Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Jeste li ikada, dok ste se vozili autom, vlakom ili autobusom, promatrali okolna naselja i krajolike i osjetili znatiželju o pričama i ljudima koje ta mjesta kriju?

Kao što smo i obećali, danas vam objavljujemo nastavak putopisa "Biciklom oko svijeta - Od Venecije do Nice". Ukoliko još niste pročitali prvi i drugi dio, obavezno ga pročitajte.

Biciklom oko svijeta - "Od Venecije do Nice" #1

Biciklom oko svijeta - "Od Venecije do Nice" #2

Dan 7. Genova - Alassio
Odmah ujutro krenuli smo prema mjestu Voltri u potrazi za željezničkom stanicom i putem naišli na jednog starijeg biciklista kojeg smo upitali za smjer. On uopće nije razumio engleski, ali je shvatio da trebamo ići za Arenzano i rekao nam da ga slijedimo. Počeli smo ga pratiti, a on nas je vodio prema istom onom tunelu kod kojeg smo spavali. Zbunjeno smo se pogledavali u nadi da naš vodič ipak zna kako je ta cesta zatvorena. Srećom, zastao je u neposrednoj blizini tunela i ukazao nam na jedan skriveni puteljak koji je vodio gore u brda. Bili smo iznimno zahvalni, a i on je djelovao prilično oduševljeno zbog toga što nam je uspio pomoći.Počeli smo se penjati na brdo i morali smo gurati bicikle jer je bilo previše strmo da bismo ih vozili. Znoj je izbijao iz nas, ali smo već nakon pola sata konstantnog uspona uspjeli doći i do vrha brda, nakon čega je uslijedio spust prema Arenzanu. Čim smo stigli na prvu ljepšu plažu, napuhali smo naše luftiće i kupali se cijelo popodne kako bismo izbjegli najveću žegu. Kasnije smo nastavili naš put uz obalu i uživali u prekrasnim biciklističkim stazama koje su napravljene na mjestu gdje je prije prolazila željeznička pruga. Tako smo vozeći tom stazom prolazili kroz tunele dugačke i do nekoliko kilometara, a kojim smiju prometovati samo biciklisti i pješaci. Obišli smo Varezze, Savonu, Albengu te u kasnim noćnim satima odlučili prespavati u Alassiu na pješčanoj plaži. Vidjeli smo kako na toj plaži već ima nekoliko šatora pa smo se odlučili pridružiti. Još smo neko vrijeme promatrali more i mjesec iznad njega, a onda polako krenuli na spavanje.

Dan 8. Alassio - Sanremo
Osmi dan smo se probudili s pogledom na more koje je bilo udaljeno samo nekoliko metara od naših šatora, a na plaži se već skupilo kupača. Nakon jutarnje kave u Alassiu, rezervirali smo hotel u Nici jer smo sada već znali kada ćemo točno tamo stići, a zatim nastavili pratiti obalu uz put koji je bio sve samo ne jednoličan. Jedno vrijeme vozilismo biciklističkom stazom, da bismo se kasnije priključili na glavnu cestu koja se penjala uzbrdo pa se zatim opet spuštali do sljedećeg mjesta itd. Budući da je bilo prilično vruće, odlučili smo cijelo popodne provesti kupajući se na jednoj plaži i tamo smo iskoristili prilikupa pod tušem oprali dio veša jer za to nismo imali ranije prilike. Oko 15h u supermarketu kupili smo potrebne namirnice da bismo, malo kasnije, u jednom parku napravili obilan ručak. Obilazili smo različita mjesta i uvale, a oko 18h nas je osvježila lagana kiša, iako je sunca još uvijek bilo. Tako nas je dočekala duga nad predivnim gradićem Imperiji, u čijem središtu se nalazi stari grad Parasio. Izlaskom iz Imperije nastavili smo pratiti biciklističku stazu koja se protezala tridesetak kilometara sve do Sanrema. Bio je mrak kada smo stigli u Sanremo pa smo za večeru pojeli pizzu i vratili se na jedno mjesto koje smo vidjeli putem, a učinilo se kao savršena lokacija za kampiranje. To mjesto bilo je na stijenama pored biciklističke staze i bilo ga je zaista teško uočiti zbog visoke trske i palmi. Našli smo malu travnatu površinu na kojoj smo raširili šatore, a zatim sišli na stijene koje su gledale ravno na Sanremo. Uživali smo uz lagane zvukove gitare i morskih valova koji su udarali u stijene ispod nas. Pavao i Luka još su neko vrijeme ostali na stijenama, a ja sam otišao gore u šator. Dok sam još po mraku namještao vreću za spavanje, pored šatora začuo sam korake u travi. Upalio sam svjetiljku i točno ispred šatora vidio lice jednog beskućnika koji je zurio ravno u mene. Počeo se smijati i mumljati nešto na talijanskom, a kada sam izašao iz šatora, rukom mi je pokazao da ga slijedim. Jedino što sam mogao razumjeti bile su riječi „no power“, čime mi je htio sugerirati da ugasim svjetiljku. Pavao i Luka čuli su da se nešto događa i taman kada su došli gore, nepoznati gost je nestao iza jednog grma. Pavao i ja smo krenuli za njim, da bismo ga ubrzo našli kako sjedi u jednom bungalovu. Oko njega su bile svijeće, a kada nas je ugledao opet je počeo glasno mumljati, zbog čega smo shvatili kako mu vjerojatno smetamo. Nismo se osjećali baš sigurno, ali smo opet bili preumorni da bi ponovno rastavljali šatore i tražili neko drugo mjesto. Zato smo uzeli naše vreće za spavanje i raširili ih dolje na stijenama iiako to nije bilo baš najudobnije mjesto za spavanje, sigurno je bilo jedno od najljepših.

