Umjetna oplodnja i u osječkoj Kliničkoj bolnici 'na čekanju'

Citat: › tikica_69

Poštovani ministre,

Ja uporno pokušavam ostati hladna na svemoguće novinske članke i Vaše izjave vezane uz Zakon o oplodnji, ali u zadnje vrijeme mi to zaista ne polazi za rukom a izuzetno sam tolerantna i širokog svjetonazora. Ja Vam moram postaviti par pitanja i donijeti par zaključaka mada znam da odgovora nikada dobiti neću, kao ni repliku, ali naprosto moram.

U prvi trenutak, iz vaših riječi <Bio sam dovoljno lud i naivan... < zaključujem da ste shvatili koliko je Zakon o oplodnji površan, netolerantan, nestručan, diskriminirajući, nemjerljiv sa europskim
standardima, ali nažalost, već neke sljedeće izjave su me ponukale da promijenim prvobitni zaključak i umjetnički dojam koji je naslov htio ostaviti na neukog čitatelja. Ovakav bombastičan naslov zamjeram i svim novinarima koji se doduše trude, ali ipak ne razumiju srž problema potpomognute oplodnje i moguću štetu koju ovakvim naslovima mogu donijeti neplodnim parovima. No, sloboda medija je jedno, a izjave ministra drugo. Pa shodno tome gospodine ministre, kako uopće imate obraza izjaviti u medijima i pred cijelom zemljom, citiram: <Slažem se da je to eksperiment, ali ide se naprijed.>

Gospodine ministre, mi nismo bijeli miševi a ni Vaši pokusni kunići i na nama nećete eksperminetirati svoje ambicije. Ova vaša izjava je za ostavku i to trenutačnu. Osobno ću se svim srcem zalagati da je i dobijete, jer u Vama nema ni čovjeka, ni liječnika, ni političara. Samo ste bezlična masa sastavljena od licemjerstva i egoizma.

A svoje dijete ću <eksperimentalno smućkati> u nekoj od naših susjednih
zemalja, gdje se povode europskim standardima i bitno im je da postupak
završi uspjehom a ne statistikom koja je Vama paravan broj jedan da kasnije podvijete rep i nestanete u izmaglici svih ostalih bivših ministara. Da ne bi bilo nejasnoća, opet Vas citiram: No, ako se pokaže da je pao broj djece začete medicinskom oplodnjom, ja ću osobno za godinu dana promijeniti zakon i dozvoliti i zamrzavanje ako bude potrebno.

Sljedeći razlog sto ću svoje daljnje postupke obavljati u inozemstvu je što neću sa suprugom morati od svojih 7 jajnih stanica izabirati koju želimo da nam postane dijete.

<Draga, meni se ova sviđa.> kaze on.

<Dušo, meni ona nekako izgleda čvrsća i žilavija> - kažem ja.

A onda dođe biolog (čitaj bog u ovoj bajci) i kaže: <Eci, peci, pec, ti si mali zec - e ovu ćemo!>

Zgodno ste Vi to zamislili. Ni braća Grimm nisu imala takvu maštu, svaka čast.

Gospodine ministre, koliko puta ćete se morati skoncentrirati, zbrojiti, oduzeti, pa da napokon donesete zakon o kojemu će Vas savjetovati struka a ne jedan liječnik?

Gdje su u donošenju zakona bili cijenjeni biolozi Kniewald, jedni od najvećih europskih stručnjaka na području embriologije? Gdje su u donošenju zakona sudjelovali liječnici sa naših odjela asistirane humane reprodukcije, naši cijenjeni dr. Bauman, dr. Tomić, dr. Alebić, dr. Čanić, dr. Lučinger, dr. Radončić i svi ostali. Kojeg pacijenta ste pitali za mišljenje? Jeste li svjesni da Hrvatska ima Udrugu osoba sa problemom neplodnosti i znate li koliko članova ima?

Nemate blagog pojma, osim što znate da vam je zadatak donijeti zakon, pa nek bude po onoj Vašoj, opet Vas citiram: <Bolje bilo kakav zakon, nego nikakav>. Upravo ste nam takav i zamijesili.

I mislim da će vam svaki neplodni par i pojedinac jednoglasno reći: Ne želimo izmjene zakona! Želimo novi zakon i ostavku ministra! Ne sutra, vec danas!

