Frost je napisao/la: ›
Stella1989 je napisao/la: ›
Zna netko što je s njima?
|
Valjda su na svojim zasluženim robijama.
|
Prođe cijela godina, skoro smo svi zaboravili ovu temu (ne ponovila se!), a tek pokoji članak o ovoj dvojici. Malo sam pratila, tu i tamo…
Koliko shvatih, vlasti su ih razdvojile – jednog su ostavili u pritvoru (u kojem su uvjeti tek nešto podnošljiviji), a drugog su odmah bacili u samo grotlo prave kaznionice. Upravo onako kako reče kvarni odvjetnik s početka priče: koliko plate – tako će im biti. Tri su razine pakla kojeg su priredili sebi i svojim bližnjima.
Prva razina pakla je ona koju proživljava obitelj ovog što je ostao u pritvoru, mislim da je to Mirko. Obzirom na ostatak društva koje je uvučeno u ovo sranje – njima je pripala „najlakša“ razina, jer nekako uspijevaju držati nesretnika podalje od zloglasne Tacumbe. Vjerojatno šalju svaku kunu koja im padne, pretvarajući je u dolare ili eure, živeći bez čega god se može, samo da bi on preživio. Izgleda da ipak uspijevaju održavati kontakt s njim i s odvjetnikom, koliko god bilo skupo. Preteško je breme roditeljsko, jer samo roditelj može izvlačiti nekoga iz ovako idiotske situacije, u kojoj nitko ne želji prljati ruke, a djelo opravdava kaznu…
Druga razina pakla, stoput teža, pripala je obitelji ovog drugog, koja je u još težoj materijalnoj situaciji i ne uspijeva kupiti preživljavanje Domagoju, koji je zato ipak završio na ovom preužasnom mjestu; u najprokletijoj avliji svijeta. Kako li je tek njima teško! Uz sve patnje – još i teret spoznaje o vlastitoj nemoći da makar malo ublaže stvar…
Treća, najružnija i najteža razina pakla – najdublji njegovi krugovi - pripada ovoj dvojici tupsona na koje se čovjek može samo zgražati. Jasno je kako je među njima došlo do raskola – sad svatko spašava sebe; čini se da Mirko optužuje Domagoja da ga je u sve uvukao i da se uhvatio za nešto što mu daje nade da će se izvući (vjerojatno po nagovoru, a koga drugog, nego đavoljeg odvjetnika)… Situacija je to u kojoj padaju maske ljudskosti i ostaju ogoljeni ljudski karakteri s dominantnim porivom: željom za preživljavanjem. A tu si svatko štošta dozvoli: gaženje preko tuđih glava, otimačinu, optužbe, svađe, izdaje… To je doista najniža točka gdje se može u životu završiti… Mirko se, u skladu sa svojom „povoljnijom“ pozicijom, ponio više oportuno u odnosu na Domagoja kojeg je malo, čini se, i pogurao prema zadnjem, devetom krugu u kojem su šanse za preživljavanje 1 naprema tko-zna-koliko i koji je rezignirano prihvatio svoju situaciju koja ne može biti bolja, a ni gora, osim ako ga osakate ili ubiju. Rekao je novinaru kako će, ako preživi, napisati knjigu o svemu… Ako uopće preživi – bit će jako dobro ako sve bude završilo na pisanju knjige… S tih mjesta se ne izlazi literarno nabrijan… Iako, knjiga zaslužuje biti napisana… Možda zaustavi još kakvog balavca da napravi isto…