Ljubav prema dvije osobe - istovremeno?

Da bi razumjeli može li se uopće voljeti dvije osobe u isto vrijeme potrebno je malo razjasniti što je to ustvari ljubav i od čega se sastoji.

Po gosponu Robertu Sternbergu, ljubav ima tri komponente: intimnost, privrženost i strast. Kaže dalje da je intimnost forma u kojoj dvoje ljudi dijele tajne i različite detalje o vlastitim životima. Intimnost se obično pronalazi u prijateljstvima i romantičnim ljubavnim aferama. Privrženost je, s druge strane, očekivanje da će veza trajati vječno. Strast i seksualna privlačnost je najčešći oblik ljubavi. Strastvena ljubav se odražava kroz slijepu zaljubljenost i romantične veze.







Kombinacijom ta tri elementa razlikujemo različite tipove odnosa, tj. ljubavi:
• sviđanje ili prijateljstvo (intimnost)
• zaljubljenost (strast)
• prazna ljubav (privrženost)
• romantična ljubav (intimnost + strast)
• partnerska ljubav (intimnost + privrženost)
• naivna ljubav (strast + privrženost)
• potpuna ljubav (intimnost + strast + privrženost)

"Količinu" ljubavi prema drugoj osobi u nekome od oblika veze predstavlja jakost pojedinog elementa, dok se vrsta ljubavi razlikuje prema međusobnom odnosu te tri komponente. Kroz vrijeme, veza se između dvoje ljudi mijenja i oni prolaze kroz različite vrste odnosa. Vjerojatno počinje sa sviđanjem / zaljubljenošću, ako imamo sreće dolazi do potpune ljubavi koja se pak može pretvoriti u partnersku ljubav, itd.

Da li možemo onda romantično voljeti (u širem smislu) dvije osobe u isto vrijeme? Ako da, zašto?
Mislim da je odgovor potvrdan. U ljudskom je biću očita potreba da se ispuni potpunim osjećajem ljubavi. Ako je to tako, onda je jasno zašto dolazi do preljuba, osoba koje imaju više paralelnih veza i slično. Traže nešto što nemaju sa pojedincem. Traže taj ultimativni, teško dosežni i još teže održivi osjećaj potpune ljubavi. Kako vidimo da se kroz razne vrste, faze i jakosti odnosa dobivaju razni elementi ljubavi, tako je moguće da u trenutku u vremenu osjetimo da nam nešto s pojedincom fali. Tada ćemo biti otvoreniji za pristup drugim ljudima te ćemo možda i podsvjesno tražiti to nešto drugdje. Tako je moguća situacija da sa dvije ili više osoba osjetimo različite modalitete ljubavi koji kombinirano daju taj potpuni osjećaj kojem težimo. Da li je moguće romatično voljeti dvije osobe na isti način. Pa, možda i je, ali nije ni bitno. I to iz jednostavnih razloga – vrijeme i snaga. Jednostavno nemamo ni vremena ni snage na taj se način posvetiti dvjema osobama.

Ja osobno ne znam kako je to biti sa jednom osobom pola života i samo mogu pretpostaviti da se neki osjećaji tu izgube ako se ne njeguju. Kada dođe do takvih situacija, često je okolina, te potencijalne posljedice po nas i druge, to što nas sprječava da jednostavno dignemo sidro i zaplovimo u druge luke. Barem u našem društvu. Neka društva na poligamiju ili poliandriju gledaju kao normalnu stvar. Također, poliamorija kao stil života gdje partneri žive u otvorenim vezama sa više partnera je danas također sve češća. No, ostanimo na našem, dosadnom, monogamnom društvu... Pretpostavimo situaciju da su dvoje ljudi u braku ili vezi dugi niz godina. Nemaju obveze u dječjem obliku. Vole se, no jedno od njih osjeti nešto prema nekom trećem licu jednine, dativ. Očito je da to Jedno ne pronalazi sve vrste osjećaja u vezi te nalazi nešto od toga u Dativu. Što – to je individualno. I što sada? Afera, prekid, ništa? Teško je reći. Vjerojatno ovisi o kvaliteti i kvantiteti toga što se dobiva, odnosno ne dobiva. Ljudi su često uljuljani u svoje brakove, veze, njihovu sigurnost. Moj savjet bi bilo da se proba odvagati da li nas taj odnos koji traje dovoljno ispunjava da se nastavi. Bez obzira na Dativa. Ako ispunjava i sretni smo što je tako, treba zaboraviti na Dativa i pokušati taj padežni osjećaj probuditi u vezi. Uz Branka Kockicu, emisija moje mladosti bila je i "ŠBB KBB" (Što bi bilo kad bi bilo)... no na taj način nema smisla razmišljati. Ako procijenimo da želimo više od veze, jedino ispravno prema sebi je prekinuti i tražiti dalje, u Dativu ili Instrumentalu – nebitno. Na kraju je odluka ipak na tom Jednom.

