U Galeriji Kazamat otvorena izložba trojice umjetnika “Ruf, Pavić, Čabraja“
Otvorenje izložbe “
Ruf, Pavić, Čabraja“ održat će se
2. studenog 2019. u
Galeriji Kazamat, s početkom u
20 sati.
Izložba “
Igor Čabraja, Predrag Pavić, Igor Ruf“ donosi radove trojice umjetnika koji žive i rade u Zagrebu.
“Pavić se uklapa u svoju dosadašnju praksu vlastoručne izrade onoga što već postoji ili onoga što je moguće kupiti, ponovo u cilju karikaturalna određenja umjetničkog postupka kao besmislene djelatnosti. Upravo angažiranje svih svojih kapaciteta u izradu nečeg nepotrebnog, što uostalom već i postoji, duhoviti je nož u leđa što ga sam sebi zabija, ilustrirajući kontekst djelatnosti kojom se predano i strasno bavi.
Rufovi novi radovi kao da dodatno isprepliću tematski dosljedno profanu, žanrovski duhovito neonadrealističku, a formativno multimedijalnu mrežu. U čijem se središtu Ruf, s tijelom pauka, ne ponaša poput predatora, nego poput neimara. Odnosno, sudeći po skulpturi “Bista glista / taj u svaku rupu mora pogledati”, poput svojevrsna vodiča situacijama u kojima je lijepo biti. Štoviše, da bi se mali što ugodnije osjećao, kad već nije doma u Arizoni, izabran je i odgovarajući izložbeni format: 'diorama (franc. diorama, od grč. διοράειν: prozirati, vidjeti kroz) - uprizorenje neke scene uz pomoć modela, maketa, figura, pozadinske slike, ambijentalnoga svjetla i sl. Izrađuje se u prirodnoj veličini ili u smanjenome mjerilu, a osobito se rabi za prikaz životinja i biljaka u prirodnom staništu.’ Pa dok autor uživa u adekvatnom galerijskom uprizorenju svog zamišljaja, mali se opušteno sunča pod snažnim umjetnim svjetlom za rast biljaka u zatvorenom prostoru.
Grafičar Čabraja smješta se između dvojice kipara izražajnim medijem, ali i izborom sadržaja. Dok redimejdist Pavić proizvodi predmete iz realnosti koji postoje ili se mogu kupiti, a neonadrealist Ruf materijalizira vizije izvan sektora stvarnosti, transferist Čabraja fokusira crtu razdjelnicu. Sadržaj jest stvarnost, izvorni materijal jest bila fotografija, koja je u međuvremenu, promijenivši medij, promijenila i sadržaj, postala je slika stvarnosti. Ili, recimo, ono kako grafika vidi stvarnost, što se događa kada se ona prebaci na ploču, pa zatim akvatintom otisne na papir. Ili, drugim riječima, kada se stvarnost pretvori u svojevrstan binarni kod, kada tehnologija izrade izbriše nijanse između crnog i bijelog, tada se ona ogoli na svoju strukturu, postaje njen uzorak.“ (iz teksta Borisa Greinera)
Nebitno
