Lektira: Umjesto Šenoe i Šimunovića Gospodar prstenova i Harry Potter!?

Lektira je glavni uzrok zašto učenici nedovoljno čitaju i sve se više udaljuju od knjige. Naime, zbog sadržaja koji im se nude u lektiri, djeca gube interes za čitanjem, ali ona nisu kriva za to. Stoga je krajnje vrijeme da se lektirni naslovi moderniziraju i prilagode djeci, a ne obrnuto. Tvrdi to prof. Ljiljana Šakić, voditeljica Županijskog stručnog vijeća knjižničara Osječko-baranjske županije za osnovne škole i knjižničarka u OŠ "Mladost".

- Stari naslovi, poput Nazorovih "Pripovijedaka", "Čuvaj se senjske ruke" Augusta Šenoe, "Duge" Dinka Šimunovića i sličnih, djeci 21. stoljeća teški su po jeziku i sadržaju te nezanimljivi. Iako mnogi tvrde da je ta literatura poučna, pitam se zašto lektira mora biti toliko poučna. Vremena su se promijenila i čitanje treba biti u cilju širenja rječnika, jasnosti u izražavanju i općenito informacijske pismenosti, ali i razvoja dječje mašte - objašnjava Šakić.

Dodaje da su profesorima hrvatskog jezika ponuđeni i novi lektirni naslovi, ali njih nema u školskim knjižnicama, jer su slabo opremljene.

- Primjerice, mi u knjižnici imamo samo jednu knjigu 'Kronike iz Narnije', a da bi ta knjiga, koju djeca vole čitati, postala lektira, morali bismo imati bar deset naslova - objašnjava Šakić.

Ključ je u promjeni lektirnih naslova.

- Djeca vole moderne bajke poput 'Harryja Pottera', 'Gospodara prstenova', a mi im nudimo 'Smrt Smail-age Čengića'. Rezultat je da djeca prepisuju s interneta tuđa mišljenja o lektiri - zaključuje Šakić.

Jasna Slivac, prof. hrvatskog jezika i književnosti u OŠ Antuna Mihanovića, kaže da su od ukupno devet lektirnih djela tri obvezna, dok ostale bira nastavnik.

- Problem je što svi imamo u isto vrijeme iste naslove pa tu nastaje zbrka. Točno je da su neke obvezne knjige djeci dosadne, no to su književni evergreeni, metodički i odgojno-obrazovni predlošci - objašnjava Slivac.

Međutim, dodaje, neke lektire nisu primjerene dobi djece. Tako se "Mali princ" prerano stavlja u lektiru petog ili šestog razreda, jer to nije klasična bajka, kao i Kozarčeva "Tena", čije dublje moralno značenje ne može shvatiti dijete osmog razreda. Neke "dosadnije", kaže Slivac, posebno objasni djeci, a rade i scenske prikaze, kako bi djeca proživjela likove.

Smatra da je pouka važna, jer knjige uče djecu o životu. Tu izdvaja knjige "Bijeli klaun" Damira Miloša, Puškinovu "Bajku o ribaru i ribici", Bachovog "Galeba Jonathana Livingstona". No, napominje, lektira ne smije biti izdvojena kategorija, ona mora biti povezana s pisanim izražavanjem, književnošću, gramatikom, medijskom kulturom, a sve u cilju razvijanja ljubavi prema čitanju i navike čitanja knjiga.

90 posto djece čita internetske stranice

Prof. Šakić anketirala je učenike sedmog razreda i na pitanje što čitaju, 90 posto njih odgovara - internetske stranice svih profila (novine, časopise, gledaju filmove, čitaju što im drugi pišu na društvenim mrežama). Nije im previše interesantna ni elektronička knjiga, a jedina knjiga iz lektire koja im je zanimljiva je "Adrian Mole". Rješnje je, smatra Šakić, u dobroj knjizi koja će ih vratiti čitanju. A te dobre knjige, pišu i domaći autor. Djeca vole Sanju Pilić, Josipa Cvenića, Zlatka Krilića, Milivoja Matošeca, Ivana Kušana, jer pišu o stvarnosti primjerenoj njihovoj dobi, a žele čitati i "Tvornicu čokolade", "P.S. volim te" i druge knjige.

