Tužan si, kažeš? Onda ću ti napisati nešto za razmišljanje... nije iz moje glave, nego od jednog pametnog tipa koji zarađuje tako što zapisuje svoje tuge
Rekao je ovako nekako (ne citiram, samo se prisjećam) : tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama ( dobro, kod nas bi rekli ruže po bircevima
). Iako ti se čini da će zauvijek cviliti kraj stola i moljakati te da kupiš cvijet, ako joj ne pokloniš ni sekundu pažnje ipak će otići dalje, za stol nekoga drugoga. S druge strane, ako joj pokloniš i malo svoje pažnje, neće odustati dok ti ne uvali čitavu košaru cvijeća. Uz to će ti se često vraćati, kad god te sretne na ulici... jer tuga nikad ne zaboravlja lica galantnih mušterija.
Eto, meni je to prekrasna priča, a koja joj je pouka? Htjela sam ti reći da se pokušaš zaokupiti razmišljanjem o nečem drugom. Što je uopće ovaj naš život? Onakav je kakvoga ga percipiramo mi sami. znam iz vlastitog iskustva da si mi često sami znamo nanositi bol razmišljanjima o stvarima koje nas muče, analiziranjem, mišljenjem da smo nešto mogli promijeniti.
Svaka veza je drugačija i zato znam da ti ne mogu dati savjet kako da to pokušaš riješiti jer ne poznam ni tebe ni tvoju (bivšu) djevojku. Ali, sasvim sigurno znam da ćeš ju preboljeti, prije ili kasnije.
Htjela bih ti reći nešto, da o tome razmisliš. Jesi li siguran da ti je tako teško zato što ju toliko voliš ili u pitanju mogu biti druge stvari?
Iza dugih veza ostaje navika, a to zna jako boljeti... mi ljudi jednostavno ne volimo kad se stvari vrtoglavo mijenjaju, ako to nije na našu inicijativu.
S druge strane, odnosno vezano uz to... nemoj si dopustiti da razmišljaš o toj djevojci na način na koji mnogi razmišljamo kad nas netko "napuca" - tu proradi naš ego, koliko god mi to ne želimo priznati, i onda želimo popraviti stvari kako bi sami sebi nešto dokazali.
Sasvim sigurno, nije stvar u tome da si manje vrijedan od nje. Možda toj djevojci još ne odgovara tako duga veza, možda je imala osjećaj da si iz nekog razloga ne odgovarate... a možda te jednostavno nije vrijedna. Ima bezbroj varijacija na temu.
Kako ti je to prva duža veza, vjerojatno si prvi put i osjećao nešto tako ozbiljno? Znam da takve stvari jako bole, ali pokušaj gledati u budućnost i ne osvrtati se previše. Znamo svi kako to ide. Ostavio/la me i teško mi je. Dovoljno teško. Previše teško. Pokušavam se zaokupiti nečim drugim, ali gdje god se okrenem, sve nekako, dovraga, podsjeća na nju/njega. Ali, umjesto da se nađem s ljudima za koje znam da me neće ispitivati o tome ili da odem na igralište i ispucam se nekolikosatnim igranjem košarke ili pročitam neku knjigu za koju pouzdano znam da u njoj nema sladunjavih rečenica ni ljubavnih scena (ista stvar s filmovima) ili da slušam žešću glazbu... ne, ja ću baš raditi suprotno jer mi odgovara ta moja tuga. Eto, idem si sad pustit Balaševića
Da me ne shvatiš krivo, ne mislim da je tugovati loše. Tuga je sasvim prirodan proces i da je nema većina bi ljudi s vremenom poludjela. Tugovanjem si olakšavamo neke stvari u životu. Ali, treba paziti da ne preraste u nešto teže, u anksioznost ili depresiju. A to svi možemo, ako bolje razmislimo.
Al sam se raspisala, sorry što sam naporna
Ali, znam koliko dugo je meni trebalo da se naučim nositi sa svojim tugama, kojih sam u životu imala i previše. Ali naučiš s vremenom, vjeruj mi. Probaj razmisliti o priči koju sam ti napisala na početku. Puno smo jači mi ljudi no što to mislimo. Ja sam sigurna da si ti jači od toga.
Žensko
Muško
Nebitno
