Eutanazija

Evo, ja izvlačim temu iz naftalina... kompleksna je, a ipak je sve ostalo nekako nedorečeno...

Što mislite, do kakve bi zlouporabe došlo legalizacijom eutanazije. Ne, ispravljam se! Do kakve bi zlouporabe moglo doći? Veliki sam skeptik po tom pitanju.

Znam iz prilično kratke, no ipak značajne kliničke prakse, da vrlo malo ljudi kada kažu "Želim umrijeti" to doista žele. I zanimljiva je stvar, broj godina nekako je proporcionalan sa željom za životom. Što su bolesnici stariji, to više žele živjeti. A do tog saznanja dolaziš tek kada malo "zagrebeš ispod površine". Kada se radi o ljudima sa završnim stadijem kronične bolesti koji trpe strašne bolove... moglo bi se naći koje "za", pozivati se na pravo odluke pojedinca koji to više ne može i ne želi izdržati... ali tu mi se nameće drugo pitanje.

Kako sam iz struke, pitam se: tko bi tako nešto bio u stanju napraviti? Ja osobno ne bih, to znam. A ne znam kako bih živjela dalje sa svojim poslom kada bih prolazila pored sobe u kojoj se dogodilo ubojstvo.

Hm, "ubojstvo iz milosrđa". Krasan naziv... Ne znam samo kako su ljudi uspjeli spojiti te dvije riječi u jednu stvar. Smatram da tako nešto nikako ne bi smjelo postojati.

Možda je moj stav pogrešan... ali od početka fakulteta nas filuju s tim kako se medicinski djelatnik bori za život, za zdravlje... U meni se to duboko usadilo. I nikada ne bih mogla reći "da" eutanaziji ili pobačaju

wendy je napisao/la: › Što mislite, do kakve bi zlouporabe došlo legalizacijom eutanazije. Ne, ispravljam se! Do kakve bi zlouporabe moglo doći? Veliki sam skeptik po tom pitanju.

Mogućnosti za zloupotrebu se uvijek nađe: u ovakvim slučajevima gdje je čin bespovratan još je i gore. Prava volja osobe može biti izmanipulirana: osoba može biti u zabludi da je uistinu tako teško bolesna zbog greške doktora ili neetičnog ili nemarnog doktora (ne sumnjičim nikog ponaosob, ali zna se dogoditi da postoje nemarni doktori!), pa se odlučiti na eutanaziju. Dalje, nikad ne znaš što će se dogoditi s napretkom medicine, i hoće li se to moći riješiti možda čak i u idućim mjesecima. Eutanazija je konačna i nema natrag. Dalje, prava volja ni ne mora biti izmanipulirana, ako se radi o osobi koja je dugo bolesna i koja trpi teške bolove, ona može izgubiti volju za životom i za borbom s bolešću, što najčešće opravdavaju time da "žele otići dostojanstveno", "ne žele biti obitelji na teret" i sl.
Ja znam da ne bih mogla biti ta koja će voljenoj osobi "izvući utikač" i ne znam kako to ljudi smognu snage napraviti...

Čuj, ja kao osoba od struke ti mogu reći da niti jedan sustav koji poznaje eutanaziju ne dopušta da medicinski djelatnik vlastoručno to obavi, jer bi time kršili Hipokratovu zakletvu, pa je to prepušteno obitelji i voljenim osobama da učine vlastoručno. Zato razmisli što ti misliš o eutanaziji kao osoba, a što kao medicinski djelatnik. Meni se često događa da kao pravnik imam drugačije mišljenje nego privatno...

wendy je napisao/la: › Možda je moj stav pogrešan... ali od početka fakulteta nas filuju s tim kako se medicinski djelatnik bori za život, za zdravlje... U meni se to duboko usadilo. I nikada ne bih mogla reći "da" eutanaziji ili pobačaju

ne bih izjednačavala eutanaziju i pobačaj.
na sreću, živimo u zemlji u kojoj je pobačaj legalan jer bi ga ionako bilo (otkako je svijeta) i s gadnim posljedicama.
neka se rađaju željena djeca.
uvjerena sam da se žene ne odlučuju tek tako otići na stol, ali mislim da treba vrijediti ono "svoga tijela gospodar".

Lugar je napisao/la: › Trebalo bi svakog pedofila, silovatelja i ubojicu eutanizirati, naravno bez njihovog zahtjeva.

Prvu dvojicu zatvoriti bez mogućnosti skraćivanja kazne zbog dobrog ponašanja, a ako se slučaj ponovi - pod škare!

Za ubojicu isto tako - zatvoriti na neko vrijeme i ne puštati na vikende. A ako se ponovi, u samicu do kraja života.

Sreća da nisam studirao pravo

wendy je napisao/la: › Znam iz prilično kratke, no ipak značajne kliničke prakse, da vrlo malo ljudi kada kažu "Želim umrijeti" to doista žele.

Nekada, kada te baš jako boli... ali ono, jako da ti se mozak raspada... poželiš da cvrcneš i da te nema. Ali onda, čim osjetiš na trenutak, ma, na milisekundu, da ti je bolje (bilo zbog Voltića, Tramala, mjesečevih mijena ili koječega drugog)... osjetiš želju za životom i vjeruješ da ćeš se izvući.

Rekao bih da i najveći pesimist, koji serenda da želi umrijeti, želi živjeti kada osjeti da se može okačiti o slamku koja visi iznad provalije.

Alana Bates je napisao/la: › Ja znam da ne bih mogla biti ta koja će voljenoj osobi "izvući utikač" i ne znam kako to ljudi smognu snage napraviti...

Ja bih.... ako znaš da je rakonja u terminalnoj fazi i da se osoba raspada od bolova, odnosno, da mu nema pomoći.... izvučeš utikač i spasiš ga muke. Ili ga filuješ morfijem sve češće i češće kako ga ne bi boljelo i onda ga praktički otruješ.

Znam da zvuči ogavno... ali još je ogavnije pjevati solo dionice 24/7 da te pola grada čuje, a nisi svjestan kako je i onima koji te slušaju, a ne mogu ti pomoći. Još me danas prođu trnci kad se sjetim jednog takvog "solista"....

ja sam za eutanaziju, samo trebalo bi glavnu sklopku stavit osobi pod prst i kad on odluči nek se isključi. Mislim kao voljene osobe koje igrom slučaja nasljeđuju eutanaziranog. Hipokratova to je ona ista gdje se spominje i da liječnik i zdravstveni djelatnik neće praviti razlike među oboljelima i da neće uzimati mito?
Eh da i eutanaziju treba masno naplatiti, tako da se zdravstvo malo oporavi.
A ako liječnici imaju problema sa zakletvom,mi veterinari to obavimao za malo kuna i pivo

Čovjek mora živjeti sa svojim postupcima, odlukama...... jeste gadno, ali mislim da bih bila u stanju kako Alana kaže "izvući utikač" a voljela bih da to i netko za mene napravi, ako sam u fazi da mi nema spasa, samo bolovi, vegetiranje, aparati.....