Slučajnost. Or is it?

daj fak, sad sam se umislio... ma ima ovakih, sam što se uvijek šuljaju u sjeni i promatraju pa ih rijetko netko nađe...

skriveno blago

Ne vjerujem u slučajnosti, ali ne vjerujem ni u nekakvu 100%tnu određenost.
Osim možda kada je nekome suđeno umrijeti ili nešto tako "veliko", ali čak i tada vjerujem da se, u nekim slučajevima, i to može promijeniti, ako čovjek ima jaku volju za životom.

Vjerujem da imamo slobodnu volju i da puno toga možemo promijeniti svojim djelovanjem,Kad ne bi bilo tako, kada bi apsolutno sve bilo određeno, ne vidim koji bi bio smisao ljudskog života.
Ali, apsolutno vjerujem da se, ako ne sve, ali većina stvari događa s nekim, nama tada nevidljivim razlogom, kao što vjerujem i da se sve što učinimo vraća nazad, bilo dobro ili zlo.I to ne saili od iste strane.

Međutim, ono u što ja, kao netko tko nikada nije proučavao nekakve, nazovimo ih, nadnaravne sile ili pojave, vjerujem je nešto što ja zovem znakovi.Znakovi za koje ZNAM da su znakovi, ali ih ne znam baš uvijek protumačiti.

Znakovi meni ne znače da će nešto zaista biti, ali da može biti.
Usporedila bih život sa cestom.Cesta se više puta račva, ima različita skretanja, krivuda, ide uzbrdo, nizbrdo...svaki puta kada odlučimo skrenuti, promijenili smo nekakav tijek u svom živtu, svaki puta kada stanemo ili nastavimo istim putem, isto tako.Uz cestu se nalaze različiti znakovi, različitih značenja i različite jačine u različito vrijeme.

Npr.vozimo cestom i sa strane je znak za benzinsku.Nekada ga ne vidimo, nekada nam previdimo.Ako nam je rezervoar pun, nije nam bitna informacija, ako nam skoro prazan, puno nam je bitnija.Ako smo zdravi, znak da je u blizini bolnica, neće nam puno značiti, ali, ako nam se na putu razboli dijete, taj znak može biti od životne važnosti...

No, što se tiče ljudi, mislim da nam svaki čovjek u životu na put dolazi s određenim razlogom, i svatko ima svoju ulogu, pomaže nam da nešto naučimo.Ako ne naučimo, idemo ponovo i ponovo...

Previše toga mi se dogodilo, preplelo, u velikim vremenskim razdobljima, a da bih vjerovala u slučajnosti.

Maco svaka čast..........
ovo sam pročitao nekoliko puta.....odlično....
nekada se pitam zašto ja ne mogu tako izraziti svoja razmišljanja....

Kako znamo da je nešto slučajnost, a da se to nije u stvari trebalo dogoditi?
Po tome slučajnost kao definicija uopće ne postoji.

Kad slučajnost postane slučaj
Koincidencije su možda samo drugo ime za nekakvo zabavno bućkurišanje ljudskim sudbinama tamo negdje iznad stratosfere. Kako drukčije objasniti ludu pravilnost nekih fenomena, poput automobila Jamesa Deana, koji je i nakon prve tragedije u kojem je slavnom glumcu oduzeo život, dao svoj obol čitavom nizu nesreća, ili pak po život opasni padovi bebe koju je u oba navrata spasio isti 'slučajni' prolaznik

Prokletstvo auta Jamesa Deana
Nakon što je bezrazložnog buntovnika, poznatog ovisnika o brzini, stajao života, taj kobni Porche sijao je nesreću još godinama poslije. Kada je odvezen s mjesta nesreće u automehaničarsku radionicu, iz njega je iznenada ispao motor i smrskao mehaničaru noge. Nedugo zatim prodan je jednom liječniku koji ga je preuredio u trkaći automobil i u njemu ubrzo poginuo. Radionica koja ga je uzela na ponovni popravak izgorjela je u požaru. Automobil je potom bio izložen u Sacramentu, ali je pao s postolja i slomio jednom tinejdžeru kuk. Napokon, 1959. godine auto se, kažu, raspao u 11 dijelova dok je mirno stajao na čeličnim držačima.

Padajuća beba
Čovjek imenom Joseph Figlock po zanimanju je bio sve samo ne lovac na dječicu koja padaju s visina, ali imao je čudesnu priliku proći kroz ubrzani tečaj spasonosne vještine. Nevjerojatno, ali Joseph je u dva navrata iste godine spasio istu bebu koja je pala s istog prozora zgrade ispod koje je prolazio. Tridesete godine u Detroitu su očito bile prepune tajnovitih intrevencija nebeskih laboratorija.

