Osječka studentica na praksi u Ukrajini

nemog vjerovat kakvih ljudi ima. ana ti si kraljica

tnx ljudofi na supportu!

seven-of-nine je napisao/la: › tnx ljudofi na supportu!

nemožeš vjerovat kakvih sve kretena ima, pa ja neznam šta je to u ljudskim glavama da tako mogu biti zavidni, ja te ni ne poznam a nemaš pojma kako mi je drago zbog tebe i treba što više mladih poput tebe!

ocito je da su joj roditelji ratni profiteri - za ratna vremena uspijeli su odgojiti jednu divnu curu, ako to nije profit onda ne znam sto je...

Zuljko je napisao/la: › ocito je da su joj roditelji ratni profiteri - za ratna vremena uspijeli su odgojiti jednu divnu curu, ako to nije profit onda ne znam sto je...

ovo mi sad lici na ono...
sigurno ti je tata terorista
dok si ti takva sex bomba

no ne vidim kakve sad to im a veze sa ovom temom...

seven-of-nine je napisao/la (Pogledaj post): › omg, ne vjerujem šta čitam! poanta članka je da se pozove studente da u što većem broju odlaze na razmjene, jer AIESEC to nudi SVAKOM studentu, bez obzira na ocjene- i to nema veze s nikakvim stipendijama!! stvar je u tome da studenti ne iskorištavaju dovoljno takve stvari, što zbog straha od nepoznatog, što zbog neznanja! Ja sam otišla na razmjenu jer se informiram i educiram cijelo vrijeme, pa sam i znala za AIESEC, i što je još važnije- jer sam imala muda da odem i živim dva puna mjeseca u nepoznatoj zemlji i sa malim,jako malim prihodima. I ludo sam se provela! Tako da, dragi Calebe, ako želiš i ako još studiraš- možeš slobodno otići( i ako, naravno, imaš muda da živiš negdje kao stranac, bez love, mamine kuhinje etc.) I da za kraj odgovorim an tvoje apsurdno pitanje: tata mi je umirovljeni pravnik ( birokrat), a mama cvjećarka koja prodaje na osječkoj tržnici!

reci ti njemu, curo!

ma dajte, svatko tko ima imalo sposobnosti/volje/želje i muda, može si (ili si je mogao) tako nešto naći.a, ako nije, ( kao ja npr ), to je njegov/njezin problem, a ne Anin

go, Ana, go!

Mlada Osječanka Ana Lijić doživjela je neprocjenjivo iskustvo boraveći na dvomjesečnoj praksi u ukrajinskom gradu Dnjepropetrovsku.

- “Radila sam na projektu Skills Matter, koji su osmislili profesori fakulteta prava i ekonomije u tom ukrajinskom gradu. Sudjelovala sam kao predavač, držeći predavanja studentima, vodeći mini projekte te osam seminara o poduzetništvu” - priča Ana, diplomirana pravnica, kojoj je put i boravak u Ukrajini omogućila studentska organizacija AIESEC.

Nakon studija prava naša sugovornica upisala je doktorski studij Menadžment na osječkom Ekonomskom fakultetu. Tamo je na štandu AIESEC-a saznala da na stručnu praksu mogu ići i polaznici doktorskog studija. Prvi izbor bio je Ukrajina. Nekoliko tjedana kasnije uslijedio je poziv domaćina i putovanje u Dnjepropetrovsk.

- “Na projektu sam radila s kolegama iz Ekvadora, Švedske, Poljske, Rumunjske, Turske, Gruzije i Japana. Kroz suživot s njima doživjela sam pravo multikulturalno iskustvo i upoznala prijatelje za cijeli život”, ističe Ana.

Uz to, radila je kao predavač engleskog jezika za poslovne ljude. Bio je to velik izazov za nju, bilo je mnogo toga lijepog, ali i teškoća, no takvo iskustvo preporučila bi svakom studentu.

- “Učeći studente i sama sam učila od njih i od drugih praktikanata. Naučila sam mnoge vještine, između ostalih biti predavač. Uz to, naučila sam mnogo o sebi, o drugim ljudima, poštovati različitosti te još više voljeti svoju zemlju. Stekla sam i radno iskustvo koje će mi koristiti u budućnosti”, ističe Ana.

Premda nije stanovala u hotelu, a standard zemlje u kojoj je boravila niži je nego kod nas, zaključuje da joj je bilo fantastično i da je Ukrajina predivna zemlja u koju svakako treba otići. Gotovo tromilijunski Dnjepropetrovsk u ruskim razmjerima smatra se malim gradom.

- “Golem je, fascinantan, ali ne i lijep grad. Do 1957. godine bio je zatvoreni grad jer se tamo nalazila tvornica raketa. Ljudi su nepovjerljivi i treba im podosta vremena da prihvate nove i nepoznate ljude. No, kada nekog upoznaju i prihvate, otvore mu vrata svoga doma. Tako sam u domu moje studentice Ukrajinke bila počašćena biranim delicijama”, priča Ana.

Autor: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Glas-Slavonije.hr

Pametna i simpatična cura!

Da je kuć došla s nobelovom nagradom opet bi se našao neki pametni...

Go Ana!

cestitke...
najbolja si ako ne i najbolja