Ako je
veleposlanik neke
države njezina
slika i prilika u svijetu, onda se Hrvatska u liku i djelu svog prvog diplomata na Kosovu
Zlatka Kramarića odlučila predstaviti kao
kameleon.
Odluka najvišeg državnog vrha, dakle premijera
Sanadera i predsjednika
Mesića, da u
Prištinu pošalju Kramarića kao svog emisara podjednako je uvredljiva i za tu najmlađu europsku državu koja je još u povojima, i za sve građane Hrvatske koje će dotični tamo predstavljati. No, po čemu je to Zlatko Kramarić zaslužio postati hrvatskim ambasadorom, o kakvoj se to veličini i karakteru radi da ga šaljemo u svijet?
– Tijekom sedamnaestogodišnje političke karijere pokazao sam da imam ugled i težinu i u međunarodnoj zajednici i mjesto veleposlanika ne bi mi stoga bila nikakva nagrada već nešto što sam zaslužio svojim radom,
samohvalio se svojedobno s ovih stranica
Zlatko Kramarić kršeći osnovne diplomatske norme samokandidirajući se za ambasadora u Beogradu!
Iako je na koncu otišao nešto južnije, pitanje je kakve to diplomatske i ljudske kvalitete i kvalifikacije posjeduje građanin Kramarić da bi postao hrvatskim ambasadorom. Možda je Mesića i Sanadera oborio s nogu svojim svjedočenjem u procesu protiv
Branimira Glavaša gdje je toliko
mijenjao svoje iskaze da je čak i zamjenik državnog odvjetnika morao uložiti prigovor kazavši kako ne govori istinu odnosno laže, jer je kao ratni gradonačelnik Osijeka morao znati koja je bila Glavaševa uloga u obrani grada.
Zečje srce Kramarić je pokazao i kao saborski zastupnik kada je netragom nestao iz sabornice u trenutku kada se glasalo o skidanju zastupničkog imuniteta Glavašu, mrtav hladan pravdajući kukavičluk time što on mora nastaviti živjeti u Osijeku!
I u svojoj političkoj karijeri Kramarić je mijenjao krinke i kabanice, strane i stranke uvlačivši se uvijek pod skute moćnijeg i jačeg, onog koji mu je u datom trenutku mogao biti od koristi. Uz Kramarića u javnosti se spominjalo i kodno ime Tom nekadašnjih tajnih yu agentura, da bi nakon koketiranja s HDZ-om kao HSLS-ovac postao gradonačelnikom Osijeka. U svom političkom životu, bolje rečeno životima, Zlatko Kramarić uspijevao je biti i Budiša i Gotovac i Glavaš i Račan, a onda opet okretati im leđa trčeći ususret novim pobjednicima.
Nije Kramarić samo dokazani politički konvertiti kojem bi mogao pozavidjeti i Zdravko Tomac, već i čovjek koji je kontradiktornim svjedočenjima na procesu Glavašu pokazao da nije u stanju ispuniti niti svoje osnovne moralne, zakonske i građanske dužnosti. Svugdje u demokratskom svijetu takvoj bi se osobi u najmanju ruku sudilo za krivokletstvo, o političkoj i svakoj drugoj marginalizaciji da i ne govorimo.
U nas su odsustvo građanskog dostojanstva i laž kvalitete vrijedne diplomacije, pa nema boljeg ambasadora od Kramarića da i Kosovu pokaže sve boje nacije.
izvor:
Novi List
Muško
Nebitno
