|
Redakcija 031
Ukupno postova: 65705 Spol:  Nebitno 
|
 [16.04.2011. 12:07] Na e-mail redakcije portala Osijek031.com pristigao je osvrt Mateja Marinovića na objavljeni članak i komentare koji se odnose na njega. U osvrtu iznosi svoj stav o kockanju, poker karijeri te mišljenje o komentaru čitateljice M.S.
Napominje kako poker nije laka zarada te da se ne može pobjeđivati samo intuicijom. Kaže kako iza njega stoji mnoštvo pročitanih knjiga s područja statistike, matematike, psihologije te nekoliko milijuna odigranih partija Texas Hold'em pokera.
Matejev osvrt u cijelosti prenosimo...
Htio bih reći par rečenica vezano za ovaj članak i komentare. Navedeni članak nije sponzoriran kao što neki ljudi ovdje tvrde. Novinarka Večernjeg lista me je kontaktirala i zatražila intervju te je ovaj članak i izašao u spomenutim novinama. Nisam znao da ce članak izaci na Osijek031 i još nekim portalima. Nemam ništa protiv toga, Osijek031.com je jedini naš portal koji pratim, kvalitetni su i uvijek se ugodno iznenadim koliko su moji sugrađani pametni i ljudi sa širinom.
U svojoj poker karijeri davao sam nekoliko intervjua za novine (stručni poker magazin, Večernji list i Jutarnji list) i radio emisije. U 80% intervjua sam naglašavao kako poker nije laka zarada i da se ljudi ne zanose da je to easy money. Netko je komentirao na ovom forumu kako misli da su 90% ljudi manji ili veći gubitnici u Texas Hold'em-u. Iskreno, to je i moje mišljenje. Casina, koja jedina znaju pravi odgovor na ovo pitanje, naravno, ne žele reći koliki je točan postotak.
Netko je spomenuo kako se ne može pobjeđivati samo s intuicijom, slažem se u potpunosti. Iza mojih rezultata stoji barem desetak knjiga punih statistike, matematike, psihologije, 4 milijuna odigranih partija Texas Hold'em-a te tisuće debata o taktici s drugim kvalitetnim igračima. Ne smatram da je uspješan igrač Texas Hold'em-a inteligentniji od prosječnog ili lošeg igrača. Razlika se stvara u predanosti i radom na samom sebi i svojoj igri. I da, kao što je netko lijepo rekao faktor sreće postoji. Dugogodišnjim igranjem se faktor sreće smanjuje, što je dokazano matematikom.
Tri godine sam bio sponzoriran igrač. Sponzorirali su me finski I engleski siteovi. Plaćali su me da igram na turnirima i nosim košulje sa njihovim logom. To nisam zaslužio kao većina uspješnih u našem gradu, državi. Nitko mi to nije dao, to sam samzaslužio. Nisam morao biti u nikakvoj mladeži ne znam koje stranke. Meni je to nemoralno i prije bih umro nego bio nečija marioneta. Šarada društvo.
Što se tče opaske da me nema na Google-u, ne znaš googlat. Ima me sasvim dovoljno. Btw, poker igrači imaju svoje nadimke, tako da za moje rezultate moraš znati moje nickove, kojih imam barem 6-7. Ali ti to ne znaš. Zato što nisi informiran. Neznalica.
Netko je spomenuo da je to kocka, tj, da sam kockar. U deset godina nisam niti jednom odigrao niti jedan tzv. aparat na sreću. Točno dva puta sam stavio neki manji novac na rulet, a deset godina sam u casinu. Mislim da je više ljudi odigralo igre na sreću što su jednom ušli u casino u životu, nego ja, koji sam u casinima deset godina. U kladionici se nisam kladio niti jednom. Jesam li kockar? Ne, nisam.
Zašto sam rekao da je zabluda da je poker ovisnost? Iz vlastitog iskustva vam mogu reći da nisam ovisan. Dogodi se da po nekoliko tjedana ne igram, jer mi se radi nešto drugo. Imam puno takvih primjera. Postoje li poker ovisnici? Da, postoje. Postoji stotinu zanimanja gdje su ljudi ovisnici, rade do 22 h i nikad ne vide svoju obitelj. Ne mislim ovdje na ljude koji nemaju, pa moraju raditi. Govorim o ljudima koji imaju jako puno za naše okvire. Današnje društvo je prepuno ovisnika, jer je jedino mjerilo novac.
Imam ciljeve u životu, jedan od njih je da radim ono što volim. Bavit ću se pokerom dokle god mi on čini zadovoljstvo. Kad mi to više ne bude zabavno radit ću neki drugi posao koji volim pa makar zarađivao deset, dvadeset puta manje.
