Ne treba se zavaravati da će sljedeća opcija koja dođe na vlast maknuti spomenik.
Taj spomenik ostaje tamo za dugo sjećanje na ova vremena kad se nacionalsocijalizam u svojoj beta 2.0 formi prodaje kao jedino i pravo domoljublje i to u crnoj boji.
Postavljanjem spomenika uspjelo se postići to da se još jedna osoba, lik ili događaj iz povijesti Hrvata može negativno konotirati.
Od dijelova libreta iz naših opera, pa evo i danas podizanjem i BLAGOSLIVLJANJEM spomenika čovjeku koji je glasno kritizirao licmjerje klerika.
Ovime je podignut spomenik Đapiću, HSPu, radikalnom desničarskom poretku koji profitira od ovog nedemokratskog kaosa jednostavnih (primitivnih razmišljanja i emocija).
Ovo nije spomenik Anti Starčeviću, nego hračak na njegov grob.
Starčević bi dostojan spomenik dobio kad bi klinci u školi učili za što je bio poznat, zaslužan.
Starčević može biti miran, ali ovo je tužan dan za sve koji vjeruju da plovimo prema istinskoj demokraciji.
Osijek je jučer rekao, baš nas briga, kao što uostalom svi kažu kad se velike teme načmu.
Lakše se povući i ne razbijati glavu nečime od čega privatno nemamo koristi.
"Baš me briga, ja idem na Exit, Pepperse... Jebe mi se za politiku."
Konformizam i nepovjerenje među onima (čitaj: "nama") koji bi trebali imati pameti u glavi da spriječe taj bal vampira jučer je adekvatno naplaćen od strane najcrnjih recidiva naše povijesti.
Čestitam, Antunovo će this faul year of our Lord, imati posebnu gorčinu u gradskoj povijesnoj memoriji. |