U osječkoj bolnici samo tri donora organa ove godine

mislim da obitelj preminulog može zabranit uimanje organa.

imam i ja donorsku karticu al kako godine odmiču mislim da joj i upotrebni rok ističe.
teško je kad ti netko nastrada i onda te pitaju mogu li ti još uzet dio njega.moraš se hrvat sa fizičkim gubitkom i onda bi još čeprkali po njemu.ne osuđujem nikoga tko odbija donirati organe bližnjih i vjerujem da je masi njih kasnije žao što nisu to učinili.jednostavno, ta stvar ne može čekati da se ljudi malo otrijezne i priberu od prvog šoka.
osobno bi donirao i svoje i djetetove organe.

jako malo "umrlih" su potencijalni donori, mora biti zadovoljeno više kriterija - moždana smrt, a opet vitalni i neoštećeni organi i još neke stvari u koje baš nisam potpuno upućena.

mislim da je izuzetno bitno razgovarati sa svojim najbližima o ovome kako bi bili spremni ako sličan trenutak nedajbože dođe. moji znaju da ja želim da doniraju moje organe ako se nađem u takvoj situaciji, a ja isto tako znam i njihova stajališta.

donorska kartica po meni nije dovoljna.smatram da bi svaki čovjek trebao kod svoga liječnika biti zapisan u sustavu (sad su ionako se informatizirali) i na taj način bi se znatno olakšalo liječnicima posao.vjerujem da ni njima nije lako uplakanoj obitelji doći i tražiti organe.

I onda ekipa... kad idemo po donorsku karticu?

Meni je malo problem jer su neki moji izvjesni organi prošli sito i rešeto (bez bezobraznih primisli molim)... ajd, oči su mi savršene, bar nešto

po zakonu RH donor je svatko tko umre (normalno u bonici gdje mu se mogu pobrat organi).
problem je sto doktori iz postovanja pitaju obitelj preminulog zele li donirati organe ili ne.
a obitelj može i ne mora postovati zakon i/ili volju pokojnika.

imam karticu (iako mi po zakonu ne treba) i obavijestila sam sve bliznje da se moji organi DAJU!

Donorska kartica ne treba vise.

Svi su donori i otud moje cudjenje izuzetno malim (u usporedbi s ukupnim brojem presadjivanja u HR) brojem upita o eksplantaciji organa u KBO.

Zar se samo 6 preminulih smatralo dovoljno dobrim potencijalnim donorima?!

problem je sto moraju umrijet u bolnici i sto doktor ne smije pitat obitelj. a ako ju vec pita-obtelj bi trebala pristat.

a i najbolji donori su mladi ljudi, koji nisu umrli od neke nasljedne bolesti nego npr. poginuli u prometnoj bez prevelikog ostecenja organa.

bubreg 80-godisnje bakice nemre nikom pomoci...

prije 4 god, čekajući red u obrtničkoj komori, upustila sam se u priču sa starijim gospodinom koji mi je ispričao kako je dobio srce jedne mlade žene koja je poginula u prometnoj nesreći u osijeku. "...u meni kuca žensko srce!" - rekao mi je, a mene su te riječi potaknule da izvadim karticu. od tada je u mom novčaniku..

Circa je napisao/la (Pogledaj post): › Nikad mi nije bilo jasno zasto neki odbijaju donirati organe, cemu, zasto, kako, jebemu, ZASTO????

-uvjerenje da su ljecnici lesinari samim tim kada postave pitanje
-doktori bez imalo empatije
-crno trziste organa, jer svi su oni mafia (ono Hebrang im je menager , shala al moram malo)
- bujna masta (zamisle si mrtavca iz CSI-a kao nekoga njima bliskog, jel nakon vadjenja organa)
Osvjestenost ljudi je na vrlo niskoj razini, ako je seks tabu kod mnogih, bome je i smrt.

P.S. Evo copy/paste 10 mitova o darivanju organa :

DESET MITOVA O DONACIJI ORGANA I TRANSPLANTACIJI
Mit #1
Čuo sam o nekom mladiću, koji je noću nestao. Ujutro je nađen bez bubrega, koji su mu uzeti kako bi bili namijenjeni prodaji na crnom tržištu.”
Stvarnost:
Nikada se nije dogodio ovakav slučaj.
Najprije, zabranjena je ilegalna trgovina organima, Drugo, s obzirom na složenost transplantacijskog postupka, ovakav je događaj praktično nemoguć. Postupak određivanja podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, potreba za visokoobrazovanim liječnicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za visokom i suvremenom tehnologijom, čine tajnost takvog postupka nemogućim.

Mit #2
“Poznati i bogati ljudi postavljaju se na vrh liste čekanja, dok “obični” ljudi čekaju na presađivanje, dugo vremena”.
Stvarnost:
Distribucija i određivanje primaoca slijepo je na materijalno stanje ili društveni status.
Duljina čekanja na presadak određuju mnogi čimbenici, uključujući podudarnost tkiva, krvnu grupu, duljinu čekanja na presađivanje, težinu bolesti, kao i drugi medicinski kriteriji. Faktori, poput rase, spola, dobi, prihoda ili društvenog statusa, ne uzimaju se u obzir kod određivanja tko će dobiti organ.

Mith #3
“Ako se dogodi nesreća i u bolnici znaju da želim donirati organe, hoće li mi liječnici, unatoč tome, pokušati spasiti život?”
Stvarnost:
Liječnici i zdravstveno osoblje, koje će vas liječiti, potpuno je odvojeno od timova liječnika za presađivanje.
Zdravstveno osoblje koje se bavi transplantacijom obavještava se tek kada se svi uloženi napori za spašavanje života pacijenta pokažu neuspješnim i kada se ustanovi smrt. Transplantacijski timovi obavještavaju se tek kada se od obitelji dobije dozvola za doniranje organa.

