[INTERVJU] Toni Šarić, organizator vinkovačkog DORF-a

Ove se godine po sedmi put održava DORF, festival dokumentarnog rock filma u Vinkovcima, pa smo sjeli s organizatorom festivala Tonijem Šarićem da popričamo o tome što nas sve čeka ove godine.

Dakle, Toni, ovo je jubilarno, sedmo izdanje DORF-a.

Toni: Tako je, sedmo izdanje DORF-a, to je ono na kojem sam si zacrtao nekretninu. Ako se sjećaš prve godine kada smo razgovarali rekao sam da ako do sedmog izdanja ne budem imao nekretninu, odustajem (smijeh).

I, jesi li blizu?

T: Da, jako, nikad bliže. A i pojam nekretnine se redefinirao u tih sedam godina. Je, sedmo izdanje DORF-a, opet smo u Vinkovcima, Rijeka je ostavljena za drugi dio godine, radimo ponovo četiri dana festivala plus intro. Intro je zamišljen da promoviramo novi/stari prostor za organizaciju koncerata u gradu, klub Plus, koji je možda najbolje mjesto za tih 200-ak ljudi koje zanima ovakva vrsta zabave, tako da je to testiranje samog prostora da on zaživi pa da tamo gledamo i druge koncerte. Tu je i Walkow tako da sada u Vinkovcima imamo veće mogućnosti prostora za popratne aktivnosti.

Sam DORF se ove godine proširio i filmovi će se gledati na čak tri lokacije?

T: Pa da. Kazalište je tu kao jedini pristojan gradski prostor za projekcije, Vila Lenije se pokazala odličnim prostorom za tih nekih 20 do 50 ljudi koji vole taj neki drukčiji program i koje zanimaju filmovi koje mogu u miru pogledati. Za vinkovačke potrebe, Lenije je gotovo savršena. A treća lokacija je rock klub Walkow zato što je Walkow super pod a) a pod b) znam barem 20 ljudi koji nikad neće doći u kazalište i radije će ostati u Walkowu i onda je bolje njima ponuditi nešto zanimljivo „na njihovom terenu“ da se zabave. Mi svaki utorak u Walkowu imamo projekcije filmova i to je ekipa koja redovno dolazi do Walkowa, prate sve što im mi poturimo tako da je bilo logično da i u Walkowu nešto radimo.

Ima promjena i u programu festivala. Ove godine si se odmakao od klasičnog formata rockumentaraca i uključio klasične dokumentarce i igrane filmove. Zašto?

T: Pa kazalište je prostor u kome se može stvarno u ugodnom audio-vizualnom ambijentu pogledati kvalitetan film obzirom da je tehnologija napredovala i to je nas organizatore stavilo na slatke muke. Ti sad dobiješ film na sticku od 16 GB i taj film je po kvaliteti u rangu blu-raya, znači gotovo pa savršen za naše uvjete. Novost u kazalištu su igrani filmovi iz projekta Fresh Danube Films jer to su odlično producirani filmovi napravljeni s ozbiljnim novcima i zadovoljavaju sve tehničke karakteristike prikazivanja. S druge strane, vjerujemo da će ti filmovi privući veći broj ljudi pa je kazalište logičan izbor.

Koje bi filmove u kazalištu ti preporučio za širu publiku?

T: Iz Hrvatske u Fresh Danube Films projektu imamo dvije strane hrvatske kinematografije: jedna je „Sonja i bik“ koja je romantična komedija, jedan komercijalni i vrlo korektan film kakvih bi trebalo biti puno više u našoj kinematografiji, a s druge strane tu je komorniji i intimniji film „Pismo ćaći“, zanimljiv art film, i drago mi je što imamo jedan takav presjek i uvod u sve zanimljiviju hrvatsku kinematografiju. Vjerujem da će ta dva hrvatska filma privući velik broj publike, pogotovo što će njihovi autori biti i gosti festivala pa će nakon završetka projekcije biti organizirana i rasprava s njima.





Iz Srbije dolazi „Ustanička ulica“, zanimljiv filmski žanr političkog trilera kakvih nema baš puno na našim prostorima, s odličnom glumačkom ekipom, i on također zaslužuje da ga se pogleda. Autori filma također će biti s nama. „Lice revolucije“ je jako zanimljiv dokumentarni film, neobičan i svjež dokumentarac koji priča o revoluciji kojom je svrgnut režim Slobodana Miloševića. Iz Austrije smo dobili dva filma: jedan će biti na otvaranju, „Zauvijek zajedno“, o bečkim tinejdžerkama i ovo će mu biti svjetska premijera izvan Austrije. Drugi austrijski film je „Lokalni heroji“, o tipu koji je fasciniran Kurtom Cobainom, ima svoj bend i riječ je o igranom filmu ali u kome muzika igra jako važnu ulogu. Film je zanimljiv upravo iz ove perspektive kako danas imati bend u moru svih ovih YouTubeova i web 2.0 varijanti i kako se izboriti za svoje mjesto pod suncem.