Kako sam poprilično sigurna da ću Vam jos pisati reći ću samo Doviđenja, mada bi Vam radije rekla ZBOGOM!

Citat: › Dodo

Gospodine Milinoviću,

Ponukana skandaloznim zakonom o MPO-u odlučila sam Vam na redovitoj bazi pisati i izraziti svoje neslaganje sa nedavno donesenim zakonom. Razlog je i taj da sam Vas kao jednog od „krivaca“ za novi zakon odlučila uključiti u moj i suprugov život u kojem sudeći po novom zakonu nećemo dočekati dječji smjeh u našem domu. Želim da prolazite sa mnom ono što ću ja prolaziti nakon što ćete mi oduzeti mogućnost da se suprug i ja uspješno liječimo od neplodnosti u našoj dragoj državi.

Teško je opisati naš bijes, ljutnju, razočaranost, nevjericu čitajući svakim danom sve više i više besmislenih detalja koji novi zakon uključuje. Ovaj bijes je toliki da se teško suzdržavam održavati civilizirani prizvuk u pismu a i teške sam ruke ubacila titulu gospodina ispred Vašeg prezimena. Vjerujem da će osjećaj bijesa proći ali ostat će jedna velika razočaranost. Razočaranost u državu, ljude, politiku, sve. Momentalno gotovo ništa u našoj državi nema smisla. Zakoni se donose pa se odbacuju, drastično prepravljaju, jedan dan se tvrdi da je pušenje nezdravo, drugi dan već nije toliko. Sve nas to pogađa jer to smatram krajnje neozbiljnim i neodgovornim ponašanjem.

Da se vratim na razlog svog obraćanja Vama. Nakon dovršetka molbe za posvojenje koje upućujem već 57. centru za socijalnu skrb odlučila sam Vam pisati, sada i svaki put kada osjetim ljutnju ili tugu jer mjeseci i godine prolaze (nama jako dragocjeni) a sve što mom suprugu i meni ostaje je sjećanje na ovaj zakon koji nam je uzeo svaku nadu da na ovaj svijet donesemo još jedan život.. Želim Vas uključiti u život jednog prosječnog neplodnog hrvatskog para, para koji nikom nije ništa skrivio a država mu ne želi pomoći.

Vi ste nam pokazali da je i vezanje uz banderu jedan od načina iskazivanja mišljenja no ja sam se odlučila za pismo.

Gospodine Milinoviću zašto nam država ne želi pomoći? Smatra li ova država da je neplodnost nešto što se ne treba liječiti već durati?
Suprug i ja smo trebali krenuti u još jedan pokušaj MPO-a, da uz pomoć doktora uspijemo doći do tako željene trudnoće. Trebalo je to biti u 10om mjesecu ove godine. Taj pokušaj je propao. U mom slučaju uz sadašnji zakon šanse za postizanje trudnoće su vrlo malene, neznatne. Uz ogromnu želju da donesemo dijete na ovaj svijet mi ipak želimo da to dijete ima i majku, barem neko vrijeme a ono što bih ja morala proći za šanse od 3% je previše rizično čak i za nas koji gorimo od želje za dijetetom.

Ne postoji to što žena koja je uključena u postupke MPO-a neće učiniti da uspije donijeti na svijet dijete muškarcu kojeg voli. Ono što mi podnosimo netko čak ne može razumjeti. Jako mi je čudno da čovjek na Vašoj poziciji govori da se potvrda o bračon statusu mora donositi doktorima jer ako netko nije oženjen onda nije spreman za obaveze a djeca to jesu. Zar vi zaista mislite da je odluku o ulasku u postupak MPO-a tako lako donijeti, da bi u taj postupak ulazio neki par koji se poznaje 2 mjeseca i jako je zaljubljen te su preko noći odlučili postati roditelji? Svaki normalan par uopće ne razmišlja o neplodnosti barem prvu godinu veze i pokušaja da se stvori potomstvo. Kasnije kad par prođe sve pretrage, što traje i traje, nije tako jednostavno odlučiti si dati 50 injekcija i 110 vaginaleta kao što je recimo bio moj zadnji slučaj. Mislite li da bi to netko prolazio ako nije spreman na odgovornost? Već je netko mudro spomenuo, dajmo tom hirovitom paru koji nije spreman na odgovornost samo jednom da doživi punkciju jajne stanice ili dajmo muškoj strani da barem mjesec dana sluša ženu kako neutješno plače „bez razloga“, daje sjeme u jezivim bolničkim WCima...
Kada tako provedete 3,5 ili 10 godina i Vaš brak još uvijek funkcionira ne mislite li da je to jedan divan i stabilan, podupirući brak čak i ako nije zabilježen na komadu papira? Ne smatrate li da jedan takav par upravo zaslužuje dijete i upravo će on to dijete podići sa ljubavlju koje ono zaslužuje?