Mit #4
“Moja religija ne podržava doniranje organa.”
Stvarnost:
Sve organizirane svjetske religije podržavaju donaciju organa, smatrajući je aktom plemenitosti i osobnim izborom.

Mit #5
“Ne želim da moja obitelj ima bilo kakve troškove ako ja želim pokloniti organe”.
Stvarnost:
Obitelj donora nije opterećena troškovima.

Mit #6
“Ako doniram organe, da li postoji mogućnost da primatelj ili njegova obitelj, na bilo koji način kasnije optereti moju obitelj?”
Stvarnost:
Obavijest o donoru prenosi se primaocu i njegovoj obitelji samo u slučaju da to želi obitelj davaoca.

Mith #7
“Ja nisam potpuno zdrav. Da li mogu biti donor?”
Stvarnost:
Liječnici će u određenom trenutku procijeniti koji su organi zdravi i iskoristivi za presađivanje.

Mith #8
“Ja sam prestar da budem donor.”
Stvarnost:
Ne postoji više dobna granica za davanje organa. Opća granica je ipak oko 70 godina. Davatelj organa može biti i dječje dobi. No, iznad svega je važno da građani, svojim pojedinačnim primjerima, pokazuju prihvaćanje doniranja organa.

Mith #9
“Čuo sam da se uzimaju svi organi bez obzira što ja želim donirati.”
Stvarnost:
Obavijestite članove svoje obitelji i blisku okolinu o tome što želite ili pak što ne želite donirati.

Mith #10
“Doniranje organa predstavlja bitno nagrđenje mrtvog tijela.”
Stvarnost:
Donirani organi se odstranjuju kirurškim zahvatom. poput svake druge ozbiljne kirurške operacije.
Dobivanje organa ne nagrđuje tijelo i ne mijenja njegov izgled za sahranu.

mia je napisao/la: › prije 4 god, čekajući red u obrtničkoj komori, upustila sam se u priču sa starijim gospodinom koji mi je ispričao kako je dobio srce jedne mlade žene koja je poginula u prometnoj nesreći u osijeku. "...u meni kuca žensko srce!" - rekao mi je, a mene su te riječi potaknule da izvadim karticu. od tada je u mom novčaniku..

ja nemam takvu priču. imam donorsku karticu već nekoliko godina jer mislim da je doniranje organa stvar koja se čini ispravnom

zašto da me sahrane sa jetrom, bubrezima i čime sve ne, ako oni mogu pomoć nekom?

mislim da o jako puno stvari ovisi to da li ti mogu uzet organe ili ne. prvenstveno, danas rijetko ko umire prirodnom smrcu i ima zdrave organe. vecina umire od kojekakvih bolestina, a u takvom se slucaju pretpostavljam organi ne uzimaju. naravno, ovisi i o tom da li su to odgovarajuci donori, ali pretpostavljam da prvenstveno ovisi o postotku umrlih sa zdravim organima, u odnosu na postotak zivih sa bolesnim organima. mislim da je postotak ovih drugih puno veci nego ovih prvih.i ti bolesni zivi ce bit uskoro umrli, i nece bit donori jel su im organi bolesni, tako da ni oni ostali prezivjeli ne mogu nac donora zbog talozenja ljudi umrlih od nekakve bolesti. s tim podrazumjevam bolest koja zahvaca neki organ, koji onda zahvaca jos neki organ i tako dok ne umres...

Nave je napisao/la (Pogledaj post): › Circa je napisao/la (Pogledaj post): › Nikad mi nije bilo jasno zasto neki odbijaju donirati organe, cemu, zasto, kako, jebemu, ZASTO???? DESET MITOVA O DONACIJI ORGANA I TRANSPLANTACIJI Mit #1 Čuo sam o nekom mladiću, koji je noću nestao. Ujutro je nađen bez bubrega, koji su mu uzeti kako bi bili namijenjeni prodaji na crnom tržištu.” Stvarnost: Nikada se nije dogodio ovakav slučaj. Najprije, zabranjena je ilegalna trgovina organima, Drugo, s obzirom na složenost transplantacijskog postupka, ovakav je događaj praktično nemoguć. Postupak određivanja podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, potreba za visokoobrazovanim liječnicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za visokom i suvremenom tehnologijom, čine tajnost takvog postupka nemogućim.

Del Ponte: Albanci su na Kosovu otimali ljude i vadili im organe za prodaju stranim klinikama

da si mi prije par mjeseci napisao ovo .. vjerovao bi ti ... ali sad neznam kome da vjerujem.

inace ... sto se tako malih donacija u osijeckoj bolnici tice ... mislim da nije problem u ljudima, nego u lijecnicima koji ili nisu spremni razgovarati s obitelji, ili se ne trude dovoljno ... ili im se nada raditi .... ili nemaju scim raditi.

i sam sam donor, imam i karticu i moja obitelj je upoznata stim.

Andrea Zuckerman je napisao/la: › mislim da obitelj preminulog može zabranit uimanje organa.

upravo tako. ja nisam zeljela obdukciju uopce, a samim time darivanje organa (majka je umrla i bila je bolesna jako, tako da se i ne bi nista moglo iskoristiti).

ja imam godinama vec karticu darivatelja organa, tj. donorsku i uvijek je uz mene.

I ja sam za darivanje organa ako riknem i neki organ je još dobar za poslužit nekom i produžiti život.Ali nisam za to da se okoriste bogati koji možda i nisu prvi u redu odnosno listi čekanja i nisam za to da netko debelo zaradi na mojim organima i da se o njih okoristi.Darivat ali bez ikake vule meni, doktorima i ostalim posrednicima oko svega toga.