je to presudno. Kada sam bio srednjoškolac, bilo je štrajkova nastavnika - manje više za iste stvari. Znači da se u deset godina nije ništa promjenilo. I onda sam navijao za njih (štrajkaše), a sad navijam za nas.

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › (najbolje ti je ono "dogovorite sastanak sa poslodavcem", ne znam da li da se ili od muke)

Ne znam ni ja. Očito ne znate ni vi. Masa ljudi je nezadovoljna svojim plaćama na svojim radnim mjestima. Svi osjećaju da trebaju dobiti više. 90% njih pak ništa ne želi napraviti nego samo kukati. IMHO, time se neće ništa postići. Ako i nemate mehanizama kako se organizirati, za početak je dovoljna dobra volja i jasan cilj koji se želi postići....
Možda previše pojednostavljam stvari i još se nisam odvojio od sise idealizma, ali zavist, podsmjeh i ljutnja prema onima koji se žele boriti za bolji vlastiti standard mi se nikako ne sviđa.

DonQuijote je napisao/la (Pogledaj post): › btw, ja još uvijek štrajkam, i super mi je! i tamburaši su tu...

Da, fino je to na EFOSu

allein je napisao/la: › Možda previše pojednostavljam stvari i još se nisam odvojio od sise idealizma, ali zavist, podsmjeh i ljutnja prema onima koji se žele boriti za bolji vlastiti standard mi se nikako ne sviđa.

Pojednostavljuješ. Ne podsmjehujem se, daleko od toga. I nisam zavidna. Samo mislim da nije baš fer i korekt štrajkati kada iza sebe imaš učenike koji gube sate koje će morati nadoknaditi ili pacijente koji čekaju operacije. Državna služba je državna služba. U prijevodu, u 99% slučaja zaštićen si k'o medvjed. U privatnom sektoru, sindikalisti i radničko vijeće igraju tenis s upravom......... Ljudi se boje za svoja radna mjesta i ako kao pojedinac nešto i pokušaš učiniti, kad se okreneš, nikoga neće biti iza tebe da te podrži.

Govoriti o poslu profesora vrlo je teško. Ono što ljudi kažu to je... Što oni opet žele...Rade tri-četiri sata, 3 mjeseca praznika,zimski praznici, uskrsni, svaki vikend slobodan... Plaća im je i velika koliko rade. Svi oni koji tako misle, voljela bih da samo tjedan dana budu na mjestu profesora. Vjerujem da će poželjeti nakon tri dana pobjeći. U svakom žitu ima i kukulja,to se zna, ali ne može se generalizirati... Profesorica sam na jednoj školi i ponekad pomislim, nakon što izađem iz razreda," Što je meni sve ovo trebalo?". Odgajati i obrazovati djecu najljepši je i najzahtjevniji posao. Učenici me nikada nisu smetali iako sam u razredu proživljavala izuzetno teške i bolne trenutke (prijetnje pištoljem od djece nekih tajkuna, psovanje majke i cijele rodbine, prijetnje roditelja zbog zaključene jedinice i sl). Da sam željela biti materijalno bogata sigurno se ne bih bavila ovim poslom. I ne pamtim one teške trenutke, nastojim ih zaboraviti... Moj je jedini cilj naučiti djecu nečemu - ne samo dobrom ponašanju koju su trebali naučiti kod kuće-od istih roditelja koji su od njih digli ruke. Važno mi je da ih naučim misliti. Da ih naučim da budu svoji. Da znaju čitati knjige, novine, slušati i gledati. I izvući uvijek nešto korisno. I znam da među njima ima najviše onih koji su zavrijedili da im žrtvujem svoje strpljenje i svoj trud! I nadam se da oni neće omalovažavati ničiji posao i da će se znati časno boriti za svoja ljudska i građanska i radnička prava, a da pri tome ne vrijeđaju i ponižavaju druge!

