Jeep Compas – od gradske svakodnevice do Velebita bez puno filozofije

Neki automobili najbolje izgledaju parkirani ispred kafića. Neki najbolje izgledaju kada ih ostavite ispred trgovačkog centra. A onda postoje oni kojima tek na Velebitu zapravo shvatite zašto postoje.

U organizaciji Highlander Velebit sudjelujem već godinama, još od onih pionirskih izdanja kada je sve bilo nešto manje, jednostavnije i s nešto manje opreme. Kako sam od početka dio priče kroz foto i video produkciju, s godinama je rasla i količina opreme koju treba nekako dovesti od jedne točke do druge. A kada kažem opreme, ne mislim na ruksak s sendvičima i bocom vode. Kamere, objektivi, dronovi, baterije, računala i sva ostala čuda bez kojih danas očito ne možemo napraviti ni fotografiju planinara kako hoda po planini.

Zato je jedno od važnijih pitanja svake godine – koji ćemo auto voziti?

Ove godine odgovor nam je dao jedan od glavnih sponzora HL Velebit, Autocommerce Hrvatska d.o.o.; vozit ćemo Jeep Compass e-Hybrid u Summit opremi.

I pokazao se kao prilično zanimljiv odgovor.

Jeep je Jeep

Prvo što primijetite kod Compassa jest da nema puno dvojbe oko toga kojoj obitelji pripada. To je Jeep. Prepoznatljiva maska, četvrtasti i skladni oblici, detalji koji ga jasno odvajaju od mora SUV-ova koji danas izgledaju kao da su izašli iz iste dizajnerske radionice. Compass ima svoj karakter. Ne pokušava izgledati kao svemirski brod, nema potrebu biti agresivan do granice karikature i jednostavno izgleda – dobro. I nakon nekoliko dana provedenih s njim, počeo mi je izgledati čak i bolje.

Unutra – taman kako treba

Unutrašnjost nije mjesto na kojem ćete svake dvije minute razmišljati o tome koliko je neki materijal skup. Ali sve je nekako taman pogođeno. Udobno je, pregledno i oku ugodno. A kada ste nekoliko sati na cesti, počnete cijeniti stvari koje možda u prvih pet minuta ni ne primijetite. Primjerice – sjedala. Naša su bila grijana, ventilirana i masažna. Grijanje smo, s obzirom na to da smo Velebit pohodili po još uvijek prilično ljetnim temperaturama, ljubazno ostavili za neku drugu priliku. Ali ventilacija i masaža? E, to smo itekako koristili. Nakon nekoliko sati vožnje shvatite da masažno sjedalo nije nikakav luksuzni hir nego vrlo dobra ideja. Pogotovo ako vas nakon toga čeka još nekoliko sati hodanja po Velebitu. A sva naša snimateljska oprema bez problema je pronašla svoje mjesto u prtljažniku.

A onda je završio asfalt

Na autocesti je Compass vrlo ugodan. Udobna vožnja, dobar audio sustav i dovoljno prostora učinili su da kilometri prolaze prilično brzo. A onda smo sišli s asfalta. I tu počinje zanimljiviji dio priče. Velebit nije baš mjesto na kojem želite otkriti da je vaš automobil zapravo samo malo viši gradski automobil s velikim kotačima. Neuređene planinske ceste kojima smo prolazili nisu bile klasični makadam do obližnjeg izletišta. To su ceste po kojima uglavnom susrećete djelatnike nacionalnih parkova i članove HGSS-a.

Compass se tamo osjećao – kao kod kuće.

Nismo ga namjerno išli mučiti do krajnjih granica. Nismo tražili najdublje blato, najveću vododerinu ili onu lokvu za koju već na prvi pogled znate da bi bilo bolje okrenuti se. Naš posao bio je snimati Highlander, a ne pokušati postati hrvatska verzija Beara Gryllsa. Ali ono što smo prošli bilo je dovoljno da vidimo kako se Jeep snalazi na terenu.

Od Zavižana i prijevoja Alan, preko Rizvanuše i Panosa, pa sve do Starigrada i Velikog Rujna, Compass je odradio posao bez drame i bez potrebe da iz njega izlazimo i gledamo “jel’ može proć”. A to je, kada imate nekoliko kamera i objektiva vrijednih više od samog automobila, vrlo dobra osobina.

A onda – Jadranska magistrala

Nakon planinskih cesta uslijedila je jedna sasvim drugačija vrsta užitka. Dionica Jadranske magistrale od Senja do Starigrada jedna je od onih cesta zbog kojih automobil prestaje biti samo prijevozno sredstvo. Zavoji, more, stijene i pogled zbog kojeg vam povremeno dođe da stanete iako zapravo nigdje ne kasnite.

Compass se i tamo pokazao vrlo dobro.

Iako je SUV, nema onog neugodnog osjećaja pretjeranog naginjanja i ljuljanja kroz zavoje. Automobil djeluje stabilno i sigurno, a upravljanje je dovoljno precizno da se kroz zavoje vozite s osmijehom, a ne sa stisnutim zubima. I upravo mi se tu nekako iskristalizirao njegov najveći adut.

Compass je napravio vrlo dobar kompromis između ceste i terena.

Jedan auto za ponedjeljak i vikend

I tu dolazimo do zaključka. Jer ako mene pitate što mi se kod ovog Jeepa najviše sviđa, nije to jedna konkretna stvar. Nije samo izgled. Nisu samo udobna sjedala. Nije samo sposobnost vožnje po lošim cestama. Nije samo to što je odličan na autocesti i sasvim ugodan na zavojitoj magistrali. Nego činjenica da sve to može biti jedan automobil. Preko tjedna ga možete zamisliti kao udoban obiteljski SUV kojim idete na posao, u trgovinu, na put ili po djecu u školu.

A onda dođe petak.

Spakirate stvari, stavite ruksak u prtljažnik, izađete iz grada i Compass odjednom dobije sasvim drugu ulogu.

Makadam? Može.

Planina? Može.

Loša cesta? Nema problema.

A kada se vratite na asfalt, ne osjećate se kao da ste cijeli dan vozili traktor.

To je, barem iz moje perspektive, vrlo dobro pogođen kompromis.

Konačni dojam

Ovo nije profesionalna recenzija automobila i neću vas gnjaviti tablicama, međuosovinskim razmacima, kutovima prilaza i ostalim podacima koje možete pronaći na službenim stranicama proizvođača. Ovo je iskustvo jednog korisnika koji je s autom nekoliko dana živio, vozio ga po autocesti, gradu, magistrali i prilično ozbiljnim Velebitskim cestama – pritom pokušavajući sačuvati svu snimateljsku opremu na broju.

I moj zaključak?

Compass mi se uvukao pod kožu.

Dovoljno je udoban za svakodnevicu, dovoljno sposoban za avanturu i dovoljno dobro izgleda da se nakon parkiranja još jednom okrenete i pogledate ga.

A kada nakon nekoliko dana korištenja pomislite „ovakav bih si stvarno mogao zamisliti u garaži“, onda je očito nešto napravio kako treba.

Ja bih ga, sa svojim životnim stilom, bez problema mogao zamisliti kao svoj automobil.

★★★★½ 4,5/5

Tekst predstavlja subjektivni dojam autora temeljen na korištenju vozila tijekom produkcije Highlander Velebit 2026. Nije riječ o profesionalnom automobilističkom testu.