Još jedan film koji u kazalištu treba obavezno pogledati je „Kako smo ušli u Europu“ o grupi Sexa. To je film koj ismo svi čekali sve ove godne, priča o njihovoj karijeri i svemu onome što se događalo od 90-e naovamo i malo ljudi koji nisu hardcore fanovi zna što se s tim bendom događalo u Nizozemskoj. Ines Pletikosa je to odlično snimila, bend se otvorio i film je baš poslastica za sve, pogotovo u ovom trenutku kad mi ulazimo u Europu pa je posebno aktualan.

To su sve filmovi iz tog Fresh Danube Films projekta. Reci par riječi o samom projektu.

T: Cilj projekta je promovirati mlade autore iz, za sada, tri zemlje: Srbije, Hrvatske i Austrije, a zamišljeno je da se projekt proširi i na druge zemlje: Rumunjsku, Madžarsku... Promoviramo debitantske filmove čije autore želimo gurnuti u prvi plan i omogućiti im veću medijsku pozornost. To ti je to u najkraćim crtama.

Znači može se reći da su „core“ filmovi festivala, glazbeni, manje-više u Vili Lenije? Koje bi filmove preporučio da se tamo pogledaju?

T: Tako je. Tamo ćemo imati film „Kanal 103“ o skopskom kultnom radiju, nevjerojatno važnom radiju za makedonsku scenu i alternativnu priču iz Makedonije. Može se povući paralela sa 101-com iz Zagreba, s tim da je Kanal 103 puno jači i nezavisniji, ostao je uspravan i nije napravio gomilu sranja i ustupaka kao 101-ica. Mirko Popov, čovjek koji stoji iza etikete PMG Recordings koja je objavila 80-ak albuma i jako su važan makedonski nezavisni izdavač stoji iza filma, on je narator i cijeli je film jako zabavan.




Jako je dobar film iz Srbije „Ljuljaška“ o dvije cure, radijske voditeljice, kojima je dosadno pa za vrijeme emisije maštaju o tome kako odlaze u Ameriku i briju na Jacka Obliviana. Cijeli taj film je sjajna maštarija i jako zanimljiv eksperiment za koji vjerujem da će se svidjeti publici. Iz Slovenije nam dolazi film o bendu Otroci socijalizma koji je još jedna priča o tome kako je slovenska scena početkom 80-ih bila jako vitalna i svježa. Odličan film o odličnom bendu.

Naravno, tu je i film „Punčke“ koji se prikazuje na otvaranju zato što je to vinkovačka priča, generacijska. Snimila su ga dva klinca i ljudi koji su uključeni u film svi imaju 20-ak godina što je genijalno i sretan sam da se on dogodio.




Od ostalih popratnih sadržaja tu je program „EDIT“ u kazalištu. Što možeš reći o njemu?

T: To je edukativni program za klince iz osnovne škole koji ide već treću godinu gdje mi u Vinkovcima u suradnji s osnovnim školama pokušavamo pokrenuti djecu, radimo filmske radionice, organiziramo predavanja... Ove godine po prvi put idemo u vrtiće i pokušavamo uključiti i te neke mlađe uzraste i uvlačiti ih pomalo u tu priču oko filma. Evo, dvije-tri škole su se ozbiljno uključile u projekt jer su ravnatelji i učitelji shvatili da imaju talentirane učenike kojima su odlučili pružiti još više podrške. Te radionice će biti prijepodne.

Postoji i tzv. intro program. Što možeš reći o njemu?

T: Intro smo stavili da se ne zaguši program. Dan prije početka DORF-a, u srijedu, u Walkowu ćemo prikazati zanimljiv film o subotičkom bendu Wooden Ambulance „Bicycle Intersection Tour“. Meni jako drag bend, dragi prijatelji, koji su snimili taj film tako što su deset dana išli na turneju biciklima po Vojvodini. Snimao ih je Darko Kovačević kome je ovo već treći film koji se prikazuje na DORF-u i fora je što su oni rekli da će, ako im vrijeme dozvoli, možda i u Vinkovce doći biciklima. Prikazat ćemo film, a nakon toga će oni zasvirati. To je odličan bend koji svira sjajnu americanu, a Goran je odličan vokal s jakim tekstovima.

Tako smo došli do muzike i do OFF DORF-a, popratnog programa tipa koncerti, izložbe koji je sastavni dio svakog DORF-a. Koga ćemo ove godine gledati uživo u novom prostoru?