Usprkos svemu a navela sam samo jedan sitan detalj, Vi nam ne želite pomoći, smatrate da to ne zaslužujemo, tjerate nas da kupujemo knjige samopomoći jer nismo zavrijedili psihološku pomoć. Mi smo samo slabići koji ne mogu podnijeti činjenicu da 80 ili 90% ostalih parova dobije djecu bez puno muke. Čak i onda kad malo pretjeraju sa alkoholom i zalutaju na stražnje sjedalo auta. Mi se sami moramo liječiti od naše slabosti. Durati. I biti zahvalni što imamo tako humani zakon.

Dobronamjerni savjeti koje obično slušamo su oni da ne očajavamo jer uvijek možemo posvojiti. Misle li oni to ozbiljno? Uvjek možemo usvojiti dijete?. Ne bih se složila a vjerujem niti Vi kada znate koliko je teško danas usvojiti dijete, također zbog manjkavosti određenih zakona koji se tiču brzine sudskih odluka o oduzimanju roditeljskih prava parovima koji se ne mogu brinuti za djecu. Ta tužna djeca žive po domovima a toliko je roditelja koji žude za tim da podijele ljubav. Shvaćate li da ste nam oduzeli svaku nadu? Gdje god krenemo nailazimo na jedan veliki zid. Netko nam poručuje „Nije nam potrebno više djece, nije nam potrebno da se stvaraju obitelji...“. Poručujete li nam to gospodine Milinoviću? Mislite li da nas ova država neće biti u stanju niti nahraniti nakon niza prepogrešnih odluka i duga u koji nas je utrpala? Možda je u tome odgovor. Utješite nas nekako, dajte nam odgovor! Vjerujem da biste pomogli narkomanu da Vam se obrati za pomoć i kaže Izliječite me. Biste li? Iako je sam odlučio da uzme drogu, znajući da je ona zlo. Što smo mi skrivili? Recite nam jer ja moram razumijeti zašto nam svi okreću leđa!

Onog trena kada par ili žena javno progovori o neplodnosti zaista biva obilježena. Prijatelji je čudno gledaju, ne razumiju što to ne valja kod nje, uopće ne mogu shvatiti o čemu ta žena priča, pa napraviti dijete nije teško! Vjerojatno je učinila 10 abortusa prije toga ili je imala 115 partnera i nekoliko spolnih bolesti pa je to uzrok...Da, pretjerujem ali upravo takve kometare možemo čitati po portalima, ljudi nisu educirani, lupetaju ne mareći za naše osjećaje, ne znaju da upravo isto možda prožive i njihova djeca odnosno možda baš oni ne dočekaju unučad. Ovim zakonom Vi upravo poručujete da je neplodnost nešto što se mora regulirati oštrim zakonima,sve mora biti jako ograničeno jer radi se o ozbiljnom problemu jer što mi radimo, „mućkamo“ djecu po laboratorijima a sami smo si krivi?

Sa jedinom nadom odlazimo sljedeće godine u Maribor na još jedan pokušaj. Taj pokušaj košta. Mnogo. Mi ne pitamo, mnogo parova ne pita, posuđuje, uzima kredite, ne jede samo da bi mogli pokušati u Mariboru. Nevoljko odlazim u druge države jer želim pomoć od mog cijenjenog doktora kod kojeg sam do sada išla, sa kojim mogu razgovarati hrvatski i kojem vjerujem.

Na žalost praksa je postala ići liječiti se u drugim zemljama, neki Vaše kolege političari su rađe odabrali strane zemlje za vlastito liječenje. Čudne nam poruke šaljete, dosta toga ne razumijemo, žalosno je uvidjeti da nas smatrate nedostojnim odgovora.

Sram Vas bilo.
(Dodo)

AritaG je napisao/la: ›
ispricavam se ako sam zametala forum, ali mislim da neke informacije treba siriti kako bi bile dostupne svima te kako bi ljudi na osnovi informiranosti donjeli neke zakljucke