Vox populi: "Nešto je od te energije u zraku" - kako je jedan Puljanin doživio prosinački Osijek
30.12.2018. 20:07
Prije nekoliko sati na Facebooku je osvanula zanimljiva priča kako je Robert iz Pule doživio naš Osijek tijekom adventa, odnosno tijekom prosinca.
Cijeli tekst odnosno objavu možete pročitati ovdje:
Za razliku od moje (voljene) Pule u Osijeku su ovi dani prosinca prirodni, ugodni i ljudski.
Možda je stvar u drukčijoj tradiciji, mentalitetu, klimi...ili jasnijem identitetu grada.
Ja to ne znam.
Ljudi se oko tih kućica uistinu druže a klizalište je opušteno smješteno baš gdje treba.
Tu je i mali lunapark, Mađari prodaju svoje tradicionalne kolače (dopisat ću im ime), čuvene langošice su bez jaja.
Svirao je i neki nepoznati bend.
Mladi ljudi.
Pjevačica tako mila i bez pretenzija, a pjeva lako i kreće se sjajno.
U samom centru grada razni, te po mjeri čovjeka uređeni kafići.
I nije da su svi u jednom ili dva.
Žene su vrlo lijepo odjevene i primjetno je manje muškaraca u onim kućnim trenerkama vani.
Pješački most je nestvarno lijep nad Dravom.
Još se nažalost može vidjeti i neka rana od šrapnela po fasadama.
Nešto je od te energije u zraku.
Kažu da je grad prazan koliko je ljudi otišlo (kako je onda moralo biti lijepo nekad?)
I tako. Skraćujem.
Dok Puležani još uvijek zbrajaju novce od izdavanja svojih kreveta, ovdje ljudi (i bez toga) sasvim dostojanstveno provode vrijeme u svom gradu.
Neka se nitko ne ljuti.
Mojih pet centi.
...
P.S. Uljanikovci, ovaj se tekst ne odnosi na vas niti na ekipu Sa(n)jam knjige
Tekst: Osijek031.com
Foto: Antonela Martinčević i Dora Suk/Foto-arhiv031
Cijeli tekst odnosno objavu možete pročitati ovdje:
Za razliku od moje (voljene) Pule u Osijeku su ovi dani prosinca prirodni, ugodni i ljudski.
Možda je stvar u drukčijoj tradiciji, mentalitetu, klimi...ili jasnijem identitetu grada.
Ja to ne znam.
Ljudi se oko tih kućica uistinu druže a klizalište je opušteno smješteno baš gdje treba.
Tu je i mali lunapark, Mađari prodaju svoje tradicionalne kolače (dopisat ću im ime), čuvene langošice su bez jaja.
Svirao je i neki nepoznati bend.
Mladi ljudi.
Pjevačica tako mila i bez pretenzija, a pjeva lako i kreće se sjajno.
U samom centru grada razni, te po mjeri čovjeka uređeni kafići.
I nije da su svi u jednom ili dva.
Žene su vrlo lijepo odjevene i primjetno je manje muškaraca u onim kućnim trenerkama vani.
Pješački most je nestvarno lijep nad Dravom.
Još se nažalost može vidjeti i neka rana od šrapnela po fasadama.
Nešto je od te energije u zraku.
Kažu da je grad prazan koliko je ljudi otišlo (kako je onda moralo biti lijepo nekad?)
I tako. Skraćujem.
Dok Puležani još uvijek zbrajaju novce od izdavanja svojih kreveta, ovdje ljudi (i bez toga) sasvim dostojanstveno provode vrijeme u svom gradu.
Neka se nitko ne ljuti.
Mojih pet centi.
...
P.S. Uljanikovci, ovaj se tekst ne odnosi na vas niti na ekipu Sa(n)jam knjige
Tekst: Osijek031.com
Foto: Antonela Martinčević i Dora Suk/Foto-arhiv031
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (1)