Novosadski festival uličnih svirača – Špancirfest na 100-tinjak km od Osijeka

Ako vam je Špancirfest predaleko ili ste dekintirani (ili, što je vjerojatnije, oboje), u nama mnogo bližem Novom Sadu ovaj vikend održala se slična manifestacija zvana Festival uličnih svirača.

Festival se održava već po 12. put i postao je dio tradicionalne kulturno-zabavne ponude Novog Sada početkom rujna. I ove godine festival je trajao četiri dana, od četvrtka do nedjelje, a na njemu je nastupilo više od 150 umjetnika u 30 različitih oblika ulične umjetnosti - glazbe, plesa, kazališta, uličnih performansa, akrobacija, žongliranja, animacije i drugih zanimljivih atrakcija.

Iako je po konceptu sličan Špancirfestu, Festival uličnih svirača, kao što mu samo ime kaže, najveći naglasak stavlja na glazbu, dok je broj popratnih sadržaja znatno manji nego u Varaždinu. Čitav program odvija se na nekoliko lokacija u samom centru grada, međusobno udaljenih par stotina metara hoda što omogućuje ležernu šetnju od bine do bine i uživanje u sadržajima koji posjetitelje najviše zanimaju.

A posjetitelje je u subotu, trećeg i udarnog dana festivala, najviše zanimao hod po žici francuskog "plesača sa zvijezdama" Ramona Kelvinka Juniora čije su akrobacije oduzimale dah prepunom glavnom gradskom trgu, Trgu slobode. Iako ni hod po žici dugoj 120 metara nije dječja igra, publiku je najviše oduševio akrobacijama na vrhu elastične motke podignute visoko iznad zemlje kada se doista činilo da umjetnik pleše sa zvijezdama.



U obližnoj Katoličkoj porti bila je postavljena glavna koncertna bina na kojoj je nastupilo nekoliko izvođača, uključujući beogradski akustični bend Stray Dogg, njihove sugrađane iz benda Shpiritus Movens koji njeguju sklonost ka francuskoj šansoni, zatim hrvatski bend Drvored koji je sve prisutne u najboljoj Rundekovskoj tradiciji provozao po glazbenim meridijanima kugle zemaljske, od Međimurja do daleke Rusije, pa do kruševačkog benda ZAA koji je svojim vrckavim nastupom zatvorio koncerte na toj bini.



U Zmaj Jovinoj ulici, glavnoj pješačkoj žili kucavici grada, smjestila se manja bina koja je također služila za koncerte. Posebno vrijedi istaknuti nadahnuti nastup slovenskog avangardnog free-form jazz kvinteta New Virus Quintet, dok su apsolutni pobjednici večeri po reakcijama publike bili otkačeni Talijani iz benda Camillocromo, šestorica momaka odjevenih poput konobara iz bivše kavane Central koji dobro sviraju ali su još bolji šoumeni i zabavljači i imaju sjajnu interakciju s publikom. Oni su jedan od izvođača koji su nastupali tijekom sva četiri dana festivala, na različitim lokacijama u gradu.



U obližnjoj Miletićevoj ulici smjestila se mala bina na kojoj su nastupili novosadski trubaduri Prkos drumski u proširenoj, deseteročlanoj postavi, a publiku je najviše razgalila novosadska kazališna trupa IKKI svojim duhovitim i zabavnim nastupom koji je bio čista improvizacija, odlična kombinacija igre, zaj*bancije i interakcije s publikom. Njih bi trebalo dovesti u ovaj naš šor i to pod hitno!

U produžetku Zmaj Jovine, u Dunavskoj ulici, smjestila se bina na kojoj se doista moglo vidjeti sve i svašta, od modernog plesa novosadske trupe Groove, preko glumačkih performansa, dok je najbolji utisak ostavila plesna trupa Rpoint sastavljena isključivo od mladih Roma koji su demonstrirali da i oni imaju svoju hip hop kulturu. Jest da ne razumiješ ni riječ od onoga što pjevaju, no ista je stvar i s američkim reperima, ne?

Još jedan od vrhunaca cijelog festivala odvijao se u obližnjem Zabavnom parku gdje je njemačka art trupa Baengditos izvela svoj jedinstveni kaskaderski show čija je glavna zvijezda bio volkswagen buba (s crvenom petokrakom na vratima!) u kojem su izvodili razne vratolomije, uključujući i vrhunac nastupa – let preko rampe kroz plameni obruč. Prava stvar za dizanje adrenalina!

Bilo je tu još zanimljivih stvari, ali čak ni redovno bazanje tamo-amo nije nam pomoglo da odgledamo baš sve sadržaje koji su se velikim dijelom preklapali. Ali, i ovo što smo vidjeli bilo je dovoljno da svečano obećamo kako ćemo doći i sljedeće godine. A to toplo preporučujem i vama – Novi Sad nije daleko, a na Festivalu uličnih svirača definitivno se ima što vidjeti.

I za kraj pitanje koje si postavljamo već godinama – zašto Osijek nema festival ovakvog tipa, zar smo mi toliko gori od Varaždina, Novog Sada ili Zagreba koji ima svoj C'est Is The Best? Imamo Tvrđu koja je sama po sebi idealan prostor za ovako nešto, imamo promenadu kao stvorenu za štandove s raznim džidža-midžama, imamo zdenac, školjku, katakombe, amfiteatar, barutanu...To je cjelina koju niti jedan od gore spomenutih gradova nema i koja bi se mogla fenomenalno iskoristiti samo kad bi bilo dobre volje. Novosadski festival pokazuje da se odličan festival može napraviti i uz relativno skromna sredstva, bez velikih i zvučnih imena.

No, možda je i bolje ovako: znajući trenutnu kulturnu klimu u Osijeku, ovakav festival kod nas bi se vrlo vjerojatno pretvorio u poligon za defiliranje Branimirovih dupeuvlakačkih pripuza tipa Colonia, Shorty i sličnih te bulumente loših tamburaških sastava koje ni notorni Branko Uvodić-Udav ne bi mogao svariti...





Tekst: Hadžo/Osijek031.com
Foto: Tatjana Ivegeš Wilhelm