Metak ga ubio s nekoliko godina zakašnjenja
Pouka: ne prekidaj s curom koja bi se zbog toga mogla oprostiti sa životom. Henry Ziegland je pomislio da je izbjegao usudu nakon što ga je brat suicidalne djevojke pronašao i pucao u njega. Kako je mislio da ga je ubio, djevojčin brat si je prošupljio sljepoočnicu, no Henry je bio samo okrznut, a metak je završio u deblu obližnjeg drveta. Par godina kasnije Ziegland je odlučio posjeći to staro debelo stablo i učinilo mu se zgodnijim da umjesto pile iskoristi dinamit. Eksplozija mu je lansirala davni metak u čelo i na mjestu ga usmrtila.

Blizanci
Da jednojajčani blizanci imaju sličnu emocionalnost i ponašanje, već je stara vijest, ali ovo ide par bizarnih koraka dalje. Razdvojeni po rođenju, blizanci iz države Ohio bili su odgojeni u potpuno različitim obiteljima koje su, bez da su znale jedna za drugu, nazvale dječake James. Oba Jamesa upisala su se u školu za policajce i pokazivala izuzetan talent za crtanje i tesarstvo te su se oba oženila curama po imenu Linda. Oba su imala sina i oba su ga nazvali James Alan. Zatim su se, kao u nekom satiričkom igrokazu zvijezda, obojica razvela i ponovno oženila ženama imenom Betty. Svaki od njih si je tada nabavio psa i nazvao ga identično – Toy. Što su jedno drugom uopće imali reći kada su se prvi puta sreli nakon 40 godina, stvarno nam ne pada na pamet.

Krvava novela postala stvarnost
Poznati pisac horora Edgar Allan Poe napisao je pripovijest pod nazivom 'Priča Arthura Gordona Pyma'. U njoj četvero brodolomaca koji su se spasili barkom nakon par dana ubijaju malog od palube Richarda Parkera koji je bio među njima i pojedu ga. Par godina nakon objavljivanja krvoločne novele, dogodio se pravi brodolom i preživjela četvorka se spasila brodićem. Crna kronika je zabilježila da su trojica ubila četvrtoga radi hrane. Bio je to mali od palube i zvao se Richard Parker.

Ovo su samo neke koincidencije... Uglavnom, bizarno...
Što vi mislite, da li su to samo slučajnosti???????

mislim da i nema ničeg drugog do slučajnosti. samo što ljudi vole tražiti smisao u svemu i ako se, primjerice, neke stvari poklope, onda ćemo ih zapamtiti dok će onih 90% sličnih situacija kad se dublje značenje nije moglo isfiltrirat, biti brzo zaboravljene.
selektivno pamćenje... to je sve.

nešto slično je tzv. paraidolija tj. tendencija uočavanja likova u reljefu bavalita, talogu kave ili sprženom tostu. ili pak prljavi prozori + odsjaj prolazećih auta = gospa iz divaltove onomad...lol
the brains play tricks on us
ali zbog evolucije osmišljavanja smo, u konačnici, i sišli s drveća...

@aardvark, sve je stvar gledišta i svatko ima pravo na svoje mišljenje...i ja sam vjerovala u slučajnosti i nije mi padalo na pamet razmišljati da bi moglo postojati nešto iza njih, dok nisam bila u stanju pogledati 20godina unazad i shvatiti zašto se nešto dogodilo...ili, ako ne zašto, a ono barem da je postojao razlog i smisao u svemu tome...
mene je moje iskustvo kroz godine dovelo do razmišljanja koja sam navela...

1step2far je napisao/la: › Metak ga ubio s nekoliko godina zakašnjenja Pouka: ne prekidaj s curom koja bi se zbog toga mogla oprostiti sa životom. Henry Ziegland je pomislio da je izbjegao usudu nakon što ga je brat suicidalne djevojke pronašao i pucao u njega. Kako je mislio da ga je ubio, djevojčin brat si je prošupljio sljepoočnicu, no Henry je bio samo okrznut, a metak je završio u deblu obližnjeg drveta. Par godina kasnije Ziegland je odlučio posjeći to staro debelo stablo i učinilo mu se zgodnijim da umjesto pile iskoristi dinamit. Eksplozija mu je lansirala davni metak u čelo i na mjestu ga usmrtila.