Kratak osvrt na moraliziranje M.S.
Spominje pokušaje suicida, u deset godina nisam čuo niti doživio niti jedan takav slučaj u svojoj poker okolini. Čini mi se da je veća depresija u ovoj državi kod ljudi koji su završili fakultet, a godinama ne mogu naći posao. To je pravi problem našeg društva, ako možeš, pomozi njima. Nađi im posao. Tad ćeš stvarno biti korisna ovom društvu.
Spominješ godine iskustva, recimo da ti vjerujem. Moje iskustvo pisanja po forumima je da prvo provjerim informacije o kojima ću nešto napisati. Ti nisi provjerila ništa. Pišeš o ekstremima koji se nalaze u gotovo svakom zanimanju. O Texas Hold'em-u očigledno neznaš ništa. Vjerovatno nisi pročitala niti jednu knjigu kojih ima na stotine. Tvoje kritike mi sliče na kritike konzervativnih ljudi iz 50-ih i 60-ih, koji su tvrdili da je rock glazba produkt vraga.
Tvoj osvrt da je kocka substitucija za seksualnu manjkavost. 
P.S. Znanje u pokeru mi je dalo puno više nego što mi je ovo društvo bilo spremno dati. Nisam čovjek koji moli, ulizuje se ljudima koji uopće nisu rođeni u ovom gradu, ali vode igru. Nema veze, to je druga tema. Lagano je napadati ljude koje ne poznaješ na forumima. Vrijeđati i biti neugodan. Dijete sam Interneta, znam kako je to ispušni ventil za mnoge. Nemam vremena za prepucavanja, jer imam život koji volim.
Hvala još jednom na svim lijepim željama i konstruktivnim kritikama.
Vas Osječanin,
Matej Marinović
[15.04.2011.] Prenosimo u cijelosti reakciju na objavljeni intervju s Matejom Marinovićem čitateljice M.S. (podaci poznati redakciji), koja je i sama, s obzirom na prirodu posla kojim se bavi, osjetila moralnu dužnost da na odnosnu temu reagira u ime zaštite ljudi oboljelih od svih vrsta ovisnosti u koje se ubraja i kockanje kao jedna od novijh. S obzirom na osjetljivost posla kojim se čitateljica bavi i zaštitu integriteta ljudi s kojima dolazi u kontakt, molila je da članak bude potpisan samo inicijalima.
Kockanje: zanimanje ili ovisnost?
Nastojeći se ne upuštati u lažno moraliziranje, kao niti obrušavanje na sustav vrijednosti u kojem je „imati“ apsolutni prioritet u odnosu na „biti“, zbog niza činjenica i okolnosti koje su mi nažalost poznate, a vezane su na odnosnu temu osjećam minimum odgovornosti da o istima progovorim. Diskretno, ne narušavajući ničiju privatnost i osobni integritet, a opet nadam se dovoljno jasno kako bi ovakav i sličan stil života i načina zarade bio malo manje privlačan.
Na početku da se ne lažemo, sigurno je krasno unovčiti svoj hobi ili strast, naročito ukoliko pri tome izbjegneš mukotrpno školovanje, polaganje ispita na nekakvim fakultetima, besmislene natječaje, razgovore za posao, testiranja, lažiranja, stažiranja i generalno život na kredit ili za tamo neku plaću ako ju uopće dobiješ. Ne samo to, sigurno je sjajno biti u mogućnosti odgovoriti na svaki `zov potrošačke mašinerije`, popratiti otvorenje svakog velebnog izdanja shoping centra na kraju grada i uopće biti u trendu i uvijek `in`, sa svim poželjnim atributima koji idu uz taj status, a koji nisu tema ovog članka jer bi mogao `otklizati` u pljuvanje i moraliziranje.
Poanta je u nečem drugom, želim upozoriti na slučajeve iz sudske prakse, zakonskih regulativa s područja obiteljsko-pravne zaštite, ovlaštene medicinske dokumentacije i klasifikacije liječničkih dijagnoza koje nisu puko naklapanje seoskih baba u nekim primitivnim sredinama, salonskih moralista ili zavidnih malograđana.
Poanta je da spomenuta `strast` može biti kratkotrajna, luda zabava na jednu noć, mamac za James Bond djevojke, način lake zarade ili brze otplate kredita. No, kada ona postane `zanimanje` i stil života moraš itekako imati `sreće` da ne izvučeš glavni zgoditak, koji se službenom klasifikacijom psihijatrijskih poremećaja označava kratko s F 63.0 ili u prijevodu `patološka sklonost kockanju`. Ukratko rečeno, radi se o mentalnom poremećaju svijesti kojeg karakterizira nekontrolirani ovisnički obrazac ponašanja često praćen bipolarnim afektivnim poremećajem u psihijatriji označen šifrom F 30.
