Iz Vukovaru stiže nova scena koja po mnogima simbolizira apsurd kojeg hrvatski narod doživljava. Umirovljeni časnik HV Franjo Šoljić prijavljuje se policiji nakon što je dobio prijavu za uvredu države koju je branio. No, nije došao ponižen. Uzdignute glave, u časničkoj odori i s bijelim rukavicama, časnik Šoljić, odazvao se policiji, kako bi objasnio da na prosvjedima početkom rujna nije radio "protiv državnog ugleda, zastave, grba ili himne". Svemu je prethodila medijska konferencija Stožera za obranu hrvatskog Vukovara na kojoj je istaknuto da je do sada 10tak branitelja privedeno u policiju na obavijesne razgovore. U Stožeru stoga Vladu prozivaju da je "spremna mijenjati Ustavni zakon kako ne bi morali isporučiti udbaše, dok se branitelji međusobno isporučuju policiji, jer stoje iza onog što rade", rečeno je.
U Vijestima Osječke televizije pogledajte još i:
- kultura i novci EU fondova
- "Zeleni četvrtak" u znaku cikle
partwish je napisao/la:
Meni su baš super ta paradiranja u uniformi... Mogu zamisliti automehaničara koji na sud dolazi u radnom kombinezonu... ili još bolje, mesar...
OSTV je napisao/la:
Umirovljeni časnik HV Franjo Šoljić
čovjek je u mirovini, što bi značilo da ta ista odora koju nosi mora stajati kod kuće u ormaru, a ne sa njom paradirati kud se njemu hoće. Svaka njemu čast na borbi za domovinu, ali dokle više nabijanje na nos, mi smo se borili?
milo_moje je napisao/la:
čovjek je u mirovini, što bi značilo da ta ista odora koju nosi mora stajati kod kuće u ormaru, a ne sa njom paradirati kud se njemu hoće. Svaka njemu čast na borbi za domovinu, ali dokle više nabijanje na nos, mi smo se borili?
Josip Kraš, heroj naš, borio se borio, i u keks pretvorio.
Re: Šoljić u odori na obavijesnom razgovoru [Vijesti Osječke TV]
"Samoviktimizacija je najvažnija lekcija istorije, jer uloga žrtve obezbeđuje moralno privilegovanu poziciju, koja se u sadašnjosti može koristiti bilo u međunarodnim odnosima ili za društvenu koheziju u državi. Kao što je napisao Amos Oz, prisustvujemo „svetskom šampionatu žrtava“, jer prestižno mesto „najveće žrtve“ donosi moralni „benefit“ i večno oruđe protiv vinovnika koji se stalno podsećaju da nisu platili svoj stvarni i simbolički dug. Uz to, sadašnje ili buduće nasilje koje čine „žrtve“ može se pravdati u ime nekadašnjih patnji. Žrtva ima indulgenciju za sve sadašnje i buduće postupke."