Kineskinja Dong Li, osječka snaha, učit će Osječane kineski
10.07.2006. 1:07

- Uz standardne tečajeve, poput engleskog, njemačkog, talijanskog i španjolskog, od rujna bismo prvi put trebali imati i onaj kineskog jezika. Prijave će se primati od 25. kolovoza, a za pokretanje tečaja potrebno je najmanje 8-10 polaznika. Već su se raspitivali neki ljudi, uglavnom oni koju surađuju s kineskim tvrtkama. Cijena tečaja je uobičajena - 1328 kuna za 70 školskih sati u tri mjeseca - otkriva prof. Tatjana Mioković, voditeljica Škole stranih jezika na POU Osijek.
Da Osječani uopće imaju mogućnost naučiti se sporazumijevati sa stanovnicima najmnogoljudnije zemlje svijeta, zaslužna je neobična ljubavna priča 31-godišnjeg Osječanina Zorana Grkinića i Kineskinje Dong Li, čija je snaga pobijedila golemu razdaljinu od čak 13.000 kilometara između Osijeka i Šangaja.
Upoznali su se, kažu, u ljeto 2004., kada je osječko Dječje kazalište gostovalo na Međunarodnom lutkarskom festivalu u Šangaju. Simpatična Li, čije ime na kineskom znači "Ustani", tada je radila za organizatora festivala, Sun Spirit Cultural Development Company.
Kao diplomirana profesorica engleskog jezika bila je domaćin i prevoditelj članovima osječkog kazališta. S osječke strane to je, pogađate, bio Zoran, inače zaposlen kao majstor pozornice. Korak po korak, u dva tjedna njihova boravka u Šangaju buknula je velika ljubav.
- Čim sam se vratio u Osijek, odmah sam ishodio vizu i ponovno otišao na dva tjedna u Šangaj! Nikki (to je ime koje je Dong Li dobila u svojoj školi, dok je uža obitelj primjerice zove A wei, što znači "budućnost", op. a.) bila je presretna što sam ispunio obećanje da ću se vratiti - priča Zoran.
Nakon nekoliko naizmjeničnih posjeta, 20. srpnja prošle godine vjenčali su se u Šangaju, pred 60-ak uzvanika, isključivo njezine rodbine i prijatelja. Potkraj siječnja Dong Li, odnosno Nikki, došla je živjeti u Osijek.
- Osijek je jako lijep, ali mali. Šangaj ima 20-ak milijuna stanovnika i Osijek je kao jedan njegov distrikt... No, ljudi su mu super prihvatili, posebno Zoranova rodbina i prijatelji. Zahvaljujući njima, sve bolje znam hrvatski, iako je jako težak. Naravno, naučila sam i vaše psovke - kroz smijeh u kombinaciji hrvatskog i engleskog kaže vedra Kineskinja, dodavši da se u Kini - ne psuje.
Kineskinji najviše smetaju - komarci
Odakle god došli - iz Europe, Azije, Afrike... - izgleda da se osječkim posjetiteljima i doseljenicima najviše u sjećanje urežu - komarci. Tako je i s novopečenom osječkom snahom. - "Moskitosa" ima i u Šangaju, ali ovdje je strašno - snebiva se Dong Li.
Autor: Tomislav Levak
Photo: Ivica Pejić
Prenosimo s Jutarnji.hr
Objavio: Leon |
Komentari (5)