U takvom stanju, oboljeli bi trebao imati sreće pa da netko razuman iz njegove okoline ovakav poremećaj na vrijeme prepozna i reagira, unatoč tome što će oboljeli u maničnoj fazi svoje stanje negirati, a možda će ga po najnovijem nazivati i pratećim pojavama svog `zanimanja`...
Dakle, ne samo da je važno na vrijeme oboljelog uputiti na liječenje, jer gubitak obiteljske imovine, nasljedstva, karijere, osobnog integriteta, dostojanstva ili pak svog mukotrpno dobivenog zgoditka, nije jedina stavka koju kockar može zabilježiti tijekom svog `radnog staža`. Bipolarni afektivni poremećaj pored svoje manične faze u kojoj oboljeli misli da je apsolutni kontrolor i upravitelj svog svemira ili pokerskog stola, ima i svoju mračnu sestru blizanku za koju je karakteristično stanje svijesti s izraženim depresivnim raspoloženjima i suicidalnim mislima kada uvidi da zapravo ništa od umišljenog nije.
Premda je za našeg zakonodavca i medicinske stručnjake ovaj fenomen novina koji tek posljednjih desetljeća u tranzicijska društva dolazi iz razvijenih zapadnjačkih demokracija, ipak se u novijoj sudskoj praksi sve češće navedeni mentalni poremećaji i druge bolesti ovisnosti pojavljuju kao jedan od zakonskih razloga za lišenje poslovne sposobnosti. Sva u zakonu navedena stanja, psihički poremećaji i druge ovisnosti koja za posljedicu imaju da osoba nije u stanju brinuti o osobnim potrebama, pravima i interesima, dakle svojoj imovini, zdravlju ili osobnom integritetu ili koja uslijed poremećaja ugrožava prava i interese drugih osoba i nadalje, mogu dovesti do lišenja poslovne sposobnosti, potpunog ili djelomičnog, ovisno o intenzitetu, trajanju i posljedicama koje poremećaji izazivaju. Pozivanjem na sudsku praksu `igrama na sreću` u tom smislu ubraja se rulet, kockanje, kartanje, automati i dr.
U svakom slučaju, institutom lišenja poslovne sposobnosti i imenovanjem osobnog skrbnika za raspolaganje imovinom i prihodima, ukoliko je išta od nje ostalo, i nije tako loše. Kockar bar više ne mora gubiti vrijeme na redove u banci, jer njegov potpis više nigdje ne vrijedi, pa čak ni na glasačkom listiću. Isto tako sud postupkom lišenja oduzima sve platne i kreditne kartice i daje ih u ruke skrbnika da njima raspolaže. Činjenica skrbništva se bilježi na svim preostalim nekretninama i osobnim dokumentima lišene osobe. No, to je još uvijek svijetla strana instituta, naime dijagnoza afektivnog bipolarnog poremećaja, dakako, ima nešto delikatnije posljedice na zdravlje osobe, nego što je briga o bankovnom računu, kao i na njezino cjelokupno socijalno funkcioniranje te njegovu obitelj. Nerijetko su kod osoba oboljelih od bipolarnog poremećaja zabilježeni pokušaji suicida, što često završava smještajem oboljelog u ustanovu adekvatne socijalne i zdravstvene skrbi ukoliko u namjeri nije uspio. Tada počinje krasno institucionaliziran i siguran život u kojem dan počinje propisanom terapijom i radnom okupacijom, a za ruku te više ne drži James Bond djevojka nego stručno osoblje. No, bar ne moraš brinuti za plaćanje računa i dugove jer o tebi brigu vode institucije.
Isto tako godine iskustva provedenih u sudskoj praksi, bolesti ovisnosti o kocki u muškaraca nerijetko se povezuju s pokušajem supstitucije seksualnih manjkavosti, no to je već posao za psihologe, seksologe, koga god.
Moguće da se kockanje može podvesti pod djelatnost i istu pronaći pod nekom oznakom na listi nacionalne klasifikacije djelatnosti, jer suvremena zakonska regulativa s područja trgovačkog prava nastoji pratiti većinu socijalnih, psihijatrijskih i drugih devijacija kako bi državni proračun ubrao svoj dio kolača, a ne kako bi se iste legalizirale kao društveno prihvatljive. Jer, kada bi odnosna grana prava i suvremena ekonomija uvažavala pojedinca kao ljudsko biće, a ne potrošača, možda bi sljedeći korak u regulaciji ovog `radnog odnosa` imao u vidu utvrđivanje ozljeda na radu, pretrpljenih duševnih boli obitelji, trošak liječenja i smještaja.