Ali indolencija, nemar i nebriga društva upravo za tu istu djecu (zbog koje u dane štrajka to isto društvo kuka kako se sve prelama preko njihovih leđa) i nebriga za njihovu budućnost to me je oduvijek smetalo. Niste li se upitali (vi koji ne podržavate štrajk) da i to nije izraz revolta struke protiv neadekvatnog tretmana zajednice? Sve ove reforme u školstvu zahtjevaju i dodatni angažman kako i učenika tako i profesora. Ovim štrajkom djeca ne će biti oštećena. Izgubljeni sati se ne će morati nadoknađivati. Samo jedno se pitam, ne podcjenjujući ničiju struku; Kako se uporno nitko ne buni što se za liječnika početnika traži 7500 kuna. Valjda jer se smatra da je teško učio, stažirao, ima odgovoran i zahtjevan posao. I svi su mirni, nitko ne viče kako novaca nema niti daje primjere siromaštva i bijede ostatka društva. Ali čim se zatraži za profesora pred mirovinom 5000 kuna eto cijele uzbune. Posao profesora je neodgovoran, oni ništa ne rade, itd...
Na početku sam svoga radnoga vijeka kao profesorica i često se zapitam je li društvo zaslužilo da se uzrujavam zbog stalnih napada na moju struku, zbog omalovažavanja nas prosvjetara, zbog toga što smo na dnu dna društvene ljestvice ? Kome bih ja to trebala dokazivati da moje radno vrijeme ne obuhvaća samo one sate provedene s djecom ili njihovim roditeljima? Da ja radim i subotom i nedjeljom najčešće i po 8 sati jer ne stignem preko tjedna obaviti sve poslove za školu. Da jako puno vremena provodim u čitanju i praćenju literature jer radim u zahtjevnoj školi s djecom koja puno traže i puno znaju. Da moram stalno učiti novo. Da sam često na seminarima (recimo za vrijeme zimskih praznika, proljetnih praznika ili ljeti), da pripremam i vodim djecu na natjecanja i da to oduzima jako puno vremena i energije, da sam i sama pripremala razna natjecanja, sudjelovala u općinskim i županijskim komisijama, da sudjelujem na projektima raznih organizacija... Da mi je stalo do budućnosti školstva i budućnosti naših učenika koja baš i nije sjajna...

Ali, čemu pričati. Zasljepljeni neka ostanu zasljepljeni jer je lako pljuvati po nekome kome se ustvari diviš. Svatko od vas tko ne podržava naš štrajk sigurno pamti nekoga profesora zahvaljujući kojem je sada to što je.

...da, nije lako pljuvati po nekome kome se diviš...ja se divim učiteljici svoga djeteta, jer ima 32 đaka i odrađuje nastavu u tri smjene...ali, ona je izabrala taj put, isto kao ti...
...netko je spomenuo rad kod privatnika...i recimo moja susjeda trgovkinja, koja najčešće nema niti subote niti nedjelje, koja radi s ljudimna čitavi dan i onda još putuje 2 sata do kuće - ona recimo ima plaju od 2000 kuna...i nitko ju niti ne pita kako je...a bez trgovaca ne možemo, zar ne???...
...svaki posao je težak i zahtjevan, svaki na svoj način...
...ali, nije u redu da se zbog štrajka prosvjetara mom djetetu uzimaju slobodni dani ferja, da nadoknađuje satnicu koja je ionako pretprana, i tako dalje...
...podržati ću svakoga ako vidim da ima imalo volje boriti se protiv vjetrenjača u ovoj državi...ali ovo je ne znam ni ja koji štrajk prosvjetara po redu...što bi se dogodilo kada bi trgovci, bankari, pekari, automehaničari štrajkali???...
...da li da moje dijete i ja počnemo štrajkati, jer su uvjeti u školi užasni, jer je smanjena satnica, ali ne i sadržaj...jer mu sati traju 40 minuta, umjesto normalnih 45?...da li da štrajkam jer se tri puta tjedno mora buditi u 6,15 kako bi već u 7,00 bio u školi???...i opet - podržavam vaše stavove, ali posljedice njih se održavaju na strani koja bi to najmanje trebala osjetiti...

anakonda je napisao/la: › ...netko je spomenuo rad kod privatnika...i recimo moja susjeda trgovkinja, koja najčešće nema niti subote niti nedjelje, koja radi s ljudimna čitavi dan i onda još putuje 2 sata do kuće - ona recimo ima plaju od 2000 kuna...i nitko ju niti ne pita kako je...a bez trgovaca ne možemo, zar ne???...

krivo! ako radi prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanima, za sve se to zna koliko joj treba biti uvećana dnevnica, to nije prepušteno na izbor samom poslodavcu. e sad, kako se to ne provodi, hrpa (krdo, čopor) ljudi je stao uz crkvu koja se žestoko zalagala i zalaže da se ukine rad nedjeljom i blagdanom. koji bi trebao biti najplaćeniji. a nije im palo napamet zalagati se da se pojačaju državne inspekcije koje bi otkrivale poslodavce koji se ne pridržavaju toga? pa da se takvi poslodavci kazne. da ljudi počnu dobijati što su zaslužili i zaradili. da standard može rasti. ne, lakše je ovako. a kad već jadni trgovci, koji rade nedjeljom (i koji podržavaju idiotske zahtjeve za ukidanjem rada, kao da će im onda biti bolje) dobijaju 2 tisuće i opet nekako uspiju preživjeti, zašto bi se netko imao pravo žaliti s 3 ili čak 3-i-pol tisuće kuna plaće?! kad već oni PREŽIVLJAVAJU, neka i drugi PREŽIVLJAVAJU. da, to je rješenje. idioti, idioti, idioti!

anakonda je napisao/la: › i opet - podržavam vaše stavove, ali posljedice njih se održavaju na strani koja bi to najmanje trebala osjetiti...

svi trebaju osjetiti posljedice, onda štrajk ima smisla, onda se čuje!

svi (uvjetno rečeno) podržavaju štrajk, ali da ga oni sami ne osjete. svi koji podržavaju štrajk neka stanu uz štrajkaše, neka se priključe štrajku, neka se solidariziraju. to bi bilo ono zaboravljeno, ljudski... dobro se uvijek dobrim vraća. možda ne iz istog smjera, ali se na neki način vrati. samo da ljudi nisu postali takvi jebeni konformisti kakvi nažalost jesu.