Lektira ne mora biti dosadna

- Za lektiru koristim različite metode rada: scenske prikaze, gledanje filmova, pisanje dvostrukog dnevnika (dijete bira citate i komentira ih), kritika, eseja, a neke lektire radim kroz debate i sudnice (Šimunovićev 'Alkar', Kolareva 'Breza'). 'Romea i Juliju' prevodili smo u razgovorni jezik, pisali ljubavna pisma, SMS poruke, e-mail. Jer, lektira je nepresušno područje i ne mora biti dosadna. Djetetu je dosadno ono što mu je nepoznato, a lektira je ukupnost znanja i kreativnosti iz svih područja hrvatskog jezika - kaže Slivac.

Tekst: Vesna Latinović/Glas-Slavonije.hr
Foto: Foto-arhiv 031

ma kakve su to gluposti... derišta su postala prelijena mućka razmažena đubrad pa im teško čitat knjigu, pa ajmo ih polickat po jajcima pa im uvalit arija potera... ko da se prije deset, dvadeset pedeset godina djeci čitao august šenoa, pa su šutili i čitali i pisali lektire... u suprotnom bi dobili batina od staraca... al ne, sad su djeca modernizovana pa im je šenoa dosadan i težak... ma de mrš...

A Gola istina naše cjenjene spisateljice, gospođe Drpić!?

A da im se umjesto knjige za lektiru damo da predu neku igricu? Ako nam vec nije cilj da nesto nauce nego da se zabave, pa nek se posteno zabave. Umjesto dosadnog sata matematike, razbace PES i zbrajaju golove.

Ma najbolje izbacit lektiru iz kurikuluma! Ko oče čitat, nek to radi kod kuće! Postaneš nogometaš ili gradonačelnik Splita, zarađuješ milijune, imaš žene, muškarce, što god poželiš! Zar je bitno to što ne znaš složit svije smislene rečenice? Pa ja mislim da nije!

Žalosna je činjenica da nastavnici lektiru ne znaju približiti djeci. Djeca uglavnom čitaju lektire koje nisu primjerene njihovoj dobi, a uz sve ostalo gradivo koje je izuzetno zahtjevno, ne stignu si sami približiti knjigu, nego napišu lektiru samo zato jer moraju, a roditelji uglavnom odrade ono što nastavnik propusti - ako znaju i mogu.
August Šenoa i njegove "Povijestice" nikako nisu primjereno štivo za 6. razred. Pogotovo ako nastavnik traži, primjerice, psihološko-etičku analizu likova!

mia je napisao/la (Pogledaj post): › Žalosna je činjenica da nastavnici lektiru ne znaju približiti djeci. Djeca uglavnom čitaju lektire koje nisu primjerene njihovoj dobi, a uz sve ostalo gradivo koje je izuzetno zahtjevno, ne stignu si sami približiti knjigu, nego napišu lektiru samo zato jer moraju, a roditelji uglavnom odrade ono što nastavnik propusti - ako znaju i mogu. August Šenoa i njegove "Povijestice" nikako nisu primjereno štivo za 6. razred. Pogotovo ako nastavnik traži, primjerice, psihološko-etičku analizu likova!

Potpuno tocno. Lektire nisu primjerene učenicima. U vrijeme kada smo citali Hamleta, sjecam se da smo knjigu pročitali nas dvoje od sveukupno 30 ucenika. Shvacam vrijednost knjiga, posebno klasika no to se danasnjim generacijama ne sviđa. Glavni cilj lektire,bar kako je nama bilo cesto receno, je da probudi strast prema citanju i ucenju. Mislite da ce djeca stvarno htjeti citati nesto kada nakon 10 stranica vec odustaju jer je dosadno i neprimjereno za njih?

Juzomachine je napisao/la (Pogledaj post): › mia je napisao/la (Pogledaj post): › Žalosna je činjenica da nastavnici lektiru ne znaju približiti djeci. Djeca uglavnom čitaju lektire koje nisu primjerene njihovoj dobi, a uz sve ostalo gradivo koje je izuzetno zahtjevno, ne stignu si sami približiti knjigu, nego napišu lektiru samo zato jer moraju, a roditelji uglavnom odrade ono što nastavnik propusti - ako znaju i mogu. August Šenoa i njegove "Povijestice" nikako nisu primjereno štivo za 6. razred. Pogotovo ako nastavnik traži, primjerice, psihološko-etičku analizu likova! Potpuno tocno. Lektire nisu primjerene učenicima. U vrijeme kada smo citali Hamleta, sjecam se da smo knjigu pročitali nas dvoje od sveukupno 30 ucenika. Shvacam vrijednost knjiga, posebno klasika no to se danasnjim generacijama ne sviđa. Glavni cilj lektire,bar kako je nama bilo cesto receno, je da probudi strast prema citanju i ucenju. Mislite da ce djeca stvarno htjeti citati nesto kada nakon 10 stranica vec odustaju jer je dosadno i neprimjereno za njih?

