|
Redakcija 031
Ukupno postova: 66225 Spol:  Nebitno 
|
 Evo i tradicionalnog preddorfovskog intervjua s glavnim i odgovornim čovjekom festivala, Tonijem Šarićem. Za razliku od prethodnih intervjua, ovaj je vođen u Osijeku u jednom od kafića na Dravi. Ostalo je još samo nekoliko dana do početka festivala (6. ožujka), pa čujmo i počujmo što nas ove godine čeka u Vinkulji...
Hadžo: Prije par godina smo radili ovakav intervju i tada je on protekao u dosta sumornom raspoloženju. Ti si se pitao hoće li DORF ostati u Vinkovcima, kakva mu je perspektiva, imao sam dojam da ti je pun kufer svega. Ali ponovo vidim neki optimizam kod tebe kad je festival u pitanju. Što se dogodilo?
Toni: Evropska unija i novci od nje koji se neočekivano pojavljuju i spašavaju stvar. Ma, to ti je sve bilo isključivo financijski, sada se to riješilo a i ovaj drugi dio što se tiče nekakve novije ekipe u gradu, to mi je vratilo volju i povjerenje. Mi ti u sklopu festivala imamo izložbu devet akademskih slikara koji žive u Vinkovcima i imaju manje od 30 godina; ima i ta neka hip-hop ekipa koja se također uključila u festival i pomažu, od Mede, preko ovih što rade grafite...Tu je i Filip Meštrović, zatim Anton Papić kao autor filma o željezničkom kolodvoru koji u tandemu s Filipom radi filmske radionice. Počeli smo s filmskim projekcijama utorkom u Centru znanja gdje se pokazalo da ima 30-50 ljudi koji žele utorak provesti uz neki film, dovoljno stvari se dogodilo da ti vrati volju da nastaviš dalje. A zbog financija sam presretan, naravno.
H: Kako si uspio doći do love, ako nije neka tajna?
T: Nije tajna, ja sam se prošle godine prijavio na 17 natječaja: ljetno kino, antičke filmske večeri, te neke druge aktivnosti osim DORF-a. To je spasilo stvar jer raditi samo DORF u Vinkovcima nema smisla.
H: Što je s DORF-om u Rijeci?
T: To je pauzirano do daljnjega. U Rijeci je sad i u Art kinu malo drugačija priča, pa zasad, u ovim okolnostima, bolje je pauzirati pa kad se pokaže da to ima smisla raditi,opet ćemo ići u Rijeku. Ali imamo DORF-ove reprizne programe, to se sad već dosta dobro izbrendiralo. Otvorio se DORF u Beču zato: nema Rijeke, ali ima Beč!
H: Od nekih noviteta ove godine tu je novi prostor u kome će se prikazivati filmovi, Centar znanja. Reci nešto malo o tome.
T: Centar znanja je zapravo jedna obiteljska priča bračnog para Stepić koji su otvorili jednu vrstu učilišta u centru grada; to je odlična lokacija i manji kapacitet dvorane koji je savršen za malo manje poznate i zahtjevnije sadržaje. Nalazi se 50 m od kazališta i zasad mi se to čini kao pun pogodak. Meni je super raditi s njima i mislim da bi se naša suradnja mogla i proširiti. Imamo u planu početi raditi filmske radionice svake subote, ali to kad prođe DORF i kad vidimo koliko su ljudi realno zainteresirani za takvu vrstu edukacije. To je pun pogodak za Vinkovce, jer gradu ne treba prostor veći od 50 ljudi za ovakve sadržaje.
H: Prvo što pada u oči kad se pogleda program je malen broj projekcija ove godine. Da li si ti pooštrio kriterije ili je takva situacija s dokumentarcima? Koliko ti je filmova stiglo u odnosu na prethodne godine?