...da, nije lako pljuvati po nekome kome se diviš...ja se divim učiteljici svoga djeteta, jer ima 32 đaka i odrađuje nastavu u tri smjene...ali, ona je izabrala taj put, isto kao ti...

Oni koji radimo taj posao, istina, izabrali smo sami taj posao jer ga volimo, želimo obrazovati, učiti, odgajati mlade ljude, vidjeti za koju godinu što su ti isti mladi ljudi postigli. Biti ponosni što smo i mi mali prosvjetari možda bili dio svega toga. Da postanu važni građani.

...netko je spomenuo rad kod privatnika...i recimo moja susjeda trgovkinja, koja najčešće nema niti subote niti nedjelje, koja radi s ljudimna čitavi dan i onda još putuje 2 sata do kuće - ona recimo ima plaju od 2000 kuna...i nitko ju niti ne pita kako je...a bez trgovaca ne možemo, zar ne???...

Slažem se s tobom u potpunosti, da nije onih poštenih privatnika koji pune budžet ne bih ni imala svoju plaću, ali zar je pošteno da se opraštaju nagomilani dugovi nogometnim klubovima, raznim tajkunima koji su u vrijeme rata javno govorili o Hrvatskoj, slobodi, a u isto su vrijeme prijateljski poslovali sa onim istima koji su pucali na nas... Da se ima novaca za sve i svakoga, samo ne za nas...

ali, nije u redu da se zbog štrajka prosvjetara mom djetetu uzimaju slobodni dani ferja, da nadoknađuje satnicu koja je ionako pretprana, i tako dalje...

Tvoje dijete ne će morati nadoknađivati sate izgubljene ovim štrajkom jer rad subotom se mora platiti, a država to ne će platiti. Kako će se nadoknaditi? Kada se radi plan i program za školsku godinu uvijek se isplaniraju tzv. slobodni dani...višak radnih dana. Za jesenske praznike koje su učenici imali i ove godine, od 1.11.-4.11. (i nitko se nije bunio što su djeca u te dane slobodni), a znamo da po kalendaru ti dani nisu praznici...
Ponavljam još jednom, djeca ovim štrajkom ne će biti oštećena,. Ovo je naša borba i za njih.

P. S. Ne znam je li itko od vas zna da svaki profesor na početku školske godine mora sam kupovati udžbenike, knjige, radne bilježnice, prozirnice, olovke... Da moramo fotokopirati materijale za djecu-sve iz svojih džepova i tih jadnih plaća. Kao da svake godine imamo jednoga prvačića. Država nam za to ne daje dodatnu plaću.

Svima je teško, a mislim da je vašoj djeci najteže jer se svi pokusi vrše na njima i nama (HNOS, Nacionalni ispiti, Državna matura, Bolonjski proces). Nitko osim nas toga nije svjesan, brze reforme su došle zbog ulizivanja Europi. Moimo vas roditelje da nam budete potpora. Ne radimo ovaj posao zbog plaće, ali trebamo biti plaćeni koliko zaslužujemo.

Nije Vlada zaslužna za reforme u školstvu oni su samo nalogodavci, zaslužni smo mi i vaša djeca.

Ma gledaj, sve to stoji.

No budimo iskreni. Bez obzira na plemenitu profesiju, ti kao i svatko drugi gleda svoju guzicu. Ovo nije napad, već tvrdnja o ljudskom rodu.

Najlakše je profesore i nastavnike promatrati individualno i povećanje plaća pravdati odgojem djece i težinom posla. Hej, svaki posao je težak.

Ono što te iste štajkaše uopće ne zanima je: "Tko će to platiti?" Nije se uopće povela rasrava o tome.

Znate li da su se u 12. mjesecu ukinuli skoro svi poticaji za zapošljavanje? Poslodavac je prije dobio neku bar mizernu subvenciju od države kad je zapošljavao novog zaposlenika kojeg je morao učiti i sl. Danas toga nema. Tko jebe poduzetnike. Moraju državni službenici imati veće plaće.

ma pusti, sve su to grebatori.
dok školstvo ne bude privatizirano...