Točno tako! U moje vrijeme doista samo nas nekolicina je zaista pročitala sve tražene lektire, to su bila djeca koja su ionako rado čitala sve što im padne pod ruku. Sječam se da mi je Balzac "Čiča Goriot", nakon što sam pročitala ili Dostojevski "Zločin i kazna" bilo najbolje štivo ikada, ali isto tako se sječam da nitko drugi to nije pročitao jer im je bilo predosadno i preteško čitati prvih 75 stranica opis apartmana u kojem su živjeli i silnu psihološku analizu likova...

Zaključak je da lektire nisu pomogle i približile djeci čitanje knjiga, nego ih još više udaljile od istog. Nas nekolicina bi svejedno čitala, a ostali su samo "utvrdili" da je čitanje dosadno i naporno. Slažem se da treba prilogađavati lektiru novom vremenu kao i što sve ostalo prilagođavamo. Neki klasici bi trebali ostati u lektiri ali samo i isključivo ukoliko se i nastavni sadržaj promijeni (kao u primjeru nastavnice iz škole A. Mihanovića).

oggy031 je napisao/la: › ma kakve su to gluposti... derišta su postala prelijena mućka razmažena đubrad pa im teško čitat knjigu, pa ajmo ih polickat po jajcima pa im uvalit arija potera... ko da se prije deset, dvadeset pedeset godina djeci čitao august šenoa, pa su šutili i čitali i pisali lektire... u suprotnom bi dobili batina od staraca... al ne, sad su djeca modernizovana pa im je šenoa dosadan i težak... ma de mrš...

Odakle si ti ispao i u koju si školu išao kada se tako ˝krasno ˝ izražavaš!

On je sigurno pročitao svoje lektire.

jasno je da djeca ne žele čitati šenou. pa čovjek je pisao trećerazredne romane i pripovjetke, štivo za dokone kućanice kojem je svrha bila popularizirati narodni jezik.
odgovorno tvrdim da mi je čitanje šenoine "branke" jedno od tri najtraumatičnija iskustva u životu, a volim čitati.

pandora je napisao/la: › U vrijeme kada smo citali Hamleta, sjecam se da smo knjigu pročitali nas dvoje od sveukupno 30 ucenika. Zaključak je da lektire nisu pomogle i približile djeci čitanje knjiga, nego ih još više udaljile od istog.

Zaključak je da je nastavnik lijenčina, i neznalica, da ga baš briga je li netko pročitao lektiru ili nije, i da je svima upisao prolaznu ocjenu da ei ne pravi posao u ljeto i ne stvara neugodnosti sa primitivnim roditeljima.

Učenici bi jasno radili ono što im se sviđa. Ako im već roditelji ne ugrade u glavu činjenicu da je često nužno raditi i nešto što im se ne sviđa, onda je škola zadnja šansa za to. Ideja da se učenicima za lektiru daju moderna dječja sranja, jer im se to sviđa, odgovarala bi ideji da im se u matematici uvijek daju zadaci koje svatko zna riješiti, u vrlo kratkom vremenu.

A istovremeno imamo pravu epidemiju odlikaša.

Stvar je potpuno jasna - svi bi htjeli dobru ocvjenu, ali se ne bi htjeli potruditi.

Štoviše, danas je roditeljima normalno:
a) raditi zadaću s djecom
b) vršiti pritisak na nastavnika da im djeci povisi ocjenu

Činjenice su jednostavne - i dalje smo jednako glupi kao i prije trideset godina, samo tada se nije smatralo tragedijom ako netko padne godinu, netko prođe s tri, netko jedva s četiri i tako dalje.

Da bi lektire mogle biti zanimljivije i primjerenije - mogle bi. Ali, s obzirom na ekipu zaduženu za nacionalni kurikulum - tko kaže da promjena ne bi samo pogoršala selekciju? Da bi učitelji mogli biti bolji - mogli bi. Ali - to košta. S ovakvom razinom ulaganja u obrazovanje budimo sretni da uopće imamo nastavnike.

Jednostavno - uvijek je većina učenika lijena i podkapacitirana. To je datost. Samo - to prije nije bila vijest.

Da - ne žele čitati. Zato je društvo tu da ih civilizira. koliko je to uopće moguće.

Oni koji ne zele citati nece citati ni te knjige, naci ce vec drugi razlog, tipa predebele su bla bla..