Mislim da su ovakvi zaista bizarni primjeri podsjetnik za ostalo pucanstvo da nije sve bezveze, kaos, da nema smisla.......jer smatram da covjek treba misliti da zivot ima neki smisao, za svakog neki drugi smisao ili u protivnom svejedno nam je ak ce nas udariti meteor ili druga katastrofa.
Definitivno cemo se svi sloziti da je zivot, planeta, pa da idem i sire svemir ne istrazeno i da nemamo pojma o puno stvari.......i ona teorija da covjek koristi 7-8 posto svog mozga, da dosta ljudi ne kuzi gdje idemo kad umremo, itd itd Sigurno smo mi mali dio velike slagalice i da postoji jos puno stvari koje cemo, nadam se, nekad i spoznati.

Ništa nije slučajno, a opet sa druge strane, nesmijemo si dopustit (pošto znamo da ništa nije slučajno) biti zarobljeni i premišljati oko sitnica, a one bitne stvari zapostavljati.
UKRATKO:
Sve ima svoje kako i zašto i svako nešto ima svoj uzrok i poslijedicu, mi nismo tu da previše razmišljamo o tome, nego da to provodimo, odnosno živimo.
Pustimo filozofe da dobiju i oni malo posla.
PS: Imaj svoje ciljeve gledaj da do njih dođeš po nekim svojim pravilima, a sitnicama ne pridaj toliku važnost osim ako ti se čini da one same po sebi nisu sitnice i da iz njih proizlazi nešto puno veče, odnosno da utjeću na taj tvoj neki cilj i ostalo.

A sad teraj na kavu!

jebem ti auto Jamesa Deana, to sam davno pročitao al opet se nasmijem

evo sad ću sebe citirat, tj. poruku što sam poslao jednoj svojoj legici, mom anđelu zelenookom:

Čudni su putevi života, čim negdje skreneš to utječe na ostatak života, ali i na ljude na koji su u tom životnom putu...

sretao sam mnogo ljudi koje sam upoznao na mjestima na kojima ih nisam ni očekivao, no ako ne reagiraš na vrijeme, sve se mjenja u drukčijem smjeru od onog puta koji smo izabrali i one želje koju imamo... zato se ja trudim upoznat što više ljudi da ih negdje u dalekom svijetu slučajno sretnem, zar nije najljepše kad si daleko od svega i sretneš poznato lice
možda sam napisao ovo neshvatljivo, al jbga ja se tako izražavam...

exHOP3on je napisao/la (Pogledaj post): › Čudni su putevi života, čim negdje skreneš to utječe na ostatak života, ali i na ljude na koji su u tom životnom putu...

upravo tako...sve je akcija-reakcija, ja tebi - ti meni...ništa što učinimo u životu nije bez posljedica, koje se nizaju jedne na drugu i tvore ono što zovemo život

1step2far je napisao/la: › Sve što sam dosad učinila u životu sam učinila sama, ali za zadnju tj. važeću ljubavnu situaciju bih rekla da je sudbina uplela svoje ruke. Jedan slučajan susret i potpuni zaborav do jednog drugog susreta i ni na kraj pameti da će on biti jednog dana moj. A eto, dogodilo se. I da ću nakon samo jednog prijateljskog druženja prekinuti dugogodišnju vezu. Prekid se dogodio sa razlogom, ali dolazak ove osobe samo je bio nišan na licu moga anđela.

E ovdje nije riječ o slučajnosti nego o tvojoj licemjernosti,a i opčenito o licemjernosti današnjih žena. Žena uvjek će otiči na bolje, a kad sve lađe potonu onda je sve moguče i izjednačavaju se sa muškarcima kojima ni izbliza nisu dorasle. Kad žena nešto ima a muškarac ne odmah ti to nabija na nos a u slučaju obrnute situacije se relativizira. Isplivala je ona najgora zmijska podlost bila je sa čovjekom samo dok nije naišla na bolju opciju, znači nikad tu ljubavi nije ni bilo samo priča.


A što se tiče slučajnosti u to sumnjam, onako vam je kako si napravite, na ništa nemorate pristat osim riknit.

MNOWAR je napisao/la: › E ovdje nije riječ o slučajnosti nego o tvojoj licemjernosti,a i opčenito o licemjernosti današnjih žena. Žena uvjek će otiči na bolje, a kad sve lađe potonu onda je sve moguče i izjednačavaju se sa muškarcima kojima ni izbliza nisu dorasle. Kad žena nešto ima a muškarac ne odmah ti to nabija na nos a u slučaju obrnute situacije se relativizira. Isplivala je ona najgora zmijska podlost bila je sa čovjekom samo dok nije naišla na bolju opciju, znači nikad tu ljubavi nije ni bilo samo priča. A što se tiče slučajnosti u to sumnjam, onako vam je kako si napravite, na ništa nemorate pristat osim riknit.

Here it goes again...