Lektira: Umjesto Šenoe i Šimunovića Gospodar prstenova i Harry Potter!?

Lektira je glavni uzrok zašto učenici nedovoljno čitaju i sve se više udaljuju od knjige. Naime, zbog sadržaja koji im se nude u lektiri, djeca gube interes za čitanjem, ali ona nisu kriva za to. Stoga je krajnje vrijeme da se lektirni naslovi moderniziraju i prilagode djeci, a ne obrnuto. Tvrdi to prof. Ljiljana Šakić, voditeljica Županijskog stručnog vijeća knjižničara Osječko-baranjske županije za osnovne škole i knjižničarka u OŠ "Mladost".

- Stari naslovi, poput Nazorovih "Pripovijedaka", "Čuvaj se senjske ruke" Augusta Šenoe, "Duge" Dinka Šimunovića i sličnih, djeci 21. stoljeća teški su po jeziku i sadržaju te nezanimljivi. Iako mnogi tvrde da je ta literatura poučna, pitam se zašto lektira mora biti toliko poučna. Vremena su se promijenila i čitanje treba biti u cilju širenja rječnika, jasnosti u izražavanju i općenito informacijske pismenosti, ali i razvoja dječje mašte - objašnjava Šakić.

Dodaje da su profesorima hrvatskog jezika ponuđeni i novi lektirni naslovi, ali njih nema u školskim knjižnicama, jer su slabo opremljene.

- Primjerice, mi u knjižnici imamo samo jednu knjigu 'Kronike iz Narnije', a da bi ta knjiga, koju djeca vole čitati, postala lektira, morali bismo imati bar deset naslova - objašnjava Šakić.

Ključ je u promjeni lektirnih naslova.

- Djeca vole moderne bajke poput 'Harryja Pottera', 'Gospodara prstenova', a mi im nudimo 'Smrt Smail-age Čengića'. Rezultat je da djeca prepisuju s interneta tuđa mišljenja o lektiri - zaključuje Šakić.

Jasna Slivac, prof. hrvatskog jezika i književnosti u OŠ Antuna Mihanovića, kaže da su od ukupno devet lektirnih djela tri obvezna, dok ostale bira nastavnik.

- Problem je što svi imamo u isto vrijeme iste naslove pa tu nastaje zbrka. Točno je da su neke obvezne knjige djeci dosadne, no to su književni evergreeni, metodički i odgojno-obrazovni predlošci - objašnjava Slivac.

Međutim, dodaje, neke lektire nisu primjerene dobi djece. Tako se "Mali princ" prerano stavlja u lektiru petog ili šestog razreda, jer to nije klasična bajka, kao i Kozarčeva "Tena", čije dublje moralno značenje ne može shvatiti dijete osmog razreda. Neke "dosadnije", kaže Slivac, posebno objasni djeci, a rade i scenske prikaze, kako bi djeca proživjela likove.

Smatra da je pouka važna, jer knjige uče djecu o životu. Tu izdvaja knjige "Bijeli klaun" Damira Miloša, Puškinovu "Bajku o ribaru i ribici", Bachovog "Galeba Jonathana Livingstona". No, napominje, lektira ne smije biti izdvojena kategorija, ona mora biti povezana s pisanim izražavanjem, književnošću, gramatikom, medijskom kulturom, a sve u cilju razvijanja ljubavi prema čitanju i navike čitanja knjiga.

90 posto djece čita internetske stranice

Prof. Šakić anketirala je učenike sedmog razreda i na pitanje što čitaju, 90 posto njih odgovara - internetske stranice svih profila (novine, časopise, gledaju filmove, čitaju što im drugi pišu na društvenim mrežama). Nije im previše interesantna ni elektronička knjiga, a jedina knjiga iz lektire koja im je zanimljiva je "Adrian Mole". Rješnje je, smatra Šakić, u dobroj knjizi koja će ih vratiti čitanju. A te dobre knjige, pišu i domaći autor. Djeca vole Sanju Pilić, Josipa Cvenića, Zlatka Krilića, Milivoja Matošeca, Ivana Kušana, jer pišu o stvarnosti primjerenoj njihovoj dobi, a žele čitati i "Tvornicu čokolade", "P.S. volim te" i druge knjige.

Lektira ne mora biti dosadna

- Za lektiru koristim različite metode rada: scenske prikaze, gledanje filmova, pisanje dvostrukog dnevnika (dijete bira citate i komentira ih), kritika, eseja, a neke lektire radim kroz debate i sudnice (Šimunovićev 'Alkar', Kolareva 'Breza'). 'Romea i Juliju' prevodili smo u razgovorni jezik, pisali ljubavna pisma, SMS poruke, e-mail. Jer, lektira je nepresušno područje i ne mora biti dosadna. Djetetu je dosadno ono što mu je nepoznato, a lektira je ukupnost znanja i kreativnosti iz svih područja hrvatskog jezika - kaže Slivac.

Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Foto-arhiv 031