T: Sad imaš ove digitalne prijave, imaš ekipu koja takve filmove šalje na sve moguće festivale pa je tako i meni stigao velik broj takvih prijava ali realno, od tih filmova možda tek trećina dolazi u obzir. Situacija s muzičkim dokumentarcima se, čini mi se, vratila na početak. Imali smo jedno razdoblje hype-a i malo ozbiljnije i zanimljivije produkcije, ali se sad sve opet vratilo u taj neki krug entuzijasta, bez industrije. Ali, s druge strane imamo filmove o Grču, Brecelju i Avdiću, što ćeš više? Ili recimo, prikazat ćemo prvi u Evropi film o sjajnom japanskom punk rock bendu Teengenerate, to je jedan od najboljih punk rock bendova 90-ih i sad su dobili film. Uspostavili smo i suradnju s američkim redateljem Gormanom Bechardom koji nam je dao film o Grant Hartu. Drago mi je što je sve više ljudi vani koji su prepoznali DORF kao neku vrstu cool festivala i daju ti film da ga prikažeš. Iskreno, u sredini kao što su Vinkovci prikazivati 40 filmova, kao što je bio slučaj jedne godine, stvarno nema smisla. Meni je puno trebalo da sam sebi to priznam...
H: Ove godine imaš po prvi put i filmove o klasičnoj glazbi...
T: Da, o Maksimu Mrvici, koji nije toliko klasika već crossover. Tu je i dokumentarac o Julianu Rachlinu koji je jako zanimljiv jer prikazuje klasične glazbenike s druge strane, kao obične ljude. Imamo i film iz Bugarske, „Otkrivanje Salome“, o Straussovoj operi „Saloma“. Pokazalo se prošle godine kad smo imali „Sonju i bika“ da ljudi vole gledati te igrane filmove, to se pokazalo kao dobra kombinacija pa ćemo vidjeti...
H: Spomenuo si neke od filmova iz ovogodišnjeg repertoara. Što bi izdvojio kao a must-see za nekog prosječnog ljubitelja dokumentaraca koji neće htjeti sjediti na svakoj projekciji?
T: Jao... Evo, Grč, Avdić, Brecelj iz regionalne produkcije. Sva tri filma su OK napravljena. Mislim, jako je nezgodno snimiti Avdića, a Dušan Moravec je u tome baš uspio. Pričao mi je kako mu je Damir rekao: „Može, snimaj me, ali neću ti ja ništa pričati u kameru“, to je bio uvjet. I meni je to dovoljno da odlučim pogledati film o Avdiću. Slično je i s Breceljem, čovjek je istinska underground legenda i možda jedini čovjek koji zaslužuje tu titulu. A i Grč – Zoff je nevjerojatno uporan i uvjeren u to što radi i to je baš fascinantno gledati kao nekakvu najbolje čuvanu tajnu riječkog rocka. Sjajna grupa!
Super je što postoje i filmovi kao ovaj o Grant Hartu i što se on otvorio jer to je nevjerojatno važan umjetnik i autor koji je zadužio američku i globalnu nezavisnu scenu. Super je i film o Bambi Molestersima, taj Nijemac Mark Littler već desetak godina snima jako zanimljive priče s rubova i pozvao sam ga da ga predstavimo u Vinkovcima i Hrvatskoj i tako podržimo tu jednu manje poznatu priču. I naravno, film o Teengenerate, priča o Japancima, priče o Japancima su uvijek zanimljive na kraju krajeva... I film o Maksimu Mrvici je vrlo korektno i profesionalno napravljen i pokriva tu jednu stranu industrije i šou biznisa.
H: Koga ćemo onda sve imati od gostiju na vinkovačkom crvenom tepihu?
T: Svi autori filmova će doći, Zoff je rekao da će doći, Brecelj bi trebao napraviti press konferenciju na svoj način za film. Doći će i Romano i njegov Škripzikl kućni teatar. To je jedna specifična vrsta nijemih filmova, on se bavi pantomimom i tim nekim periodom još dok je pokret bio važniji od zvuka. Princip je taj da vi njega pozovete u kuću i on sa svojom ekipom napravi nešto jedinstveno samo za vas. Prilagodi se situaciji i on to radi sjajno. On prvi put dolazi u Vinkovce i nadam se da će se ljudima svidjeti. Baš me zanima koliko će se ljudi prijaviti i kako će reagirati na poziv da prime na pola sata, sat, par zajebanata koji će napraviti nešto šašavo i zanimljivo. Meni osobno je zanimljiva i izložba devet autora „Artisfakcija“ koju je priredio Marko Šošić i koji će se prvi put predstaviti svojim sugrađanima. Meni je cijela ta priča jako zanimljiva i već vidim projekt. Nadam se da će se svih devet autora držati i ostati zajedno jer ovo je vrlo zanimljiva i jako dobra priča. Takvu kreativnu energiju ne viđaš baš svaki dan, to je dar s neba.