Dan 9. Sanremo – Monte Carlo – Menton – Nica
I tako smo došli i do našeg posljednjeg dana bicikliranja. Ostalo nam je još 60-ak kilometara za odvoziti pa smo planirali kako ćemo u poslijepodnevnim satima već biti u Nici. Kilometre smo brzo prelazili i začas smo bili na francuskoj granici u gradu Menton. Ulaskom u Francusku ništa se nije posebno promijenilo, osim što smo tu i tamo mogli vidjeti skupine naoružanih vojnika koji su šetali uz plaže, što je bilo razumljivo jer su tada prošla tek dva tjedna od terorističkog napada u Nici. Uskoro smo stigli i do Monte Carla, gdje smo jedno vrijeme promatrali luksuzne automobile pored poznatog Place du Casina, a zatim se provozali dijelom staze na kojoj se vozi čuvena F1 utrka. Dosta smo se pomučili u potrazi za putem prema Nici jer su ulice uglavnom jednosmjerne.Nismo bili sigurni kojim cestama uopće smijemo voziti, a nije pomoglo ni to što je bilo teško pronaći nekoga tko nije turist. Krenuli smo pratiti jednu cestu, da bismo se našli u uskom tunelu nasred kojeg su bili kružni tokovi, zbog čega smo se morali vratiti nazad. Konačno smo pronašli pravi put, na kojem je bilo dosta uspona, a mi smo nekako mislima već bili u Nici, zbog čega je posljednjih desetak kilometara bilo prilično naporno. Srećom, naišli smo na jednog biciklista koji je taman išao za Nicu pa je rekao da ga slijedimo i na taj način nas poštedio još nekoliko opakih uspona. Dolaskom u Nicu morali smo pronaći hotel koji smo prethodno rezervirali, a jedino što smo znali bilo je ime hotela i njegova adresa. Putem smo neprestano ispitivali ljude za smjer, a oni su, baš kao i u Italiji, bili maksimalno susretljivi i ljubazni te zaista nismo imali niti jedno negativno iskustvo što se toga tiče. Tako smo uskoro pronašli naš hotel Pastoral, gdje smo tri noćenja bili smješteni u osmerokrevetnoj sobi, a smještaj je bio zaista izvrstan s obzirom na cijenu. Zapravo, za nas je to bio luksuzni hotel jer smo imali tuševe, krevete, internet i zajedničku kuhinju. Što više možete poželjeti?

Dok čekamo ostatak putopisa pogledajte galeriju fotografija s ovog putovanja..
Galerija 031: Biciklom od Venecije do Nice
[Od Venecije do Nice]
Napomena: Fotke pregledavate KLIKOM na fotku ili strelicama lijevo-desno, kao na Facebooku ;-)



Tekst i foto: Ruben Betlehem


 Stranica prilagođena ispisu




Na prodaju prelepi šte...
Odgajivacnica Bellgott...
Mužjak TEACUP crvene p...
Odgajivačnica Savant M...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:270

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Advent u Osijeku