Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama

Ispod kemije sjajnog laka parketa škripe hrastove šume, a u dobroti ruku što pružaju kolače žitna se polja rastapaju. Iz tek postavljenog asfalta još izbija smeđa topla zemlja. I tako nas svakodnevno redom dodiruju nijanse s kojima se miješaju boje našeg razmišljanja. Po njima lutaju naša čula kao po kakvim nestvarnim maglama i upućuju na tragove, kako bismo mogli razlistati svaki sloj doživljaja. Bezbrojne slike dolaze i nestaju istog trenutka, a mi ih kroz trans pamtimo onakve kakve jesu i hodamo po rasutom spektru zvukova, mirisa i boja. To su fotografije koje u našim mislima stvaraju obrise i s kojima se lelujaju naši pokreti.



U takvom se bunilu još možemo snalaziti, jer su bezbrojne informacije našoj svijesti dostupne uglavnom za jednokratni bljesak. Ponekad ih se ne moramo odmah riješiti ako ne želimo. I dok se neumjesno lijepe po našim osjetilima, ustrajavamo sa svojom istinom i s njima se nadmećemo. Takva je gužva sadašnjeg vrijeme da nas jedno obično čekanje tramvaja pretvara u skupljače svega i svačega, svakakvih sporednih utisaka zbog kojih pokatkad to isto čekanje postaje zamorno. Umjesto mirisa lipe prisiljeni smo upijati pare benzina, umjesto zelenila u našim očima zastaju skupi automobili. Kraj semafora nam je mjesto uvijek zauzeto, ali ipak se guramo naprijed ne bismo li djelić sekunde bili u prednosti. Nad kim ili čim!?

Prolazeći pokraj kioska čitamo redove novina, a ne novine. Kad smo među policama knjiga ne odbacujemo uličnu prezasićenost, već učimo dodavanja potrebna za život, a otisci naših prstiju samo dokazuju koliko smo dobro uvježbani. I što ima loše u tome ako se nekada usred dana sretnemo sa zvijezdama ili se u noći sjetimo sunca što se duboko uvuklo pod našu kožu? To je svakodnevna vježba s kojom lakše hodamo. Potrebna vježba hodanja koja otkriva razloge zbog kojih ne trebamo uvijek izbjegavati gluhe mračne hodnike u kojima se naša samoća najlakše sapleće. Imamo pravo zastati i promatrati, a isto tako dopustiti sebi da budemo ono što jesmo. Za svakoga od nas iste slike nisu od istog materijala. Njihovi se mirisi različito šire u svakome, a boje drugačije raspoređuju. Jučer na istom raskrižju bili smo usamljeni, a danas s nekim dijelimo osmjeh. Češće smo u prilici nego u neprilici, jer da je drugačije odavno bi se ljepota u nama izgubila.


Tekst: Zal Kopp

Fotografija: Kristijan Vujić


 Stranica prilagođena ispisu
Re: Vježba hodanja
10-29-2006 02:39:41 pm :: wendy
osijek031.com smile Wink
Re: Vježba hodanja
11-01-2006 07:45:43 am :: punisher
Uvijek se iznenadim kakve se ovdje gluposti mogu pročitati
Re: Vježba hodanja
11-01-2006 02:24:10 pm :: wendy
punisher je napisao/la (Pogledaj post): › Uvijek se iznenadim kakve se ovdje gluposti mogu pročitati


Da, najlakše je pljuvati po tuđoj priči. Da si dao konstruktivnu kritiku, možda bi ti netko nešto od toga i uvažio... osijek031.com smile Ili, ustvari, ajde ti napiši nešto što nije glupost i lijepo podijeli s nama kad si već taaaako pametan osijek031.com smile
Re: Vježba hodanja
11-02-2006 12:34:21 pm :: punisher
Ja sam samo kritičar, ali iskren. Kad se seljaci preseravaju da su građani, ja kažem da se seljaci preseravaju da su građani.




Stenad Jorksir terijer...
Novi brod dvostruke op...
Dva mužjaka Boston ter...
Javi se ženo usamljeno...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:90

Registrirani online (): Nitko


Objektiv031

Puteljak