Mladi Osječanin Robert Prosan krenuo pješice put Kine
01.04.2012.  17:11
    
     S osječkog Trga Ante Starčevića jučer u 13.30 sati devetnaestogodišnji Robert Prosan zaputio se pješice put Kine! Na put do Šangaja dug 50.000 kilometara, kaže, polazi jer želi mir u svijetu. U humanitarnu avanturu, nazvanu "Put mira" na koju se odlučio razočaran sve hladnijim odnosima među ljudima, ali i krizom koja uništava živote, ići će sam, s ruksakom na leđima.
S osječkog Trga Ante Starčevića jučer u 13.30 sati devetnaestogodišnji Robert Prosan zaputio se pješice put Kine! Na put do Šangaja dug 50.000 kilometara, kaže, polazi jer želi mir u svijetu. U humanitarnu avanturu, nazvanu "Put mira" na koju se odlučio razočaran sve hladnijim odnosima među ljudima, ali i krizom koja uništava živote, ići će sam, s ruksakom na leđima.
Pomagat će volonterima
– Koliko sam mogao, pripremio sam se psihički i fizički za put. Idem u odori osječkh profesionalnih vatrogasca i nosim vreću za spavanje, a budući da pješačim iz humanitarnih razloga, nadam se da će mi usput dobri ljudi ponuditi smještaj – rekao je uzbuđeni Robert, koji o pomalo suludom pohodu sanja već dvije godine. Posljednja dva mjeseca intenzivno se pripremao za put. Pješači, vježba, uči o zemljama kroz koje planira proći, ali i dogovara nužnu pomoć sponzora.
– Bilo je ismijavanja, neki su me i odgovarali, govorili da neću ni do Srbije stići, ali ja sam odlučio pokušati. Uvijek postoji mogućnost da me vrate s granice, posebice me strah kod dolaska na rusku granicu, ali vjerujem da će prepoznati moju želju i misiju. Nikad si ne bih oprostio da ne pokušam – kaže mladić koji na put krenuo sa znanjem ruskog jezika i osnovama engleskoga.
Nada se, ipak, da će njegove dobre namjere biti prepoznate bez obzira kojim se jezikom i koliko dobro ili loše služio.
– Ljudi su danas negativni, okrenuti sami sebi. Nema većih donacija potrebnima, sućuti. Najvažnije je nešto ismijati. Zato ja hodam za mir u svijetu, ljude koji su gladni, siromašne, bolesne, rasno diskriminirane, za podršku u radu brojnim volonterskim udrugama – objašnjava nezaposleni konobar.
Vraća se za dvije godine
Aktivan je u Volonterskom centru Osijek, DVD-u Retfala i nizu humanitarnih udruga. Pohađao je i tečaj za palijativnu skrb te je radio u interventnoj postrojbi Civilne zaštite.
– Pomalo me strah, ali odustajanja nema – zaključuje Robert, koji planira dnevno prijeći 50 kilometara i kući se vratiti za dvije godine.
Planira do Kine doći preko Srbije, Rumunjske, Moldavije, Ukrajine, Ruske Federacije, Kazahstana i Mongolije, a iz Kine se vraćati preko Vijetnama, Laosa, Mijanmara, Bangladeša, Tibeta, Nepala, Indije, Pakistana, Afganistana, Irana, Iraka, Sirije, Turske, Bugarske, Rumunjske i Srbije.
Tekst: S.L./Vecernji.hr
Foto: Foto-arhiv 031
      Objavio: Redakcija 031 |
      Komentari (43)
    



 
 
     
 