Vrlo zanimljivo,i nadasve istinito:) O da,moguće je voljeti dvije osobe, naravno ne istim intezitetom,jer činjenica je da rutina i predvidivost u dugim vezama/brakovima ubiju strast...
-ne smijem puno o ovome mogla bih svašta napisati,hehe

Slažem se sa napisanim, a pogotovo sa ovim zadnjim:

Draude je napisao/la (Pogledaj post): › Ako procijenimo da želimo više od veze, jedino ispravno prema sebi je prekinuti i tražiti dalje, u Dativu ili Instrumentalu – nebitno. Na kraju je odluka ipak na tom Jednom.

Isto tako doživljavam od mnogih muškaraca kako "kukaju" zašto se ne može živjeti sa dvije žene, a nisu sposobni niti jednu usrećiti. I uvijek su krive one, pa de više... u normalnoj vezi kako daješ, tako i primaš, ne možeš očekivati da ti ona druga strana u nedogled ispunjava tvoja očekivanja, ako za uzvrat ne daješ ništa. A to je čini mi se mnogim ljudima problem shvatiti. Čim se treba malo potruditi, a joj... oko bilo čega... samo da sve padne s neba, samo od sebe.

A što se tiče monogamije ona nam je nametnuta,ali dobro...treba se truditi biti monogaman iako ljudi nisu biljke,trebaju nam promjene,kako u poslovnom i društvenom smislu tako i u sexualnom i ljubavnom...
Vjerni su oni ljudi kojima je ego dosta čvrst i koji su emocionalano stabilni,vjernost je izglednija kada od partera dobijemo večinu onoga što smo očekivali: intelektualno,emocionalno i sexualno zadovoljstvo...

Reći ću iskreno da sam i sama bila u tom tzv. multilovingu, ali da sam na vrijeme shvatila da će netko na kraju ipak biti povrijeđen i nisam htjela više skrivati od nikoga svoje prave osjećaje. Nije mi bilo nikad teže nego kad sam morala povrijediti jednu zaista prekrasnu osobu, ali da to nisam učinila mislim da bi patili baš svi. Sad smo sretni, i ta osoba i ja svaki sa svojom novom ljubavi i vidim da nisam pogriješila. Ponekad treba riskirati neke postupke jer samo tako možeš upoznati što zaista želiš i što će te zaista usrećiti.
Zaista je teško danas ikome se posvetiti dovoljno, valjda se zato i ova djeca masovno ubijaju. Ježim se svake nesretne vijesti koje su ovih dana uobičajene. Toliko je problema na ovom svijetu da se threesome čini kao mačji kašalj.
Svatko sam kroji svoju sudbinu i smatram da je svatko dovoljno pametan da razluči šta je dobro za njega a što nije.