T: Da, koncerti će se održavati u Plusu, a počinju rockabilly koncertom u subotu 2. 3. kada će nastupiti Voodoo Cadillac iz Brčkog i B And The Bops iz Zagreba. U četvrtak, na dan otvaranja, kako je cijelo otvaranje u znaku tinejdžerske generacije, radimo „Naša stvar Party“. To je radijska emisija na Radio VFM-u koju već dvije godine rade Filip, autor dokumentarca o Punčkama i Medo, beatboxer iz Vinkovaca pa smo njima dali da svojim partyjem otvore sedmi DORF. Imat će i goste, Euro Black Nation, mlada romska hip hop ekipa iz Darde, snima se film o njima i oni su totalno slučajno došli ovdje i Filip i Medo su ih odlučili pozvati kao goste. Bit će tu i Marčelov DJ Raid koji će držati radionicu u Walkowu na dan otvaranja u 18 h na kojoj će pokazati taj svoj scratching i taj, kako se to kaže, „turntablism“ (smijeh). To je super jer imamo u Vinkovcima sve jaču tu neku hip hop zajednicu koja je sve kvalitetnija. Ja mislim da će to biti odlično otvaranje.

U petak, drugog dana festivala, sviraju Punčke s Bernays Propagandom. Propaganda kreće na veliku tromjesečnu europsku turneju, a nastup u Vinkovcima im je jedan od prvih. Njihov novi album je zanimljiv, mali je odmak u odnosu na ono prije ali treba ih poslušati. Oni su sjajan koncertni bend pa ih treba vidjeti, a i Punčke upravo rade na novom albumu pa će predstaviti i neke nove pjesme.

U subotu imamo Stampedo, meni jedan od dražih i nepravedno zapostavljenih bendova koji su garancija odličnog tuluma. Oni također imaju novi album, a vezani su i uz film „Sonja i bik“ jer su Ivanka, Stanko i Mrle iz Leta 3 radili glazbu za taj film tako da ćemo se poslije filma svi preseliti u Plus i zatvoriti koncertni program jednim stampedom (smijeh).

Ove godine imaš i novinarsku radionicu...

T: Da, po prvi put. Imali smo do sada radionicu usne harmonike, pa dvije filmske radionice... Trudimo se svake godine, kao i s izložbama, svake godine promovirati druge stvari pa pošto svaka vinkovačka osnovna škola ima svoju novinarsku radionicu, organizirat ćemo jednu malu press službu koju će voditi Ante Perković i pratit će događanja, prvenstveno ona koja su namijenjena njihovom uzrastu. Oni će raditi i intervjue za VFM koji će se potom emitirati na tom radiju. Ante je već radio nekoliko takvih radionica i radujem se što će on prenijeti svoje iskustvo na klince i pokazati im kako taj novinarski posao u praksi izgleda.

I evo za sam kraj pitanje koliko je nakon sedam godina lakše ili teže raditi DORF?

T: U organizacijskom smislu je definitivno lakše. Meni je ove godine bilo zanimljivo raditi DORF zbog te neke nove energije u Vinkovcima koju ja osjetim, ali ovo je u tom nekom kulturnom i koncertnom smislu bila jedna od zanimljivijih zima u gradu. Događaju se nove stvari, evo taj pomenuti beatboxer Medo koji je jedan od zanimljivijih mlađih sudionika hrvatske hip hop priče, postoji uz njega još nekoliko likova koji rade OK stvari, Punčke su tu, znači napokon da se skine to teško breme vinkovačkog rocka i Bareta i Majki i svih tih likova koji su svoje super odradili i sve ali danas pripadaju uz Paula McCartneya i ekipu u muzeje (smijeh), a da se pojave neki novi klinci i neke nove ideje koje pripadaju ovom trenutku.

S te strane mi je baš drago što je ta mlada ekipa prihvatila DORF, a lakše mi je i u smislu da je ove godine bilo puno prijava, čak 60-ak. Nikome nismo slali pozivne prijave, svi su se prijavili, ispunili prijavnicu i vidim da je bio dobar odaziv iz svih susjednih država. Tako da je cijela priča što se mene tiče super. Cijeli festival je na auto-pilotu: već znaš gdje su ti slabe točke, koji su problemi i kako to ispraviti.

Na kraju, ima li nešto što te nisam pitao a misliš da bi trebao reći?

T: Pa da, ima film o Tomu Waitsu, posebno sam ponosan na prikazivanje spotova o njemu jer je tih 45 minuta odobreno od samog Waitsa. Čuvat ću taj mail kao relikviju (smijeh). Velika je stvar što smo to vrlo ekskluzivno dobili i to je OK stvar s kojom se mogu hvaliti okolo.

To je to, dakle dođite na DORF od 7. do 10. ožujka i dobro se provedite!

Program:










Tekst: Hadžo/Osijek031.com

Pročitajte i...
Vinkovci: DORF 2013. [07.-10.03.2013.]