I na kraju, svaka sličnost sa stvarnim osobama je uistinu nenamjerna, a u gornjem tekstu je opisana krajnje surova mogućnost koja je itekako stvarna i nalazi se u čuvanim spisima nadležnih institucija. Za nekoga kockanje još uvijek može biti samo „one night stand“, no nikad ne znaš s kojim `ticketom` i gdje se ujutro možeš probuditi.
Vrijedi li riskirati
i zbog čega?
M.S.
[14.04.2011.] Osječanin Matej Marinović (32) zarađuje igrajući poker. On je profesionalac s desetogodišnjim “radnim stažom”, poznatiji pod nadimkom “more, more”, što u prijevodu s engleskoga znači “više, više”.
Želja mu je Las Vegas
U svijet karata zakoračio je sa stotinu eura u džepu. Trenutačno slovi za jednog od najboljih majstora pokera u Hrvatskoj, ali i u Europi. Svoje vještine “izbrusio” je na Texas Holdem No Limitu.
– Za mene je profesionalni pokeraš onaj koji od takve igre može živjeti, redovito podmirivati svoje troškove, plaćati račune, uštedjeti. To je jednostavno tvoje zanimanje. Dvije su glavne zablude koje ljudi imaju o pokeru – da on stvara ovisnost te da je riječ o igri na sreću. U Skandinaviji su, primjerice, na sudu dokazali da je poker sport – napominje Matej dodajući kako je lako naučiti pravila, ali je teško u tom svijetu biti uspješan.
– Što si mlađi, to su ti veći apetiti. Nisi toliko opterećen egzistencijom, brigom za obitelj... Cijeli je život pred tobom. Sada počinjem razmišljati dugoročnije – nabraja ovaj profesionalni igrač čija je najveća želja otići u Las Vegas i zaigrati na WSOP-u, najpoznatijem turniru na svijetu na koji se prijavljuje između 6000 i 7000 pokeraša u utrci za prvu nagradu koja se penje na vrtoglavih sedam milijuna američkih dolara.
– Više igram prema osjećaju, intuiciji, ne zamaram se i ne opterećujem toliko matematikom. To je neki moj stil. No, u pokeru je jako važna disciplina, psihologija, upravljanje novcem. Sve to čini cjelovitog pokeraša – opisuje Matej, koji je počeo s igrama na internetu, a tek za dvije-tri godine odlučio je sjesti “oči u oči” s pravim igračima.
Znao sam i “zaroniti”
Dok poker na internetu može istodobno igrati za više stolova, na turnirima uživo osjeća žetone pod rukama i može promatrati suigrače.
– Govor tijela tom prilikom mnogo otkriva – od znojenja ruku, položaja ramena. Po meni su Skandinavci najbolji jer imaju novca, inteligentni su, a uvijek ostaju hladni. Čak i onda kada izgube na tisuće eura, to se neće moći primijetiti. Talijani su pak jako temperamentni, crvene se. Pokraj sebe želiš imati loše igrače. S onim boljima upuštaš se u igru kada želiš vidjeti kako trenutačno kotiraš – govori ovaj Osječanin koji na dan igrajući poker provede oko 4 sata, dok ima i onih koji za računalom sjede i više od 12 sati.
Priznaje Matej kako je u pokeru na mjesec “pod normalno” igrati za između 5000 do 15.000 eura.
– Bilo je mjeseci kada sam “zaronio”, ali i kada sam zaradio više od toga – kaže Matej Marinović.
Svojim je roditeljima tek nakon gotovo dvije godine bavljenja pokerom Matej priznao kako zarađuje.
– Čekao sam određeno vrijeme, dok nisam postigao određeni kontinuitet mjesečne zarade kako bih im objasnio da to nije puka sreća nego nešto od čega živim. Poklopilo se to kod mene u trenutku kada me je tata vidio na Eurosportu kako igram Texas Holdem, pa to više nisam mogao ni skrivati – kaže Matej. Poker je, kaže, nešto što stalno moraš pratiti, a svoje znanje i vještine nadograđivati. Zbog toga je s ekipom hrvatskih profesionalaca pokrenuo vlastitu web stranicu – Pokerpro.com.hr.
Piše: Ivana Barišić/VLM |
Zadnja promjena: Redakcija 031; 16.04.2011. 12:12; ukupno mijenjano 6 put/a. |
|
|
Muško
Žensko