Naravno da se moze voljeti dvije osobe odjednom, smatram da je sve u izboru...kada ulazis u vezu nekako u pocetku se dogovoris sta ti zelis i tako veza funkcionira. ako ste si rekli da nemate nista protiv otvorene veze tako ce par funkcionirat a ako ste si rekli da cim jedno "prevari" drugog to je kraj.
Nama je definitivno monogamija nametnuta i cim se ne ponasas u skladu drustvenih normi odmah si nenormalan. nije ni cudo sto se svi skrivaju, taje i neznam sta sve ne, samo da ne budu osudjeni od strane drustva koje je i vise nego licemjerno.

Delfin je napisao/la (Pogledaj post): › Naravno da se moze voljeti dvije osobe odjednom, smatram da je sve u izboru...kada ulazis u vezu nekako u pocetku se dogovoris sta ti zelis i tako veza funkcionira. ako ste si rekli da nemate nista protiv otvorene veze tako ce par funkcionirat a ako ste si rekli da cim jedno "prevari" drugog to je kraj.

ako je dogovor na početku onda je to uredu
jer svi volim različito
neki vole eksperimentirati
neki vole stabilnost

Delfin je napisao/la (Pogledaj post): › Nama je definitivno monogamija nametnuta i cim se ne ponasas u skladu drustvenih normi odmah si nenormalan. nije ni cudo sto se svi skrivaju, taje i neznam sta sve ne, samo da ne budu osudjeni od strane drustva koje je i vise nego licemjerno.

kad gledaš malo u prošlost monogamija je kao bila jedina ajmo reći metoda da očevi budu sigurni u svoje potomstvo
sjetimo se pojasa djevičanstva itd...

ali da nam je u pravom smislu nametnuta ne bih se složila
je da se forsira
ja nisam za otvorene veze
za mene je to preljub ilitiga prekid veze
zato uvijek na početku treba sve reći i hoćeš nećeš probaš ili ideš dalje

Moguće je, samo je pitanje zašto, kako i koliko dugo.

No, prvo - moram biti svjesna - govorim u 1.licu jer govorim o svojim razmišljanjima i iskustvima, koja ne mogu i ne želim nikome nametati, niti na osnovu istih imam pravo generalizirati i izvlačiti općevrijedeće zaključke - da uvijek kad sam u ljubavi/vezi ili kako god to nazvala, zapravo i volim (barem) 2 osobe: nekoga drugoga i sebe samu.

Pitanje je koliko su (ljubavi prema) te dvije osobe u ravnoteži, te idem li u vezu razumom ili emocijama.Dakle, "volim" li (trenutno) više drugu osobu ili sebe. Dok sam (ludo) zaljubljena, onaj drugi mi je, takoreći, na prvom mjestu, spremna sam svoje potrebe staviti iza, praviti ustupke pa čak i ići protiv sebe.Kako se odnos razvija, što se više upoznajemo, to više idem ka nekoj ravnoteži - druga osoba mi je jednako bitna, ali i ja sam tu sve veći faktor.Ukoliko od druge osobe dobivam većinu (jer nikada ne možemo dobiti sve, niti ja od nje, niti ona od mene) onoga što tražim (emotivno, seksualno, komunikacijski, intelektualno, društveno etc.) ravnoteža opstaje i razvija se onaj pravi partnerski odnos - ja tebi, ti meni.Međutim, kada se ta ravnoteža naruši, dolazi do problema. E sad, budući da je riječ o dvije osobe, koje uz svoj zajednički život imaju i svoje individualne živote čiji razvoj utječ na razvoj onog zajedničkog, pitanje je u kojoj mjeri će i gdje zaštekati, te koja je od pootreba kome na kojem mjestu na listi prioriteta.Ako je smanjenje zadovoljenja potreba prisutno na samo jednom, "manje bitnom," području, nije veliki bed, može se možda i "popraviti" ili prihvatiti i nemam potrebe za prekidom odnosa.Bih li, u tom slučaju, ukoliko u nekom drugom nađem zadovoljenje te potrebe, odlučila "sjediti na 2 stolice", ne znam, do sada nisam.Ako je više toga, onda je pitanje - prekinuti vezu ili o(p)stati i zašto?

