[FOTO] Biciklom oko svijeta - "Od Venecije do Nice" #4

Jeste li ikada, dok ste se vozili autom, vlakom ili autobusom, promatrali okolna naselja i krajolike i osjetili znatiželju o pričama i ljudima koje ta mjesta kriju?

Kao što smo i obećali, danas vam objavljujemo nastavak putopisa "Biciklom oko svijeta - Od Venecije do Nice". Ukoliko još niste pročitali prvi, drugi i treći dio, obavezno ga pročitajte.

Biciklom oko svijeta - "Od Venecije do Nice" #1

Biciklom oko svijeta - "Od Venecije do Nice" #2

Biciklom oko svijeta - "Od Venecije do Nice" #3

Dan 10. Nica
Nakon što smo opet osjetili kako je to spavati u pravome krevetu, odlučili smo maksimalno iskoristiti subotu u Nici. Tijekom dana kupali smo se i obilazili grad, a navečer se na zajedničkoj terasi skupila ekipa iz hotela pa smo razmjenjivali različite doživljaje i priče. Bilo je tu gostiju iz Australije, Švedske, Finske, Engleske, Turske i Italije. Uglavnom su to bili ljudi naših godina, a mnogi od njih Europom putuju već mjesecima, a neki i godinama. Odlučili smo uzeti koje piće i poći na plažu, a pridružila nam se i cimerica iz Švedske, Era. Cijela Nica bila je prepuna ljudi i događanja, a kada smo na plaži zapjevali i zasvirali, dobili smo i gromoglasni pljesak. Uskoro su nam se pridružili i Korejci, koji su se čudili kako mi znamo za Gangam style pa su nas oduševljeno počastili plesom iz video-spota. Do nas su došli i Slovaci koji su neprestano ponavljali fraze „brate“ i „***** materina“, a kasnije su s nama zasvirala i dva Alžirca na konga bubnjevima. Bila je to zaista nezaboravna noć, koja je ujedno bila i sjajna kulminacija cijelog našeg putovanja.

Dan 11, 12 i 13. - povratak
Pretposljednji dan u Nici proveli smo obilazeći bike-shopove kako bismo uzeli kartonske kutije za naše bicikle, aposrećilo nam se tek u šestom bike-shopu. Rastavili smo bicikle, spremili ih u kutije te nazvali agenciju Flixbus da provjerimo hoće li u autobusu uopće biti mjesta za njih. Informacije koje smo dobili bile su dosta kontradiktorne.S jedne strane sunam govorili da otkažemo rezervaciju jer nikako nećemo moći unijeti bicikle, a s druge strane su nam rekli kako neće biti problema s biciklima. Opet smo morali riskirati jer nismo imali više novca da ostajemo još koji dan u Nici. Sljedećeg jutra smo se odmahzaputili prema aerodromu, gdje nam je kretao autobus za Milano. No prvo smo trebali stići do željezničkog kolodvora, pa vlakom ići do stanice od koje smo imali još kilometar do aerodroma.To je bilo iznimno naporno jer smo nas trojica morali nositi tri velike kutije s biciklima, troje punih bisaga i još nešto opreme sastrane. Na našu sreću, autobus je kasnio pa smo uspjeli stići na vrijeme i u njega ugurati naše bicikle. Oko 18h bili smo u Milanu, gdje smo trebali prenoćiti jer nam je bus za Zagreb kretao sutradan ujutro. Imali smo rezervaciju za jedan hostel koji je navodno trebao biti u blizini samog autobusnog kolodvora Lampugnano u Milanu. Da ne bismo više teglili kutije, naručili smo taksi u koji smo uspjeli staviti dvije kutije i Pavao se zajedno s njima odvezao prema hostelu. Luka i ja smo ostali s jednom kutijom i krenuli pješice prema istoj lokaciji, do koje smo zapravo imali četiri kilometra. Svakih 50-60 metara morali smo stati kako bismo odmorili, a ubrzo je pao mrak i počela je padati kiša. Na ulicama uopće nije bilo ljudi, nismo znali gdje trebamo ići, bili smo mokri i od znoja i od kiše, a nismo bili ni sigurni čeka li nas Pavao još uvijek ispred hostela jer smo bili hodali više od sat vremena. Na semaforu smo pokušali zaustaviti nekoga u autu da pitamo za smjer, ali s obzirom na to kako smo izgledali, ljudi su mislili da prosimo pa su nas ignorirali. Ipak, jedan čovjek nam je pristao pomoći, dao nam smjernice pa smo nakon gotovo tri sata stigli do hostela. Pavao nas je tamo još uvijek strpljivo čekao, ali nam je odmah rekao da se ne veselimo previše jer nas vlasnik hostela neće pustiti unutra s kutijama od bicikala. I tako je zaista bilo, ali smo uspjeli zamoliti cure iz susjedne zgrade da preko noći ostavimo bicikle u njihovom dvorištu, na što su one pristale. Tako smo ipak uspjeli izbjeći grmljavinsko nevrijeme i prespavati na sigurnom. Posljednji smodan putovanja s dva taksija stigli nazad do autobusnog kolodvora u Milanu, uspjeli ukrcati naše bicikle u autobus i konačno krenuli prema Zagrebu. U busu smo upoznali dečka Stjepana i bili sretni što konačno imamo priliku pričati s nekime na hrvatskom. Dolaskom u Zagreb u večernjim satima imali smo improviziranu dodjelu medalja, koje smo putem kupili u jednoj sportskoj trgovini kako bismo sami sebe mogli nagraditi za uspješno završeno putovanje. Par sati kasnije smo nakon desetominutnih pregovora s vozačem uspjeli sjesti i u autobus za Osijek, ali smo pred njim morali isprazniti naše novčanike kako bi nam dopustio da povezemo naše bicikle.

I tako se naše putovanje polako približilo kraju. Iako je samo putovanje trajalo dva tjedna, imali smo osjećaj kao da smo izbivali barem mjesec dana. Ovakav način putovanja iziskivat će od vas da se zaista pridržavate one izreke Carpe diem, bit ćete svjesni svake minute, od svitanja pa sve do zalaska sunca. Paako ste čitajući došli do kraja ovog putopisa, moguće je da i vi sami imate afinitete prema sličnim avanturama iako se kojim slučajem nalazite u dilemi i niste sigurni trebate li nešto slično probati, naša preporuka je da definitivno trebate. To za početak mogu biti manje rute, čisto da vidite kako ćete reagirati na takav život u pokretu.Ovakva avantura zaista je nešto više od samog putovanja. To je prije svega jedno veliko iskustvo koje vas može oblikovati kao osobu te vas nakratko prebaciti iz vaše životne kolotečine u jednu potpuno novu, nepredvidivu dimenziju. Naravno, u vezi bilo kakvih pitanja, nejasnoća i prijedloga, slobodno nas možete kontaktirati na Facebook-u (Ruben Betlehem ili Pavao Videković).Rado ćemo odgovoriti na sva vaša pitanja.

A što se nas samih tiče, povratkom u Osijek ništa senije posebno promijenilo. Brzo smo se vratili u našu dnevnu rutinu i dok polako liječimo averziju prema konzerviranim sardinama,već smišljamo planove za neke nove, još veće avanture.

Galerija 031: Biciklom od Venecije do Nice
[Od Venecije do Nice]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)



Tekst i foto: Ruben Betlehem