Eutanazija

Trebalo bi svakog pedofila, silovatelja i ubojicu eutanizirati, naravno bez njihovog zahtjeva.

Dilema tu definitivno postoji, ali ne toliko kod odluke da li nekoga poštediti muka ili ne, već kod onoga da li je nešto neizlječivo ili ne. Moj lični stav je da ja liječnicima ne vjerujem (osim kirurzima) ni kada mi kazu da je danas utorak, a kamoli kad mi kažu "dobar dan, 100 dolara, molim vas".

Zamalo su me života koštali (bukvalno ubili "iz nehata"), nebrojeno puta sam se na svojoj koži uvjerio u pogrešne dijagnoze i pogrešne terapije, a "don't even get me started" o Hipokratovoj zakletvi i koliko se ista poštuje.

Iz te perspektive, sam vrlo protiv eutanazije.Nitko nema pravo raspolagati mojim životom osim mene samog, čak i ako sam na aparatima, čak i ako nisam svjestan ničega oko sebe itd. uvijek postoji nada, a kad ti dođe vrijeme, onda putuješ, htio ti to ili ne.

@Allende,

a ako si na aparatima i znaš da ti nema druge nego tako cijeli život, mozak ti radi i možeš izraziti želju za eutanazijom.
gledala sam neke dokumentarce - osobe cijeli život leže i to u nekim čudnim položajima, imaju aparat umjesto pluća npr. i kume, mole da ih se isključi a zakon ne dozvoljava; s druge strane, vidjela sam i priče gdje su takve osobe pune života (lebenlusta), čitaju, gledaju tv i čekaju prirodni kraj. znači stvar je izražene želje.

doktori i njihova zakletva su posebna priča. ne znam ima li na forumu tko iz te struke, pa da se objavi......

DanicaV je napisao/la: › a ako si na aparatima i znaš da ti nema druge nego tako cijeli život, mozak ti radi i možeš izraziti želju za eutanazijom.

Ne znam kako netko to može. Ako postoji nešto što se u mom životu može okarakterizirati kao "nikad", to je da nikad neću biti u stanju dići ruku na samog sebe i samom sebi oduzeti život, pa makar vegetirao na aparatima

@Allende,

nikad ne reci nikad.

svaki dan su pune vijesti o ljudima-bombama.
oni čak i nisu bolesni u smislu patnje, samo im je učinjena lobotomija idejama......

ne pričam o drugim ljudima niti sudim o ljudima koji to rade.

Samo kažem da ovaj ljud ovdje, za to slobodno može reći "nikad".

"ovaj ljud" nisam kao izraz čula sto godina...........

DanicaV je napisao/la: › doktori i njihova zakletva su posebna priča. ne znam ima li na forumu tko iz te struke, pa da se objavi......

Letecem su uvijek k***c i p***a na jeziku, da pitamo njega mozda je on doktor. Ginekolog, ali eto i to je doktor...

Allende je napisao/la: › Ne znam kako netko to može. Ako postoji nešto što se u mom životu može okarakterizirati kao "nikad", to je da nikad neću biti u stanju dići ruku na samog sebe i samom sebi oduzeti život, pa makar vegetirao na aparatima

Ubiti covjeka nije lako, ubiti sebe? Kad bi dosao do stanja u kojem bi bio kao povrce i cijeli dan lezao u krevetu i netko drugi bi me trebao hraniti ili guzicu prati mislim da to vise nije zivot. To je egzistencija. U ovom slucaju ukoliko bi bio zdravog uma (najvazniji detalj) rekao bi, hvala vam ali dosta mi je.

Hippocratic Oath je takoder poznat kao Hypocritical Oath.

odluku treba prepustiti svakom ponaosob, uključujući i samoubojice. potpuna sloboda raspolaganja vlastitim tijelom kao i životom.
jedini preduvjet je svjesnost.

nesvjesnom, pa makar i u komi bio...NE.

Ja sam također protiv..iako sam bila svjedokom umiranja u strašnim bolovima... i sad živim s osobom koja trpi užasne bolove...Par puta mi je i rekla da bi radije da je mrtva i da želi umrijet što prije jer takav život više ne može izdržat...To kad čujem-strašno me naljuti...
Mislim da ljudi koji traže eutanaziju nisu svjesni što žele...jer to traže u najvećim bolovima..a bolovi bar na sekund popuste,i ljudi se osjećeju bolje i tada ne žele umrijeti..
U ljudskoj naravi je želja za životom pa čak i kod onih koji u bunilu od bolova tvrde drugačije..

Eto, to sam pokušavala reći.
Ne dajem si niti mogućnost da zaključim napamet što bih napravila: ne znam što bih napravila. Nitko to ne može znati dok se ne nađe u situaciji da mora odlučivati.

A prema doktorima imam isti stav kao Allende...
Pa mojoj staroj su rekli da će bit sretna ak doživi 30-tu..s tim da se mora pazit i ni u kom slučaju da ne smije imat djece...A ima troje djece i 45g..

Marigold je napisao/la: › A prema doktorima imam isti stav kao Allende... Pa mojoj staroj su rekli da će bit sretna ak doživi 30-tu..s tim da se mora pazit i ni u kom slučaju da ne smije imat djece...A ima troje djece i 45g..

Operiran sam 21.9.1989. u 9 sati ujutro. Istog dana u 5 popodne mi je u sobu ušao kirurg koji me je operirao (da vidi kako sam) i pitao me kad su mi bolovi počeli. Ja mu odgovorim da su bolovi počeli 19.-og uvečer, a od ponoći iste večeri više desnu nogu nisam osjećao već sam ju vukao za sobom kao da je letva. Čovjek me kasnije pita kako sam uopće došao do Mostara do bolnice (tko me dovezao), i ja mu kažem da sam došao "normalno", sam, pješke od kasarne u Čapljini do autobuske stanice (oko 3 km), a onda autobusom za Mostar, i u Mostaru pješke do bolnice, gjde mi se sjećanje prekida jer sam se vjerojatno onesvijestio na ulazu u bolnicu. Čovjek mi tada kaže da nije čuo nikada i nigdje da je itko hodao okolo skoro 2 dana sa puknutim slijepim crijevom i preživio...tada me pita da li sam aktivni sportist, ja odgovorim da jesam, a on kaže da mi je to vjerojatno i spasilo život. Rekao sam mu tada da su na liječničkom pregledu za upis u osnovnu školu mojim starcima rekli kako imam prilično slaba pluća, te da preporučaju totalnu poštedu od tjelesnog odgoja i da se moraju potruditi da ne trčim i ne umaram se...

već sam negdje rekao kako je medicina (za)ostala...

@fatcat,

svaka čast!!!!!!!!!