Ono što ljudi često smetnu s uma je da nismo sami, da cijelo vijeme jedni na druge uzajamno utječemo i da ako je jedna strana nezadovoljna, neće biti zadovoljna ni druga. Nikada ne postoji samo jedan "krivac", niti se tu riječ, po mom mišljenju uopće može koristiti u tom kontekstu, jer kao što sam već jednom negdje rekla, prijevara nije uzrok, ona je posljedica.

Ako se ipak jednom odlučim ići na dva kolosijeka, zaista se pitam koliko bih to dugo mogla jer jedan odnos traži puno energije i truda, a dva još više nego duplo.

I još nešto, što mislim da je nama ljudima prirođeno.Pitanje ega.Svi mi (OK, bar ja) volimo biti "prvi", ako ne jedini.Čak i tamo gdje je poligamija OK, postoji "prva žena".S te strane, ako bi i on i ja imali nekoga drugog, moram priznati da bih ja ipak voljela biti ona "prva".To je čisto stvar one druge ljubavi - prema samome sebi. I sujete...

Uf, majke ti, prećera ga ja...

I pravu si, to je ok. Čovjek svašta prođe u životu, i u svakoj vezi je nešto novo, i partner sa novom osobnošću, željama i očekivanjima. Nikad se nisam pokajala što sam uložila u neku vezu vrijeme, ljubav, razumijevanje, strpljenje, toleranciju, pa makar mi se to i ne vratilo. Uvijek mi se sviđalo ono "ne žali za nečim što je bilo, nego se raduj što se dogodilo". Ali primijetila sam da je jako važno, što kažeš, zadržati i onaj svoj integritet, kako zbog nas samih, tako i zbog partnerovog odnosa prema nama.
Eto, mogla bih i ja napisati, ali ne volim nadugačko.

Samo jedno je sigurno: nikad nismo dovoljno naučili što se tiče tih stvari, učit ćemo najvjerojatnije dok smo živi...

Hm....da...naravno da je moguce, pa moguce je voljeti i puno vise od dvije osobe u isto vrijeme ako se uzmu u obzir sve te gore navedene kategorije...

Zasto smo s nekim u vezi? Pa najvjerojatnije zato sto nam odgovara tj. zadovoljni smo onim sto dobivamo od te osobe - dakle ljubav je prije svega sebicna i egocentricna - " s tobom sam zato sto mi pruza ono sto mi treba".....

Zasto bi netko htio biti s vise zena istovremeno tj. traziti dalje to sto "nema" kod kuce....pa zato sto je vjerojatno labilna, egocentricna, nesigurna, iskompleksirana, isfrustirana osoba tj. nesposoban ili lijen pronaci to sto mu nedostaje u skrivenim mjestima svog partnera....

nema se vremena nastavim kasnije

Ne mogu vjerovati da je jedan muškarac ovaku kontru opalio sa ovoliko epiteta namjenjene muškom rodu...

ps.zašto neke žene pristaju biti "druge violine" kada ima toliko slobodnih muškaraca na ovome svijetu...?

meni se gade osobe koje švrljaju, danas je to posatlo tako normalno da je ono /&$(%&$

MissTake je napisao/la (Pogledaj post): › meni se gade osobe koje švrljaju, danas je to posatlo tako normalno da je ono /&$(%&$

Ne moraš nužno švrljati da bi bio nevjeran...
I meni je to ružno jer osobe koje to rade i uskaču iz kreveta u krevet jednostavno su promiskuitetne.
A s druge strane postoje osobe koje godinama imaju ljubavnika/ljubavnicu ne švrljaju,našli su ono što im treba ali iz određenih razloga ne prekidaju postojeću vezu/brak...
Svima nama se neke stvari čine čudne i neobjašnjive ali onoga trena kada se izravno ili neizravno nadjemo u situaciji da pogledamo istini u oči,sve dobiva drugačije značenje...

može ih biti i više od dvije ako imaju dobru guzu. ;-)

a ne znam marrai
po tim pitanjima sam dosta suzdržana

ja sam za ono kad se 2 vole
toga se i držim