H: Prešli smo na teren popratnih sadržaja. Osim izložbe i kućnog teatra bit će koncert, promocije knjiga...
T: Te knjige su mi sve draža i draža priča. Ante Perković je uspio dobiti Rundeka da mu se otvori i napravi jedan skroz drugačiji i inovativan koncept predstavljanja jednog tako važnog autora. Tu je i Marko Pogačar kojega klasificiraju kao pjesnika, a koji je objavio sjajnu knjigu „Jugoton gori“ za Sandorf. Imat ćemo i mogućnost gledanja tih promocija putem live streaminga, surađujemo s Đakovčanima koji su u tome već prilično daleko otišli, pa smo za probu dogovorili prijenos otvaranja i promocija knjiga. A tu je i Anđelo Jurkas kojeg ne možeš zaobići jer godišnje napravi sto stvari, što albuma, što knjiga. Drago mi je što on dolazi jer smo mi surađivali još prije desetak godina, od početka DOP magazina, i sad je ovo prilika da on dođe u Vinkovce.
H: A što je s koncertima?
T: Koncerti su svedeni na najmanju mjeru jer u Vinkovcima se to više ne isplati raditi, definitivno Vinkovci više nisu koncertno mjesto. Ove ćemo godine u petak imati Straight Mickey And The Boys kao novi bučni sastav koji ima šta za reći i koji će sigurno uživo biti dobar. To je prvi njihov koncert u Vinkovcima, a Anđelo će puštati muziku na otvaranju, a na zatvaranju DJ Mario Kovač. On je jako drag i zanimljiv i radimo na tome da ne bude samo DJ već da mu još nešto stavimo u opis radnog mjesta. On u Zagrebu ima kultni status i traži se karta više. Meni je to super jer ulazimo trojanskim konjem u prostor kafića Marabu gdje ljudi koji izlaze u taj kafić vjerojatno ne zamišljaju DORF kao svoj idealan izlazak i nadam se da ćemo s ovim uključiti i te neke nove ljude koji će vidjeti da se može zezati i zafrkavati i s nekim malo drugačijim stvarima.
H: OK; za one koji dolaze izvan Vinkovaca ima opet ponuda 40% jeftinijih željezničkih karata. Na koji način ga ostvariš?
T: Da, HŽ Putnički prijevoz već su nam godinama partneri i daju nam taj popust što je super. Kad kupuješ kartu, na blagajni kažeš da ideš u Vinkovce na DORF i dobiješ taj popust. S tom kartom dođeš u Gradsko kazalište gdje će biti info štand gdje se ovjeri karta i kad se vraćaš, pokažeš kartu kondukteru i bitno je da imaš taj pečat, ovjeru, jer ako nemaš kondukter ti na licu mjesta obračuna razliku. Povratna karta Vinkovci-Zagreb će biti nekih stotinjak kuna što je OK.
H: Da li će se naplaćivati upad na projekcije?
T: Svaka projekcija u Centru znanja i u kazalištu je 10 kuna, a popratni sadržaji su besplatni. Program se ove godine održava na sedam lokacija sve skupa, vjerujem da će to biti zabavno, samo da nas metereologija posluži. I da, ove godine zatvaramo u subotu a ne u nedjelju, što se do sada pokazalo kao greška. Sada ćemo zatvoriti u subotu, u nedjelju se još vidjeti na kavici, pozdraviti se i vidimo se sljedeće godine! filmfestivaldorf.com/hr/
Tekst i foto: M.M./Osijek031.com
Pročitajte i..
Vinkovci: DORF 2014. [06.-09.03.2014.]
[INTERVJU] Toni Šarić, organizator vinkovačkog DORF-a |
|
|
|
